Kultura

‘Mjerica svih stvari’: Sve što niste znali o lazaretskim macama

ARL macke

Art radionica Lazareti poziva vas ovu subotu, 12. studenog u 18 sati na otvorenje samostalne izložbe Mjerica svih stvari Ivane Filip. Kao dio otvorenja u 18:30 bit će izveden ‘spoken-word’ performans autorice i glazbenika Dalibora Zovka „Life is Ca’ah“.

Izložba će biti postavljena u Galeriji Otok do 23. studenog, a može se pogledati radnim danima, od ponedjeljka do petka, od 11 do 18 sati.

Mačke i ARL se vole
Mačke i Art radionica Lazareti se vole. I javno i tajno.
Baš kao što se Žitnjak i mačke vole. I tajno i javno.

Već sam prije čula za Katinu macu Mici koja živi na Žitnjaku, a čitajući tekst Bojana Krištofića povodom izložbe Ivane Filip u Atelijerima Žitnjak postala sam sigurna da maca Mici dovodi svoje mačju ekipu u pohode Žitnjakom i da se noću dok svi spavaju mačke bave umjetnošću. To mi se svidjelo.

U našoj Galeriji i oko nje mačke žive i rade odavno. ARL je njihova, a one naše, baš kao što je Mici Katina i Kata Micina. Međutim šefica je samo jedna, naša Milica. Ta je glavna, prva plane i naljuti se čim joj nešto nije po volji. Onda vas opali šapom, digne rep, protestno se okrene i ode. Ali je i jedina koja je ostala „čuvati kuću“ dok je trajala obnova Lazareta i ARL privremeno živjela nekoliko stotina metara dalje, također u Lazaretima. Došla bi k nama samo kad je to bila krajnja potreba (snijeg, led…) inače je nadgledala gradilište.

Milica je s nama već deset godina. Možda i više. Prošli smo s njome bune i bunice. Puno smo se puta ljutili na nju. Pogotovo zbog jedne čiope. Tu su još veliki Marko, Rođo (Markov rođak po boji), Krmi (najstarija i najmudrija), navrati i Suzi (koja se odselila na bogataški dio plaže Banje). Markova sestra Lujka dolazi samo kad nema Milice, a osim kod nas boravi u obližnjim restoranima. Svi oni redovno idu na ribanje na stijene ispod Lazareta – Komardu s ribarima. Ponosno paradiraju s ribom u ustima kroz dvorište. Nedavno nam je nestala Sovči – Mala Sova. Ona je bila najmanja, najmirnija i po najvećoj je vrućini spavala u vunenoj fotelji. Prije nje su otišli Vuko, Clooney, Tina Turner Stara, Kike, Debela, Mama, Babi, Boško, Carinik, Seve. Ne tim redom. Mnoge smo i sretno udomili. Eta i ja znamo nabrojati sve mačke i sve njihove rodbinske i druge odnose unazad deset godina. Ne sjećam se više koja se prva pojavila, niti koja se prva uselila u u Galeriju.

Neke nikad nismo pripitomili. Za nekima smo suze ronile danima, a neke smo pustile samo s tjeskobom rastanka. Kike je na svakoj predstavi bila u prvom redu, Sovči je uvijek izlazila na scenu i posebno cijenila književne razgovore, Milici je najvažnije da su vrata otvorena i da može šmugnuti na šufit, Marko posebno cijeni skupu opremu, Vuko je bio na svakom kvizu i svakom partiju. Taj se svega naslušao. Kad je bio mali prošao je kroz neku vatru, našle smo ga sa sve četiri šape opečene i liječile ga mjesecima dok nije prohodao. Nestao je jednom na tri mjeseca, a našli smo ga 20 km dalje u Cavtatu. Kad je ostario sličio je na Charlesa Bronsona i bio je udomljen i sretan.

