Vaše vijesti

Marko Mišo Mujan: Lignje od crnila

Komentar gospodina Marina Mišića na moj tekst „Otok Dubrovnik – Regija meda i mlijeka“, kaže: „Sve u svemu samo pesimizam, molio bi cijenjenog autora članka da pored svih ovih kritika svega i svakoga predloži prava riješenja da ovaj narod ugleda svjetlo na kraju tunela. Kritizirati a ne nuditi kako to što nevalja riješiti ničemu ne vodi.“

Odgovor:

Poštovani gospodine Mišiću, tko sam to ja da kažem ili predložim. Ipak hvala vam na pitanju.
Vi ste sigurno jedan od pobornika one izrijeke da se pametan čovjek pozna po odgovorima, a mudar po pitanjima.
No da krenemo ab ovo (od jaja). Očito bi neki, koji šute, mene postavljali (ispričavam se, ne mislim Vi osobno) u položaj nezgodniji od Kolumbovoga jaja ar pri tom bi trebao biti i sam sebi kokoš.

Nešto malo, njih šačica, se uvjerilo u to da Mujan u neko doba nije bio kokoš ali ni kokošar danas.
Treba priznati, ostavili ste me ovim ingenioznim upitom bez daha… Upravo dišem duboko ne bi li našao nešto malo činjenica da Vam probam zadovoljiti znatiželju. Izraslu, očito, u plemenitoj namjeri da polučimo zajedno boljitak i kroz oluju mozgova, kako to kažu „brainstorming“ iznađemo određena rješenja, kad već živimo na prodajom ovako oškrtarenoj zemlji i kamenu uz sve dalje i manje more.
Dobro zborite da se radi o crnilu, ali nisam ja lignja.

Krajičkom podsvijesti se u maglici provlači misao, kako ste se probudivši iz sna potrudili i mene probuditi. Zahvaljujem i pitam, kakav ste vi san presanjali, kad ne osjećate da nas samo još sunce grije ljeti, a „Red carpet“ (Crveni tapit) zimi, i to iz Zagreba najbliži… Dubrovnik ga do ljeta nema, ni zabave, ni glamura. Nije da se radi o zasićenju, dapače sve je veća, zamalo, glad za „sadržajima“. Dubrovnik zimi živi, tek povremeno, od mjeseca do mjeseca, od Olivera, Stavrosa do (skoro) krcatog Straduna za Župskog i Gradskog Karnevala.

Znam, ispadam kritizer a to je ružno ali uz malo svjetla iz tame, postajem uz pomoć mašte samo kritičar.
No nećemo sad o meni, u ovoj priči sam, kao i branitelji prilično nevažan i dio sam nekolicine prijatelja, neprodanih suboraca i mnogih dragih poznanika. Ljudi, koje sretnem kažu, dobro pišeš ali pazi sebe jer si dosta dao a malo dobio, da bi se borio i gorio po drugi put. Ja se eto ne skanjivam od nikoga i ne sklanjam zbog svih njih a pogotovo mladih, kojima je Hrvatska rodni dom i jedina Domovina (bila? više od 20 godina) do svog stasanja.

Gdje na svjetlu vidim Dubrovnik. Reći ću Vam u sedam redaka. Neki će sav trud potopiti i bajkom ga nazvati, no briga nas, tako je bilo i 1991. godine pa se bajka bila sačuvala, ali ne i danas. Sigurno ste bili dio te bajke o nepokorenom gradu na ovaj ili onaj način dok nas nisu eutanizirali, no Neki su ostali budni i jamili. Pitate za Hrvatsku i Dubrovnik, pa evo:

1. Hrvatska je trebala u svijetlu onoga, za što smo se krvavo borili i izborili ostati slobodna, suverena, samostalna i neovisna Država… jeli vam to malo što sam odgovorio, zvuči li Vam strano ili pesimistički ili vam opće ne zvuči kao nekakav prijedlog, ili su gaće već skinute i kasno je ustvrditi neustavnu većinu od 28 % onih koji su glasovali za EU-ropsku.

Treba li spomenuti… kakvim psihičkim pritiscima, izravno na podsvijest, su građani pred referendum bili izloženi. I to jednostranom, basnoslovno skupom propagandom, svaki dan na sate i sate putem svih takozvnih javnih medija. O poznatom priprijećivanju umirovljenicima da se i ne govori.
Procesima, koji su prethodili ulasku u EU-ropsku puno se toga dogodilo… koliko dobra ? Koliko je bolji i kvalitetniji život od vremena izglasavanja prema zvaničnom ulasku u EU koji slijedi.
Sve je eto dobro gdje nas nekih nema, i sve ide po planu. Još će se i prigovoriti da mi crnilom prolivamo tu svjetlost neviđenu iliminatnu, koja će se novo otkupljenim zlatom još i pojačati… možda i do crvenog usijanja. Nije dakle problem što je sivo nego što mi to vidimo.

