Pjevamo ih, ćutimo, a mnogi ni ne znaju da je autor najomiljenijih hrvatskih vjerskih pjesama isusovac, mučenik s Dakse, padre Petar Perica: ‘Rajska djevo kraljice Hrvata’ i ‘Do nebesa nek se ori’.
Petar Perica rođen je pokraj Makarske 1881. godine u obitelji sa šestero djece. Isusovačku je gimnaziju pohađao u Travniku kao mladi sjemeništarac splitsko-makarske biskupije. Za svećenika je zaređen 1914. godine, da bi godinu nakon otišao na službu u Zagreb, a 1917. natrag u Travnik. Često je pobolijevao. Operirana su mu pluća i liječen je u Italiji, Austriji i Njemačkoj, gdje je pohodio mističarku Terezu Neumann, koja mu je navodno prorekla mučeničku smrt. Na žalost proročanstvo se obistinilo.
U Dubrovnik je doselio 1937. godine. Nakon što su 18. listopada 1944. godine partizani ušli u Grad, u nedjelju 22. listopada iza 10 navečer su uhitili Petra Pericu. Neposredno pred uhićenje je rekao rekao: ‘Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se. Ako je žrtva, pa neka bude, primam je!’ Brzo se spremio, zatražio oprost od svoje braće redovnika, oprostio se te ponio sa sobom svoj redovnički križ, sliku Srca Isusovog i Marijinog, te sv. Josipa.
U noći s 23. na 24. listopada iz dubrovačkog je zatvora prevezen s ostalim uglednim Dubrovčanima na Daksu, gdje ih je 53 pogubljeno. Jedan od tamničara naknadno je posvjedočio da su padru Perici skinuli haljine, za koje se on otimao ne želeći ostati gol. Nakon što su ga posve razodjenuli, potezali su ga za bradu i izrugivali mu se. Potom su ga bacili u jamu i ubili zračnom puškom za podvodni ribolov.
Poslije gotovo 66 godina, 26. lipnja 2010., nakon eshumacije i identifikacije posmrtnih ostataka, padre Petar Perica dostojno je pokopan uz svoju redovničku subraću na Boninovu.
Mnogi ga smatraju kršćanskim mučenikom ubijenim radi vjere, te se zalažu za njegovo proglašenje svetim.