Htjela bih znati što one misle o našem stalnom premještanju stvari, postavljanju stalno novih predmeta u taj njihov (i naš) dom, što misle o svim tim radovima, predmetima, pokretima, stvarima, slikama, zvukovima, pomicanjima, ljudima…

Kao i za ove na Žitnjaku, savim sam da organiziraju svoje koncerte, izložbe, rasprave, razgovore, radionice. Kao što sam sigurna i da je ovo prva izložba u Galeriji Otok baš za njih.
(Srđana Cvijetić)

Iz teksta Bojana Krištofića povodom izložbe “Mjesrica svih stvari” Ivane Filip u Atelijerima Žitnjak:

(:::) Takve mi se maštarije vrzmaju glavom dok promatram sadržaj izložbe ‘Mjerica svih stvari’ multimedijske autorice Ivane Filip, čiji se značajni, dapače presudni dio tiče međusobnih odnosa ljudi i drugih živih bića, u ovom slučaju ponajprije životinja, čije carstvo u prikazanim radovima i njezinim umjetničkim akcijama predstavljaju prvenstveno mačke, kao domaće životinje koje s ljudima grade veze već milenijima, te zauzimaju istaknuto mjesto u različitim kulturama i duhovnim koncepcijama.

Na tom tragu, može se reći da recentni radovi Ivane Filip, bilo da se radi o procesualnim umjetničkim istraživanjima; crtežima, fotografijama ili fotokolažima, skulpturama-instalacijama ili performansima, na podjednako simboličnoj i sasvim materijalnoj razini djelatnog uspostavljanja osobne komunikacije, streme postupnom obnavljanju odnosa između ljudi i životinja (primjerice: mačaka) na ravnopravnoj razini obostrane zainteresiranosti i de facto izbjegavanja postojanja samo jednog, tj. ljudskog očišta.

Ivana Filip teži svojevrsnoj suptilnoj radikalizaciji takve perspektive; kao prvo, svjesnim pokušajima umnažanja očišta, gdje mačji vidokrug, ili pak mačji identiteti, postaju čak i naglašeniji od čovječjih, te s druge strane još smjernijim, još dugotrajnijim promatranjem njihovih potreba i navika, kada rad postaje platforma za mapiranje stvarnosti suštinski drugačije od ljudske, no doista, ništa manje realne. Pitanje žele li mačke, a posljedično i sve životinje, uopće u tome sudjelovati, opetovano se postavlja, dok skice mogućih odgovora, u zaista raznovrsnim medijima, svjedoče o polivalentnosti mogućih akcija i reakcija, odnosno emotivnih veza i jezika komuniciranja koji baš zato što nisu ljudski nose u sebi čitav niz novih, na širokoj razini zapravo tek zagrebanih značenja. Manifestno postavljene, one jesu didaktičke u smislu jasnog iskazivanja potrebe za odgovornošću u takvim i drugim odnosima, ali su suprotno specizmu kao netrpeljivosti na osnovi biološke vrste, također, isto bi se moglo reći: radosno transgresivne, jer prije svega pozivaju na oslobađanje od robovanja tek jednoj, ljudskoj mjeri svih stvari, i predlažu da s veseljem počnemo promatrati svijet i manjom, no ne manje vrijednom, mjericom svih stvari.

Mrnjau, mijau, frrr!

Ivana Filip, Mjerica svih stvari
ART RADIONICA LAZARETI –GALERIJA OTOK
12.11. – 23.11.2022.
Radno vrijeme / working hours:
11 – 18 h / 11.00 AM – 6 PM
a: Frana Supila 8, Dubrovnik
e: arl@arl.hr
t: 020-324-633
fb: @ARL:Dbk
w: arl.hr
tekst / text: Bojan Krištofić, Srdjana Cvijetić
Postav / Set-up: Ivana Filip i Nikša Vukosavić
Produkcija izložbe / production: Ivana Filip & ARL 2022.

Pročitajte još

‘Prekid preko veze’ publiku nasmijao do suza

Dulist

Vizualni identitet 75. Igara „Horizont“ osvojio glavnu nagradu za dizajn vizualnih komunikacija

Dulist

JAVNI POZIV Pridružite se Udruzi primijenjenih umjetnika Konavala Baština!

Dulist