Dubrovkinja Nikolina Boro završila je Zagrebačku školu ekonomije i menadžmenta, a obrazovanje planira nastaviti upisom magisterija u Španjolskoj. Svoje je slobodno vrijeme, odlučila iskoristiti. Kako? U sedmom mjesecu ove godine sa svojom je prijateljicom otputovala u Keniju.
Ono što je tamo doživjela, ‘nije nešto što se može vidjeti u dokumentarcima’, kako je i sama istaknula. Svoja su iskustva u obliku fotografija i priča slale putem društvenih mreža prijateljicama koje su razvile empatiju prema iznimno teškoj situaciji u kojoj se nalaze djeca. I same potresene situacijom, po povratku u Hrvatsku, odlučile su kako se žele i dalje aktivirati te su zajedno sa spomenutim prijateljicama osnovale humanitarnu udrugu Krug ljubavi koja pomaže siromašnoj djeci pružajući im mogućnost obrazovanja, potreban školski pribor, redovite obroke i medicinsku pomoć putem mjesečnih ili godišnjih sponzorstava ili donacija.
U Udruzi djeluje devet djevojaka, u dobnoj granici od 19 do 38 godina. To su uz Boro Lea Lesjak, Ida Ivašić, Antonela Solenički, Anamarija Banek, Lana Hrgovan, Marina Petrić, Jasenka Surla i Maja Misirača. Nisu se od samog početka znale, ali su imale zajednički cilj – pomoći!
Možete li našim čitateljima objasniti zbog čega ste odlučile osnovati Udrugu?
Priča je započela u srpnju ove godine, kad smo Lea i ja tijekom našeg jednomjesečnog boravka u Keniji vidjele u kakvim uvjetima žive tamošnji stanovnici te čuli njihove potresne priče. Htjele smo ‘skupiti’ što više prijatelja i poznanika koji bi donirali novac i na taj način platiti školovanje djeci, koje zajedno s hranom iznosi tisuću i sto kuna. Slali smo im fotografije uz popratne priče. Na taj način smo početkom kolovoza prikupili oko četrdeset sponzora te smo shvatile kako ne možemo to kontrolirati kao pojedinci, već je potrebno osnovati udrugu. Dok smo još bile u Keniji naše zajedničke prijateljice inicirale su pokretanje udruge. Odlučile smo se, kada se vratimo, posvetiti toj ideji. Proces pokretanja bio je dugotrajan, ali sada već uspješno djelujemo preko dva mjeseca.
Mladi ljudi rijetko kao destinaciju putovanja biraju neku afričku zemlju. Što je bio Vaš glavni razlog odlaska u Keniju?
Afrika me je oduvijek privlačila te sam htjela vidjeti kako funkcionira taj ‘svijet’ te o tome stvoriti osobni dojam i doživljaj. Niti jedan članak ili dokumentarac ne može te pripremiti na to. Isto tako, jedan od razloga bio je taj što sam oduvijek htjela volontirati negdje u nerazvijenim zemljama svijeta. Razmišljala sam o tome kako je tada bio pravi trenutak za to. Unatoč tome što se Lea i ja nismo dugo poznavale prije odlaska, složile smo se na prvu jer smo gajile zajedničku želju prema putovanju u Keniju i pomaganju djeci koja žive u ugroženim sredinama.
Koju biste situaciju mogle izdvojiti kao jednu od onih koja Vam se ‘urezala’ u srce?
To bi zasigurno bila situacija s djevojčicom Milkom, koja je ujedno jedna od najtežih priča s kojom sam se suočila. Milka je tada imala 12 godina i – 15 kila. Naime, obilazile smo slamove, koji su dodatno ugrožena područja u Africi. Naš je cilj bio razgovarati sa što više djece, posebice s onom koja boluju od HIV-a te zatim po povratku u Hrvatsku naći sponzore za tu djecu. Jedna od njih je bila i Milka, koja je uz HIV, bolovala i od tuberkuloze što je izrazito teška kombinacija. U trenutku kad smo je upoznale Milka je bila pred samrti zbog neadekvatne brige od strane njezine maćehe zbog čega smo ju odlučile odvesti u bolnicu na liječenje. Bolnica u kojoj je Milka ležala nije bila u najboljem stanju. Kokoši su se mogle naći u slobodnoj šetnji po bolnici, a majmuni po krovovima bolnice. Iako uz početnu krivu terapiju Milka se nakon 12 provedenih dana u bolnici počela oporavljati i dobivati na težini, a već u siječnju trebala bi ponovno krenuti u školu.
