U Lazaretima, dubrovačkoj ‘utvrdi zdravlja’ te, u prošlosti, mjestu stvaranja brojnih gospodarskih, poslovnih i diplomatskih odnosa otvorena je u četvrtak izložba ‘COVID-19 i kuga: sadašnjost u prošlosti’.
Autorice dr. sc. Vesna Miović i Zrinka Lucianović izložbom pružaju uvid u povijest iznimno uspješnog protuepidemijskog sustava Dubrovačke Republike i samih Lazareta. Pored toga, uspoređuju se epidemiološke, gospodarske i socijalne mjere koje je provodila Dubrovačka Republika s onima koje se provode danas u borbi s COVID-19 pandemijom. Mjere su zapanjujuće slične, gotovo identične od držanja fizičke udaljenosti do beskontaktnog plaćanja.
– Tada su Dubrovčani imali metodu održavanja distance, a koja je bila malo brutalna. Vojnici saniteta nosili su jako duge štapove te su ih koristili kako bi odgurivali ljude da se ne bi zarazili – kaže Lucianović.
Ideja za izložbu nastala je u vrijeme lockdowna kad se i puno govorilo o Lazaretima. Prilikom toga se javljalo puno dubioznih, ali i vrlo krivih podataka. Autorice su odlučile napraviti kratku informativnu izložbu. Međutim, kad su počele raditi na njenom stvaranju, uvidjele su brojne poveznice s današnjim vremenom te su shvatile kako imaju materijal za puno veću izložbu koju javnost zaslužuje vidjeti. Od ovoga materijala namjeravaju napraviti i dokumentarni film.
Neograničen budžet
Izložba između ostalog pokazuje kako je Republika uspješno balansirala između kuge i ekonomskog opstanka. Pažljivo su se osmišljavale i disciplinirano provodile protuepidemijske mjere s glavnim ciljem – osiguranjem stabilnosti trgovine. Dubrovnik, naglašava među ostalim Lucianović, nije bio bogat kao Venecija te si nije mogao priuštiti lockdown.
-Dubrovnik je morao pronaći način kako bi funkcionirao bez obzira na sve. Sad se stalno govori o mjerama popuštanja, a to su oni genijalno radili. Dok su tisuće ljudi umirale u bližoj okolici, oni su u Dubrovniku imali tek 9 smrtnih slučajeva zahvaljujući mjerama koje su bile iznimno opsežne, jako dobro promišljene i regulirane. Zanimljivo je bilo kako je zdravstveni ured Dubrovačke Republike imao na raspolaganju neograničen budžet. Sve su morali pravdati, ali nisu bili limitirani po pitanju budžeta. Zaštita zdravlja, ali zbog trgovine, bila je prioritet – navodi Lucianović.
Ističe kako su Dubrovčani više od stotinu godina živjeli s kugom, a od nje je čak 10 tisuća ljudi stradalo u Dubrovniku, dok je izgradnja Lazareta, ako gledamo prema današnjim procjenama, koštala 2 i pol milijuna eura. Dugo su Dubrovčani razmatrali gdje će se karantena izgraditi. Do 1627. godine, kada se donosi konačna odluka o izgradnji Lazareta, premještali su karantenu nekoliko puta – bila je na Mrkanu, na Bobari, na otočiću Svete Marije na Mljetu, na Dančama, građen je i lokrumski lazaret…
-Ali nekako su ljudi prirodno počeli držati karantenu na Pločana. Tu je završavao karavanski put, a luka je odmah ispod – naglašava Lucianović.
Bitan je bio – propuh
Izložba se sastoji od dvije razine. U prvom dijelu istaknut je pregled bitaka Dubrovačke Republike protiv zaraznih bolesti – od vrlo stare odredbe iz Dubrovačkog statuta da oboljeli od lepre moraju stanovati dalje od Grada pa do razvoja i usavršavanja protuepidemijskih mjera koje su se uglavnom ticale kuge. U drugom dijelu se nalaze usporedbe i reakcije ljudi, država i institucija na nepoznatu zarazu, odnosno bolest u današnjem i prošlom vremenu.
-Frapantno je koliko je toga isto, ili u najmanju ruku – slično – reći će Vesna Miović.
Sve je bilo u Lazaretima, kako kaže, ‘dobro uhodano’ i točno se znalo kako što funkcionira. U dvorištu se, naime, raskuživala roba, a ključni element je bio – propuh. U trijemovima se pohranjivala raskužena roba, odnosno na odvojenom mjestu roba koja je tek dolazila na red za raskuživanje. Lazareti se, inače, dijele na 10 lazareta, pet dvorišta s trijemovima, trg te malu kućicu koja je poznata kao ‘Lazaret od janjičara’. Naime, od sredine 18. stoljeća karantenu su držali janjičari, elitna osmanska pješadija.
-Svaki lazaret se sastojao od dvije cjeline. U prvu se ulazilo s trga lazareta i onda se kroz vrata išlo dalje u potkrovlje. Tu su ljudi držali karantenu. U cjelini, na trgu lazareta, bila je niša za suđe, pilo i ognjište. Dakle, tu se moglo nešto spraviti. Ispred tog ulaza, nalazila se jedna mala ograđena taraca, jedino mjesto gdje su putnici mogli izaći i udahnuti svježi zrak. Sve im je bilo osigurano. Naravno, nije im bilo lako, ali promislim kako su ljudi prije drukčije doživljavali vrijeme. Mi smo danas jako nestrpljivi. Njima sigurno nije 40 dana karantene značilo ono što bi nama značilo danas – kaže. Glavni i odgovorni za Lazarete, odnosno za cijele Ploče (taj je dio Grada bio u funkciji protukarantenskih mjera) bio je kapetan Lazareta (Ploča). Njemu su podređeni bili vojnici saniteta, njih desetak. Osnovno sredstvo za rad im je bio dugi štap kojim su osiguravali fizičku udaljenost i provodili disciplinu.
-Imamo i fakine, možemo reći mučenike ovog kompleksa, koji su unosili robu, ali su je i raskuživali. Većinu svog radnog vijeka su bili proveli u karanteni. Jer su, u dodiru s raskuženom robom, morali, kako mi danas kažemo, poći u samoizolaciju. Život su provodili ovdje – rekla je među ostalim Miović. Dodala je i kako je u sklopu Lazareta djelovao emin koji je počeo ‘karijeru’ kao osmanski carinik, ali zapravo je znatno bitnija njegova uloga kao neslužbenog osmanskog konzula u Dubrovniku.
-Zadužen je bio za mir i red osmanskih podanika kojih je bilo najviše u Lazaretima – kazala je. Putnici iz Aleksandrije (koja je bila vječito zaražena kugom), najčešće hadžije bosansko-hercegovački i albanski, bili su skloni bježanju.
-Napravio se dogovor da oni, kad dođu i iskrcaju se, eminu napišu izjavu da će biti dobri i poštovati karantenske mjere, a ako ne budu, pisalo je dalje – neka im se oduzme osobna i trgovačka roba, pola neka se rasproda, pola neka pripadne osmanskoj državnoj riznici i bosanskom namjesniku – navela je neke zanimljive podatke Miović.
Izložba ‘COVID-19 i kuga: sadašnjost u prošlosti’ nastala je u suradnji Grada Dubrovnika, Dubrovačke baštine i Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Pročelnica Upravnog odjela za kulturu i baštinu Ana Hilje, koja je i otvorila izložbu, istaknula je upravo suradnju državnih i gradskih institucija. Izložba se, kaže, odvija baš gdje se treba odvijati – u LazAretima koji polako postaju kreativna četvrt našeg Grada.
mp