2. Treba pokušati spasiti što se može, a mi Grad nismo praznili, ni na to poticali. U njemu pokušati zadržati preostale stanovnike i, u moguće slobodne prostore, dovesti i naseliti porodice mladih ljudi. Njih manje smeta vreva turista, a kruzeri, od kad su za nas (i za sebe) bolje svoje dolaske isplanirali, puno manju stvaraju stiske po gradu, a ono jest Stradun je vazda pun ali ne i prekrcan čeljadima.

3. Jeli moguće da nismo sami mogli napraviti, mjesto spomenika Srđu i Braniteljima… Spomen park na platou Srđ sa sadržajima zabave i odmora svih stanovnika Županije i gostiju domaćih, i stranih dakako. Vidite li gore djecu koja voze bicikle po uređenim stazama, vidite li mlade i stare, koji brže i laganije trčkaraju ili šetaju stazom oko Srđa, sretni i ozareni kad izbiju na onaj dio sa kojega dugo mogu gledati u siluetu najljepšeg, ljudskom rukom izrađena, grada kamenim biserima sazidana.
Vidite li plemenite konje i njihove jahače, vidite li veliku livadu na kojoj vlasnici uživaju sa svojim psima u igri, vidite li zabavljače, vidite li glumce.

Otvaranje ljetnih igara svake četiri godine na kojemu će, osim uzvanika, biti mjesta za recimo desetak tisuća gledatelja. Veliki je tu parking, imaju i zgodne kamene kućice za strastvene golfere od kojih većina spava u Belvederu, Argentini i Excelzioru.
Ako ste strastveni igrač golfa vidite da se i za tu „razonodu“ odvojio poveliki dio od ono „malo“ terena. Kolektore za proizvodnju struju od sunca mladi projektanti su izvrsno postavili.
Struja. Primorje i Ston imaju svoju. Propele vjetroelektrane se vrte na Rudinama a od zrakolovne luke se odustalo, i od one na Korčuli. Pelješki most se gradi i on će sam zaraditi za Korčulanski. Novac pomalo kapa, možeš uskoro platiti estarinu i putovat autoputom a po volji i na granični Šengen preko Neuma. Kažu da će Korčula svoj most trebati pričekati još deset ili čak dvadeset godina, ali Korčulani su strpljivi.
Najdelikatniji dio u našoj priči. Stručnjaci su odredili tri mjesta za „gospodarenje“ Županijskim otpadom. Iskoristivi dio se odvaja i prerađuje u različite poluproizvode u Banićima, a neiskoristivi otpad jednim dijelom je na poziciji u Konavoskim brdima, a jedan dio u Primorju. I spalionica manjeg kapaciteta je na najboljem mogućem mjestu, udaljenom od naselja. Stanovnici su na kraju i za nju imali razumijevanja a i ona je rijetko u pogonu

4. Vidite li rijeku Dubrovačku. Naravno vidite. Vidite li nadzemni dio pogona pročistače, koji odvajaju talog da bi doma u svako doba mogli popiti najzdraviji napitak na svijetu. Čista voda je lijek. Tone plastičnih boca nam ne treba uništavati. U blizini obnovljena zgrada. Svake minute u njoj se puni na desetke boca izvrsne vode, vozi se iz luke Gruž u zemlje, koje njom oskudijevaju. Vidite i drugu u Platu. Treća je u u Ljutoj, ne…,ne…, tamo se odlučilo i čini pivo. Gosti ga piju od Prevlake do Vrtova Sunca a ima ga i u Stonu, u Korčuli i u Metkoviću. A Metković pitom, zaštićen od rijeke u prekrasnoj dolini opskrbljuje, što svježim, što smrznutim i prerađenim povrćem i voćem sva turistička naselja i stanovnike do Zadra i dalje do Fjume. A koliko Neretva tek izvozi.
Podzemlje i nadzemlje Omble otvoreno za mlade speleologe i alpiniste, čak i one veselije iz Australije i Novog Zelanda. Naši mladići i djevojke iz GSS-a jučer ih podučavali tehnikama spašavanja a oni, već danas, zajedničkim snagama našli mladi par, koji se izgubio hodajući po Sniježnici. Djevojku sa otvorenim prijelomom noge pripremili za prevoženje helikopterom Hrvatske vojske do bolnice Sv. Vlaha, naši liječnici je uspješno operirali.

