Zovemo direktora OiV gospodina Mata Boticu. Kaže da u firmu zbog corone nikome ne dopuštaju pristup. S obzirom na odnos OiV s Udrugom branitelja Dubrovnika, ipak kaže da bi mogli pustiti jednog člana za podizanje zastave. Inače bi to obavljala minimalno četvorica. Nekako prihvaća sugestiju i razumije kako to jedan čovjek ne može tehnički uraditi i pristaje na dvojicu. Rano još po mraku krećemo na Srđ. Vjetar puše gore iznad toranj i na njemu sve klapa i bruji. Odustati je najbliža opcija, ipak Branimir Petrak i Drago Maškarić odlučuju popeti se i iznijeti gore zastavu ljuljajući se u tornju tko na moru. Ali problemi tek počinju. Brane i Drago pokušavaju postaviti dugu cijev, ali ne mogu je izvaditi vani koliko je udara vjetar. Otrgnut će se, napraviti štetu, ne može se zadržati u rukama. Vrijeme prolazi, a vjetar sve jači. Dosjetili su se triku i cijev je vani i polako je uspijevaju postaviti. Skoro je prošlo dva i pol sata i zastava se uz oduševljenje djelatnika OiV Željka Pilata polako pojavljuje i ubrzo, kao divlja zaplovi vjetrom. Dubo Čikor je na Boninovu, kaže vidi se. Devet je manje kvarat, taman je spremna za polaganje vijenaca i paljenje svijeća. I šesti put zaredom, unatoč snažnom južnom vjetru, zastava Republike Hrvatske se vije na tornju slobode – najvišoj točki na brdu Srđ.
Marko Mujan