Komentari i rasprave o sigurnosnim mjerama koje su uvedene u škole nakon zagrebačke tragedije, a s kojima su se učenici susreli s prvim danom drugog polugodišta, ne stišavaju se. Roditelji su najglasniji. Naravno najviše na društvenim mrežama gdje se i žustro raspravlja s obzirom na to da su potpuno oprečnih stavova.
Jedni mjere podržavaju u potpunosti, štoviše pitaju se zašto nisu uvedene i ranije. Posve im je logično da, kao i u svim drugim ustanovama, postoje i u školama koje su do sada, kako ih dosta navodi, bile poput ulice. Mogao je svatko ulaziti i izlaziti kada i kako poželi, bez ikakve kontrole, a djeca nam nisu bila sigurna. Također, podržavaju i uključivanje policije jer, navode, svi znamo da oko škola ima svega. Smucaju se svakakvi sumnjivi ljudi, spominje se i droga pa i razna nedolična ponašanja, naročito srednjoškolaca. Neki od primjera su organizirane tuče, međuvršnjačko nasilje i sl. Drugi su pak zgroženi zaključavanjem i policijom. Osim što smatraju da se time ništa neće postići jer ‘u tom grmu’ ne leži problem, pa ga se tu ne može ni riješiti, mišljenja su da djecu pretvaramo u zatvorenike i robove, traumatiziramo, a nemalo ih čak nalazi poveznice s mjerama za vrijeme korone i njihovim posljedicama.
Izdvojili smo dio diskusije koja se razvila između roditelja na naš upit na Facebooku:
– Bolje i ovako, dokle god luđaci slobodno šeću. Onaj što je nedavno trčao za djecom i roditeljima sa skalpelom u ruci, oko muzičke škole, on je tempirana bomba. Znaju ga svi u gradu, a poznat je i policiji i svi, uključujući i policiju, govore: Izbjegavajte ga u širokom luku i ne gledajte u njegovom pravcu! I dokle god takvi šetaju, bolje da su djeca ‘u zatvoru’.
– A zašto se onda ne pritvori njega, nego se djecu stavilo u logor?
– Po čemu logor? Zato što su vrata zaključana? Gdje imaju ići uopće dok je nastava, ne razumijem? Preko odmora normalno izlaze kao i do sad, samo se kontrolira ulaz, kontrolirao se i kad sam ja išla u školu.
– Suzdržat ću se komentara na vaše odobravanje zatvaranja djece. Super je poruka djeci da je ropstvo rješenje!
– Zašto vi to vidite kao ropstvo? Zbog zaključanih vrata? Uostalom onako je kako im predstavite. Ja sam svojem predstavila kao sigurnost, vi vidite ropstvo.
– Sustav je manjkav i dok se ne počnu graditi umobolnice, bolesnici sa svakakvim dijagnozama će se slobodno kretati i biti opasnost za svih, poglavito djecu. Škole rade što je u njihovoj moći, a na ostalo ne mogu utjecati.
– Nikako ovo nije zdravo za djecu. Zatvorili smo ih ko’ ovce u tor. Gore mi je ovo nego korona, užas, užas! Evo ne znam što bi uopće odgovorila, sve me je strah kakve će posljedice ostavit.
– Smatram da je mjera dobra. Osim što sam roditelj, radim kao profesor. Do sada su se roditelji i djeca prešetavali/ulazili/izlazili kako žele. Kad sam ja bila učenik, a sada ću imati 44 godine, u školu se nije moglo ulaziti i izlaziti kako se želi. Smatram ovu mjeru dobrom. I u trgovačkim centrima imate zaštitare u centru + svaki skoro dućan ima svoj. Kad se nešto dogodi, krivi su učitelji ili ravnatelj. Kad se nešto poduzima za sigurnost, opet roditeljima nije dobro.
– Kad Tigar nije u kavezu zoološkog vrta, već šeta grado,m svi se zaključaju u svoje domove…
– Meni je baš drago. Imam srednju i osnovnu… Nigdje problema s niti jednom. Srednjoj sve pada teže. Manje se bježi…
– Kada kreće zaključavanje vrtića, fakulteta, dječjih igraonica??? Ulazimo u fazu paranoje i straha koji nisu opravdani. Unatoč tragediji rizici su toliko niski (da ne kažem i dalje prihvatljivi) i kladim se da će kolateral u vidu mjera koje se donose biti puno veći. Podsjeća me na nešto, neku situaciju iz bliske prošlosti…ali nikako da se sjetim koju…
– Ne, ne i ne… zatvorili su ih, ograničili kretanje, a to ih opet ne štiti. Ne možemo zatvarati djecu da bi ih zaštitili! Pod hitno nam trebaju ustanove u koje će se zatvorit osobe s mentalnim problemima a ne da se našu djecu zatvara. I ovako premalo vremena provode vani i druže se. Ovo će ih samo još više tjerati da se povlače u sebe.
– Da pitamo roditelje koji su izgubili djecu što misle o tome?
– Moja srednjoškolka isto pod stresom od mjera. Korona im je bila mila majka, ovo su teže primili.
– Ma kakav zatvor!? Doslovno ne smiju izlaziti preko 5 minuta. Moraju “izdržat” 3 školska sata prije odmora i onda još 3 školska sata iza odmora bez “svježeg zraka”. Smiju na hodnik. Smiju na zahod. Preko odmora su škole otključane i smiju izlazit i ulazit. Isto tako smiju izać’ ako moraju neđe (pregled, zubar, ako im pozli i sl., nisu zaključani u učionicama). Meni se iskreno sviđa i to što se roditelji moraju najavit na informacije, a ne da ih nema cijelo polugodište, pa onda navale svi stihijski zadnji čas. A što se srednjoškolaca i puš pauza tiče; taman lijepo uštede 4-5 cigara dnevno. Apropos rješavanja pravih problema, ne bih komentirala jer nam je svima sve jasno…