5. Vidite li u Konavlima povrće i voće u donjoj bandi, vidite li ovce i koze u gornjoj. Volite li pojestit kopsicu s društvom, kozji sirac ili miješani, smijete li pršuta, ako ne, evo… s malo maslinovog ulja iz Primorja najslađe je popeći krtole iz Kune Konavoske.
A da…, smijete samo bijelo meso. Ima tu, udružilo se nekoliko mladih porodica i u polju između Zvekovice i Ćilipa imaju piliće i purice. Jedi prijatelju izvoli. Uskoro misle dovesti iz Zagreba još mladih i nezaposlenih. Izvrsni Korda i Konavljani dali im komad zemlje na korištenje bez naknade, dok ne stanu na noge. Planiraju imati i krava. Eto uskoro domaćega mijeka… mali pogon za obradu i pola grada ga pije. Djeca se tope u njemu, a kako je dobro i zdravo, rastu sretni. Posijalo se i nešto pšenice, kukuruza, zobi i ječma. Znamo što su djeca nekad pila u mlijeku kao nadomjestak kavi, ni vama ne bi bilo na odmet i zdravije je od ispijanja kava u našim godinama.

6. Na Prevlaci, za koju su se naši patrioti iz vlasti i Sabora izborili da je opet naša u potpunosti, vri od mladosti… imaju tamo i kamp i naselje… došli i oni Australci i Nijemci i Talijani i Englezi muški i ženski. Svi skupa plešu i pjevaju do sitnih sati. Dolaze i mladi iz Boke i od svakud iz susjedstva, kažu nigdje ovakve zabave. Ljepota se i mladost opustila i po stijenama i po žalima.
Ljubomorno čuvaju eno one tamo masline, a kako i ne bi kad su ih upravo, neki od njih, prošlu godinu zasadili. Domaćini ih za uzvrat sa po par boca od ujma regalali, oni sve sretni.
Upravo dogovaraju kako će studenti i srednjoškolci iz Ankone u branje ljekovitog bilja što ga po naputku Ministarstva zdravstva odnedavno diljem Hrvatske propisuju doktori za sve ono za što se može iskoristiti. Fine bočice, kreme, sapuni, umjesto tableta gotovo čudotvorne kapi….
Eto i Marinel Škrobić sa svojim bioenergetičarima svjetlosti radi seminar… sve se od zdravlja praši. Na Prevlaku im se iscjeljivat dolaze i stariji. Pomažu im bez naknade a jedino što za uzvrat svi volonteri imaju je povoljnija cijena smještaja. Sutra ih dio ide posjetiti Grad i prošetati zidinama.

Sami vode računa da se zdravo živi. Tu je i naša Policija na biciklama i motorinima. Mladi zgodni, šarmantni a tek im kolegice. Samo za njih vidjet isplati se doći. Prošli tjedan su zaplijenili pola kila tableta ekstazija ekipi sa ogromnim zlatnim lancima, koji su se pravdali da su mislili kako su na Zrčama. Ovo je prvi slučaj u dvije godine,kažu nam, i tvrde da što više rade imaju manje posla.

7. Nekako u zadnje doba od kad je više uzgajališta ribe i ona u moru se pomalo vratila. Ribari potaknuti dobivanjem ona dva nova broda, izgrađena u Veloj Luci za Naše otvoreno gospodarsko more, imaju hladnjaču u Dolima pa će se i gosti sa plićim džepom moći zasladiti. Još uvijek sa oduševljenjem pitaju jeli to iz našega mora a znaju da nije iz Tajlanda, buduć su se i vratili što su prošle godine našega Šampijera blagovali. Ne smeta im desetak kuna više izdvojiti kad je ovako izvrsno i slasno. Svaki se skoro uputi i do Stona gustati kamenica i drugih školjaka.

Ma eto to je samo skica, a da vam više ne zatamnjujem svijetlu sliku sadašnju i još svjetliju što nam je nude u budućnosti, zaboravite vi sve ovo i idemo do Njihovog novog „Golf“grada na Srđu. Niste ponijeli palice. Greška. Možete se zadržati samo na ovom ulaznom dijelu a ukoliko krenete dalje ljubazni čuvari će vas u tome onemogućiti. Vaš posjet bit će zabilježen kamerama i ako se nakon pokušaja “čavrljanja“ sa zaštitarima još uvijek ugodno osjećate, možete još malo napasati oči do u sumrak a onda se sve zatvara iz sigurnosnih razloga. Domaći mladići i cure, kako su ih nazvali u tisku… „vandali“ gledali zvijezde, popili bocu prošeka, pa malo zapjevali. Prijavljeni zbog remećenja „javnog“ reda i mira. Mladići kažu da nisu pjevali „Evo zore, evo dana“ ali iziritirani domaćini imaju dva svjedoka, kojih priču potvrđuje i 5 zaštitara, bivših pripadnika Legije stranaca i MOSAD-a. Naša je i punta Oštro, ali na ulazu u turističke komplekse su rampa i stražari.

