Mare Ivanišin prva je ženska instruktorica pri Hrvatskom planinarskom društvu ‘Sniježnica’. Ivanišin se penjanjem bavi već desetak godina, a kada se ne probija kroz brojne strmine prirode, rado dijeli iskustva u Penjačkom centru ‘Pauk’. S nama je podijelila sve izazove penjanja kojim se bavi već 10 godina.
Dugogodišnja ljubav
Ivanišin se kao i brojni naši sugrađani bavi turizmom, ali njena prava ljubav svakako je penjanje.
-Položeni ispit za instruktora penjanja učinio me prvom ženom instruktoricom penjanja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Penjanje je izazovna aktivnost, ali s njom se može baviti svatko tko to želi. Ne mogu reći da sam imala neku tajnu želju oduvijek se baviti penjanjem. Prije nekih desetak godina jedna prijateljica me rekreativno pozvala na penjanje. Odmah mi se svidjelo i od tada uživam u tome – ispričala nam je Ivanišin.
-U okolici Dubrovnika imamo dva poprilično bliska penjališta; jedno u Konavlima i jedno na Brgatu, a postoje još i penjališta na Pelješcu blizu Orebića. Već kada krenete prema Splitu stvarno je puno zanimljivih penjališta – rekla nam je Ivanišin, dodavši kako su naša penjališta za početnike sasvim dovoljna. Tvrdi i kako, jednom kada krenete u svijet penjanja i kojim slučajem ‘zapnete’ za njega iz tog vam svijeta nema bijega.
-Za penjanje ima interesa i uvijek se nađu novi polaznici. No, često se dogodi da ljudi završe školu, počnu se malo penjati i okuse taj život, slikaju se za Facebook, a zatim odustanu. No ima i onih koji jednom kada okuse ovaj život tu će biti zauvijek. Takvo je penjanje ili se zaljubiš ili ne. HPD Snježnica je jedno pozitivno društvo koje svakako pruža i članovima i zainteresiranima sve što im je potrebno. Meni su osobno platili sve potrebno kako bih završila ispit za instruktora, a to nije mali trošak i iskreno sam zahvalna što su mi pružili takvu potporu – sa smiješkom nastavlja instruktorica Ivanišin. — Kada se krenete baviti penjanjem uvijek je važno da idete do svojih granica mogućnosti, jer nije bitno koju težinu penjete već je bitno da napredujete i povrh svega da se zabavite i uživate. Naravno najveća prepreka mnogima je i fizička priprema. Penjanje je vrlo izazovno fizički te zahtijeva rad cijelog tijela, možda se mnogima na prvu učini kako nije teško, ali već nakon par kratkih uspona čak i oni koji su fizički spremniji osjete kako im ruke trnu i tetive ‘gore’. No, kao i kod svakog sporta i aktivnosti osjećaj kada uspijete savladati nešto, pogotovo kad iz vas izvuče maksimum, je neprocjenjiv – govori nam Ivanišin.
Problem instruktora
S nama je podijelila i kako nije bilo ni malo lako postati instruktor te kako je najvažnije znati prenijeti znanje. Postoje određeni uvjeti koji se moraju zadovoljiti i propisani su HPSom kako biste postali instruktor penjanja. Tu je svakako na prvom mjestu iskustvo, potom staž u penjanju i pri HPSu postoje škole penjanja u kojima morate skupiti iskustvo s već postojećim instruktorima. Ispit se sastoji od pismenog i praktičnog dijela, a kako bi njemu pristupili potrebna vam je preporuka instruktora pod kojim ste učili. Kada bi krenuli u školu penjanja tada bi vam da je završite trebalo oko mjesec, mjesec i pol dana. Nakon završene škole imate sve što je potrebno da se počnete penjati. Vrlo je važno napomenuti da se nikada ne penjete sami, već se to radi u paru, ali nakon završene škole to možete raditi bez nadzora instruktora. Dubrovačko-neretvanskoj županiji očajno je nedostajalo instruktora penjanja pa je Ivanišin položivši za istog uvelike olakšala organizaciju škola penjanja, za koje kako kaže uvijek ima interesa kod odraslih ljudi.
-U Hrvatskoj stvarno ima instruktora, ali je problem bio u tome što ih nije bilo u Dubrovniku. Kada bi na Snježnici organizirali školu penjanja mi smo morali zvati instruktoricu iz Splita. To je stvarno kompliciralo situaciju i bilo je jako teško sve to organizirati. Sada kad imamo nekog ‘domaćeg’ mislim da će to biti puno lakše. Nažalost nemamo organizirano ništa za djecu, problem je prostor ali i manjak obrazovanih trenera. Bilo bi dobro da se to jednog dana dogodi u Dubrovniku – tvrdi Ivanišin.
Iz tiskanog izdanja od 20. veljače 2019.