Na kojim projektima ste radile, a koje tek imate u planu?
Kad smo došle u Keniju naš je cilj bio predavati engleski i matematiku, no shvatile smo kako je situacija izuzetno teška, posebice u školi Light Stars Academy u kojoj smo najviše i predavale. Riječ je o školi u kojoj nije bilo struje, prozora, vrata, a umjesto betona na podu se nalazilo blato. Upravo iz tih razloga smo najviše sponzora htjele skupiti za djecu iz Light Stars Academy-a kako bi s prikupljenim novcem mogle obnoviti učionice. Tim se novcem obnovilo pet učionica, a trenutno je u procesu izgradnja kuhinje u samoj školi. Nadalje, naš glavni cilj je izgradnja sirotišta za seksualno zlostavljanu djecu i siročad kako bismo na taj način omogućili smještaj za tridesetero djece kojima je to najpotrebnije. Potrebno nam je 2500 dolara za samu izgradnju od čega je 1500 dolara već skupljeno, a dok se to ne izgradi odlučile smo od vlastitog novca iznajmiti kuću za osmero djece koja su u najkritičnijim situacijama.
Zbog čega naziv ‘Krug ljubavi’?
Tu je bilo raznih ideja, ali htjele smo onaj naziv koji će simbolizirati zajedništvo, inicijativu i ljubav pa se u konačnici pojavila ideja za imenom Krug ljubavi.
Kako su reagirali Vaši bližnji, obitelj i prijatelji, na ideju osnivanja Udruge?
Ljudi su većinom bili oduševljeni. Na prvu je bilo i reakcija koje su sadržavale puno skepticizma, no kada sam tim ljudima počela prepričavati način na koji stanovnici Afrike žive te kako je jedini izlaz obrazovanje njihove djece vrlo brzo su i oni promjenili mišljenja.
Kako ste podijelile funkcije unutar Udruge? Tko je zadužen za što?
Na svakom sastanku raspoređujemo zadatke prema afinitetu i tome koliko koja od nas ima slobodnog vremena budući da je ipak riječ o volontiranju koje svaka od nas radi uz posao ili studij. Unatoč time, trudimo se što više svi sudjelovati na svim projektima jer smo još uvijek relativno mlada udruga.
Koliko su Vam društvene mreže pomogle u širenju ‘Kruga ljubavi’?
Izrazito puno su utjecale na naše djelovanje. Samo dijeljenje priča i slika putem društvenih mreža omogućilo nam je pronalazak novih sponzora. Primjerice, samim objavljivanjem priče o Milki uspjeli smo u vrlo kratkom roku naći sponzora zahvaljujući kojem će ona ponovno ići u školu. Također, veliki broj ljudi, koji nas je pronašao putem društvenih mreža, donirao je novac te nam na taj način pripomogao u prikupljanju novca za izgradnju sirotišta. Naravno, to još uvijek to nije na razini kojoj težimo, ali polako vidimo kako se naš krug širi i dopire do ljudi.
Na koji način ljudi mogu donirati i pomoći?
Prvenstveno putem računa na koji se može uplatiti novac za Udrugu. Isto tako, na našoj internetskoj stranici postoji mogućnost doniranja gdje se prikupljaju sredstva za izgradnju sirotišta i druge potrebe djece poput hrane, odjeće i medicinskih lječenja i sponzoriranja djeteta gdje ljudi mogu izabrati kojem djetetu bi htjeli pomoći.
Razmišljate li svoj ‘Krug ljubavi’ proširiti i u Hrvatskoj?
Dosta nam je ljudi govorilo: ‘Zašto pomažete tamo njima, a ne ljudima u Hrvatskoj?’. Gledajte, slažemo se kako na europskom području postoje ljudi kojima treba pomoć. Ali vjerujte, tamo vlada siromaštvo koje je neusporedivo sa zapadnjačkim. Smatramo da u Hrvatskoj postoje udruge koje pomažu potrebitima na hrvatskom području, a nas je jednostavno naše iskustvo potaklo da pomognemo onima u nerazvijenijim zemljama. Trenutno ne možemo djelovati na svim poljima. Hoćemo li se širiti na Hrvatsku, to još ne znam. A hoćemo li se širiti na druge nerazvijene zemlje, definitivno kako hoćemo.
Foto: DuList / Nikolina Boro Privatni album