Vuk, zvijer iz porodice pasa. Može ga se naći na gotovo svim kontinentima, a u Europi živi obični vuk (Canis lupus). Canis lupus najveća je vrsta iz porodice pasa. Živi u divljini, ima dugu njušku, oštre zube, velike i osjetljive uške, gusto krzno, duge noge. Predak je domaćeg psa, inteligentna, društvena životinja koja živi u čoporu. U posljednje vrijeme od velikog broja jedinki ove dojmljive životinje preostao je tek zabrinjavajuće mali broj te je stoga u mnogim europskim državama dobio status zaštićene zvijeri. No, slažem se, ovo šturo navođenje enciklopedijskih podataka ne otkriva puno, najmanje motiv koji leži u „pojavljivanju“ vuka u ovoj rubrici; nadalje, budući da su Konavle srž i temelj ove rubrike, postavlja se pitanje kakve veze Canis lupus ima s Konavlima. No, da bi se vratili u prošlost i otkrili te veze kao i obično potrebno se malčice zadržati u sadašnjosti, i tu, kao što to obično biva, potražiti uzroke naših promišljanja o davno minulim vremenima.
TEORIJE ZAVJERE
U posljednje vrijeme svjedoci smo različitih novinskih napisa i izvještaja s portala koji prenose vijesti o napadima vukova na stoku u Konavlima. Ti napadi ne čine samo predložak novinarskom poslu i punjenju novinskih stupaca, već su (što se gotovo i smeće s uma) izvor straha i zabrinutosti za život odraslih i djece koji proživljavaju takve nemile događaje, posebice što se što se takvi napadi nisu događali samo noću već i danju. U takvom ozračju čuju se i glasovi koji tvrde kako u Konavlima nikada nisu obitavali vukovi, te da su oni ovdje namjerno pušteni, štoviše da su čak i označeni. Kako bi potvrdili svoje teorije zavjere pojedinci samouvjereno pričaju kako su osobno vidjeli kada su se zvijeri puštale iz helikoptera, nažalost ne otkrivajući je li se to događalo uz pomoć padobrana ili bez njega. Naravno, takvi samouvjereni pojedinci su savršen par beskrupuloznim senzacionalističkim medijima, koji takve informacije koriste da bi podigle nakladu svojim izdanjima i na taj način još više podgrijavali atmosferu svojim bombastičnim naslovima tipa „Konavljani u strahu od vukova“, „Konavljanima vukovi dolaze pred kuće“, „Čipirani vukovi kruže Konavlima – stradaju ovce, magarci i psi“ itd. Naravno, kako kod to kod nas uobičajeno biva čak i ovakva tema završi kao dnevno političko prepucavanje. No, kako se ovdje ne bavim politikom nego prošlošću, red je da pogledam povijesne izvore (najčešće) lišene fantastičnih filmskih zapleta kako bi odgovorili na jednostavno postavljen problem: je li vuk i u prošlosti obitavao u ovim našim krajevima ili su uistinu potrebni helikopteri kako bi se ta divlja zvijer zatekla u Konavlima.
VUKOVI U KONAVLIMA I U PROŠLOSTI
U odgovoru na to pitanje može nam pomoći poznato ime hrvatske kulture Serafino Razzi (1531. – 1611.). Dio svog životnog puta Serafino je proveo i u Dubrovniku, gdje je prvo obnašao dužnost nadstojnika dominikanskog samostana (1587.), a potom je bio postavljen za vikara dubrovačke nadbiskupije (1588.). Relativno kratka dvogodišnja Razzijeva dubrovačka epizoda nakon koje se vratio u rodnu Italiju pokazala se iznimno plodonosnom. Ne samo da je u potpunosti ispunio očekivanja svojih crkvenih poglavara te je uspio uvesti red i stegu u dominikanski samostan i crkvenu dubrovačku zajednicu, nego je objavio i prvu tiskanu povijest grada Dubrovnika (Storia di Raugia, Lucca, 1595). U poglavlju O Konavlima on piše slijedeće: „Taj se predjel što počinje od Cavtata, pod kojega se vlašću u starini morao nalaziti, proteže u rečenoj duljini prema istoku između dvaju planinskih lanaca, jednog prema jugu, što mu zaklanja pogled na more, a drugoga prema sjeveru – manje obrađenog, više brdovitog i šumovita, napučenoga zvijerima“. Nadalje, Serafino u tekstu otkriva kojim su to točno zvijerima bile napučene Konavle. Putujući kopnom u Kotor Serafino je zabilježio kako je vidio „dana 10. veljače 1589. ujutro, lov na vukove koji su noću sišli s tih visokih brda“. Stoga, sasvim je očito kako je te daleke 1589. godine u Konavlima bio organiziran lov na vukove koji su tada zasigurno bili velika prijetnja domaćoj stoci, koje je sigurno bilo puno više nego danas, te je bila jedini izvor egzistencije brojnim konavoskim obiteljima koje su sigurno bile u velikom strahu za sigurnost svojih stada. Dakle, misterij i problem postavljen nekoliko redaka iznad je riješen – vuk je po svemu sudeći bio prilično učestala pojava na području Konavala, te nas ne treba čuditi ni njegova prisutnost danas. No, ipak treba priznati kako je modernom vremenu koje drži kako je ovladalo prirodom ipak čudno kada se nađe pred gotovo mitskom životinjom. Upravo stoga jer mitski lov, kakvom je svjedočio Serafino, danas ne dolazi u obzir, ali svima onima koji i dalje ustraju uz zavjeru u koju su uključeni i helikopteri vjerojatno nitko neće zamjeriti ukoliko ispale nekoliko metaka na takvu pojavu.