Lučka uprava je upozorila da se ne glisira i izbjegava približavanje tankeru ispod Plata, jerbo da danas puni industrijsku vodu za Saudijsku Arabiju.
Svim građanima kojima su pocrkali kućanski uređaji zbog kratkog spoja uzrokovanog slučajnim prelijevanja električne turbine na Ombli bit će omogućen njihov popravak ili isplaćena naknada prema stvarnoj vrijednosti, ovisno o njihovoj godini proizvodnje, bez obaveze prilaganja računa o kupnji. Hidroelektrana za sad radi sa pola kapaciteta a prekomjerna voda ne prijeti više prizemnim katovima kuća, koje vatrogasci još ispumpavaju. Proglašena elementarna nepogoda.

Što da vam još rečem na ove, već pripremljene projekte u svjetlu vizije nabildanog Dubrovnika, možda i budućeg javnog sastajalištu tajnih bildembergovaca, kad su već tu velebne kongresne dvorane.

Ovakvi ko Mujan ispada da otkrivaju toplu vodu, svima krtole, zelja, blitve, salate, njoka, kopsice, pršuta, jaja, piletine, ribe, hubotnice i oliganja na ulju od maslina bez holesterola, a onda zasladit jabukama, šipcima, pipunima,dinjama, mandarinama i klementinama. A tek rozata, kotonjate, slatkim od jutih naranača. Već sam dosadio nabrajajući ali mnoga su usta žedna od Kokakole (pogotovo kad se Rijeka zamuti) a želuci rade na malo pice, bureka ili hamburgera. Skupo nam je ono što nemamo a imamo sve.

Jes ali kako bi se imalo milijune kuna, račune u sigurnim državama, kako kuće i vile, stanove u mjestima školovanja djeteta po Zagrebu ili diljem „naše“ Europe od 2013 a i Amerike sutra.
Treba i za pomoru gustat imat… ali jahtu a ne barku, i na Kupresu za zimovat na snijegu katnicu, barem onu od drva.

A putovanja i odmori po egzotikama, pa onda jeftino vađenje masti (ko nekad u Padovi) i stavljanje novih sisa i zuba, to je pravo i za to nan treba bulikan solada. Kažu, ako se hoćeš obogatit pođi među siromahe, dodajem ako ih nema a ti ih stvori i opet si „bogat“. Jest samo do kad i kolika je cijena granice takvoga „bogatstva“. Što kad se ukinu kontejneri od smeća.
Bilo bi u redu ako se ovo naše „konverzacija“ nastavi da sad za promjenu vi budete onda pametni. U protivnom ću, bar što se vaših pitanja tiče, najvjerojatnije ostati mudar.
Imate u Gradu Senat i Vijeće pa se komodajte njih pitati.

I što da vam još odgovorim. Puno ste pitali a mi malo odgovorili. Možda da vam odgovorim.

Jesam li ja rekao da je Dubrovnik otok? Nisam.

Jesam li rekao da dubrovačko područje nije Županija, makar se morala zvati i Regija? Nisam.

Jesam li ja rekao da nam teče med i mlijeko? Nisam.

Pitanja treba promjenu postavit odgovornima, koji namjeravaju ono što imate od starine (ako imate) pretvoriti u jeftinu robu strancima, no možda su vam primanja vrhunska pa će tisuću dvije ojrića poreza biti prava sitnica.
Pozdravljam ali za razliku od nekih ne znači i da na cjedilu ostavljam.

I na suncu i u tami neka vas svjetlost prati.
Bili ste mudri s vašim pitanjem a mi koliko smo mogli biti pametni. I zato sam da Županija ostane u sadašnjim granicama ali da ne mijenja ime u stranska. Možda ste me i otom pitali.
Evo, od silnijeh imaginacija pogubio sam se ali ćete me opet jednom po rukopisu pronaći.

Marko Mišo Mujan

 

Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.

Pročitajte još

TREBA VAŠU POMOĆ! Ivana vodi bitku s opakom bolešću i želi proslaviti prvi rođendan svog sina

Dulist

‘TATA JE TATA’: ‘Teško je opisati povezanost s tim ljudima. Teško nam se iščupati iz Banovine’

Dulist

KONAVLJANI NEGODUJU ‘Zidom su nam prepriječili put za Prahivac koji koristimo preko 60 godina’

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija