Unutar zidina starog grada, u jednoj od brojnih palača smjestila se mala škola Centar.
Tu svaki dan vrijeme provode učenici od prvog do četvrtog razreda zajedno sa svojim učiteljicama, a neki od njih su tu i u produženom boravku gdje se druže sa ostalom djecom, sa učiteljicom idu u šetnju gradom, imaju objed i užinu, a stignu se i odmoriti i napisati domaći rad.
Prema riječima učiteljice Lidije Žitnik, koja sa djecom provodi vrijeme u produženom boravku, glavni cilj produženog školskog boravka jest da djeca nisu sama dok su roditelji na poslu te da korisno potroše vrijeme koje imaju pa nerijetko sudjeluju na raznim projektima Grada i društva Naša djeca, a svakodnevno jedu u Taverni Maro gdje u pravoj domaćoj atmosferi djeca jednu ručak. Ujedno uče kako se ponašati u restorane te se ovom prilikom učiteljica zahvaljuje svom osoblju i Maru Hajdarhodžiću koji se zaista trude kako bi djeci ručak pritekao u što ljepšem okruženju.
PUNO PRIPREME
Varaju se svi oni koji su do sada mislili kako je posao učiteljice u osnovnoj školi jednostavan posao. Oni koji posao učiteljice zamišljaju samo kao predavanje nastavnih predmeta djeci u klupama, daleko su od prave istine kako zapravo taj posao izgleda.
– Ono što radimo na školskim satovima zapravo je samo jedna desetina posla koji radimo. Kako bi bili što bolji u svom poslu potrebno je puno raditi, za svaki sat proveden sa djecom u razredu potrebno se kod kuće pripremiti što raditi, kako djeci približiti nastavno gradivo, pripremiti materijale, a i uz sve to znati i kako komunicirati sa djecom te ih i disciplinirati – složile su se učiteljice.
Kako posao u školi zapravo nije samo posao, nego zvanje u koje treba dati sto posto sebe i raditi svakodnevno rekla nam je i učiteljica Silvana Bjelovučić.
– Oduvijek sam željela biti učiteljica i oduvijek me nešto vuklo prema tom poslu. Iako ja to ne bih nazvala poslom. Za mene je to zaista zvanje. Mogu reći da sam sretna i zadovoljna, to je posao koji je iznimno zahtjevan, težak i traži čovjeka u potpunosti. Ne samo intelektualnim znanjem, koliko emocijama, požrtvovnošću i svim onim što čovjek može dati. Ipak je tu riječ o djeci kojoj treba dati i pažnju i ljubav i znanje. Podučiti ih jer škola danas nije samo obrazovna ustanova, već je tu uključen i sam odgoj. Puno vremena provodimo sa djecom i ne možemo im samo pokazat na ploči kredom i u bilježnici olovkom, već svojim postupcima moramo im pokazat ljubav, pažnju i privrženost što zapravo oni od nas i traže – ističe učiteljica Silvana.
DJECA SE MIJENJAJU
S promjenom vremena mijenjale su se tehnologije, automobili, ljudi…, a tako i djeca. Psihološka istraživanja pokazala su kako je dosta teže raditi sa djecom danas, nego što je prije bilo, odgovor na to pitanje dala nam je učiteljica sa devetnaestogodišnjim iskustvom Ljilja Mihović.
– Tempo današnjeg života i brzina kojom ljudi žive odražava se i na djecu. Djeca nisu toliko s roditeljima, a tempo roditeljskog života se prenosi i na djecu. Nažalost, danas su djeca uglavnom prepuštena sama sebi. Potrebno im je više pažnje u odnosu na starije generacije. Djeca se danas koriste raznoraznom tehnikom koju prije djeca nisu imala. Tako ih danas neke stvari, koje su prije djecu radovale, više uopće ne vesele. Prije su djecu neke manje stvari više radovale. Danas je teže doći do djeteta i pronaći put do njega kako bi se dijete osjećalo lijepo i zadovoljno. Danas su mnogo slobodniji, prisniji i otvoreniji pa smo i mi takvi prema djeci. Trudimo im se biti prijatelji, ali naravno moramo naći granicu do koje možemo ići s njima – otkriva je učiteljica Ljilja Mihović.
UČIMO IH POMAGATI DRUGIMA
Kako što bolje raditi sa djecom objasnila je i učiteljica Snježana Viteškić.
– Važno je približiti se djetetu, u prvom redu biti njegov prijatelj, ali postaviti granice koje moraju biti u radu sa djecom. Pored nastavnog gradiva moraju naučiti i one neke vrijednosti koje čovjeka čine lijepim iznutra, dakle voljeti drugoga, poštivati prijatelje, roditelje, učitelje, a i u svoje slobodno vrijeme pomoći onima kojima je to potrebno. Po tom pitanju škola se uključuje u akcije van škole, u suradnji sa Dječjim domom Maslina i Dešom sudjeluju u projektima, posjećuju starački dom, darivaju druge za Božić i Uskrs. Zaista je zadovoljstvo pomoći drugima, to je ono što učimo djecu i što ih čini sretnima, a to je ono što nažalost u ovoj strci vremena zanemaruju i odrasli – govori Snježana Viteškić.
Mr. sc. Đurđica Bender Masle također je učiteljica razredne nastave od prvog do četvrtog razreda koja se, upisom na studij pedagogijskog rada nije zamišljala kao učiteljica. Igrom slučaja završila je u školi i jednostavno se zaljubila u taj posao.
SVAKI DAN JE IZAZOV
– Htjeli ili ne, puno se toga može naučiti od djece, a svaki novi dan u radu sa djecom je izazov – ističe Đurđica Bender Masle.
Na ovim učiteljicama može se vidjeti kako svoj posao rade sa puno ljubavi i pažnje prema djeci. Uživaju u svakom danu i kad bi mogle birati ponovo bi izabrale svoje zvanje. One su jedan tim koji odlično surađuje, a i tu su roditelji koji su uvijek spremni pomoći pa bez ikakvih problema se može reći da su oni jedna velika obitelj. Na čelu obitelji je ravnateljica Jadranka Dabrović koja podržava učiteljice u svim projektima u kojima žele sudjelovati.
Djeca svake godine nastupaju na raznoraznim natjecanjima i ostvaruju već niz godina zavidne rezultate upravo zbog toga što su tu učiteljice koje znaju prepoznati potencijal u djeci i usmjeriti ih prema predmetu koji im više leži. U svom radu pokušavaju biti što bolje, i one su te koje svakodnevno uče da bi se približile djeci i lakše radile sa njima i koliko god bilo teško raditi sa današnjom djecom kojima su sve informacije lako dostupne one to rade bez ikakvih muka, zapravo sa velikim zadovoljstvom i osmijehom na licu što je zapravo i glavni cilj čovjeka koji god posao radio.