Ako dođete ispred kafića Zino u Cavtatu te ako malo bolje pogledate na južno pročelje zgrade kafića, vidjet ćete križ visine 2,18 m i širine 1,70 m, u podnožju križa 30 cm iznad zemlje zapisan je datum 22 Fș 1696. Malo tko zna kako križ označava tragični događaj koji se zbio te davne 1696. godine, no da bi bolje razumjeli priču krenimo redom.
GODIŠNJI SAJAM
Svake se godine 22. veljače do te 1696. održavao sajam u Cavtatu. Prostor gdje se je događao sajam bio je najvjerojatnije u blizini crkve Sv. Nikole. Tada je to bio širi dio, dok je more u ostatku Cavtata bila uz same kuće. Kasnijem će nasipanjem obala biti značajno proširena. Na sajam su dolazili seljaci i trgovci iz okolnih mjesta, Župljani, Dubrovčani, Konavljani, Kotorani, Hercegnovljani, Peraštani… Donosili su svoju robu koju su tu prodavali ili kupovali. Dakle, tu je bilo ponajviše stoke, ulja, vina, posuđa, različitih oruđa za rad u poljoprivredi, odjeće, prosta rašu, svile, kože, voska, meda, različitih drvenih sprava, lijekova, mirodija itd. Taj sajam u današnjem smislu možemo smatrati međunarodnim jer se u zaleđu nalazi Tursko Carstvo, a od Herceg – Novoga se proteže Venecija. Pokušajmo zamisliti vrevu, mirise i kakofoniju zvukova koja se događa na takvom tržnici u tom vremenu, mukanje krava, blejanje ovaca, viku trgovaca i seljaka, blatne ulice koje još tada nisu popločene, miris pečenog mesa, lupanje čekića po usijanom metalu… Sve su ovo zvukovi i mirisi koje više ne čujemo, niti osjećamo.
UBOD NOŽEM I BIJEG NA GALIJU
Odjednom čuje se neko komešanje, galama, vika, narod se okuplja, a kada tamo, dva se mladića tuku. Naravno, potukli su se zbog lijepe djevojke. Jedan poteže nož kojeg je nosio za pasom, i naglim pokretom probode drugoga. Nastaje muk i tišina, ovaj koji je to napravio okreće se kao progonjena zvijer i bježi kroz gomilu prema usidrenom galiji. Okupljeni ljudi prilaze mladiću koji leži na prašnjavom i blatnom tlu u lokvi krvi. Taj mladić daje posljednje znakove života, te mu više nitko ne može pomoći. No, da je i ostao živ, vjerojatno bi živio tek par dana, pa potom umro u mukama od sepse, jer u tom vremenu za takvu ozljedu nije bilo lijeka. Ovaj opis je najvjerojatniji scenarij ubojstva mladića iz obitelji Melizzi koji se zbio u Cavtatu dana 22.veljače 1696., nakon kojeg su ožalošćeni roditelji podigli križ koji se danas nalazi ugrađen u pročelje kafića Zino. Poslije ovoga ubojstva nikada se više nije održao niti jedan sajam u Cavtatu, a sve vjerojatno zbog straha da će se spirala zločina zbog osvete nastaviti i dalje. Križ se prvotno nalazio na hridi gdje se sajam odvijao, kao spomen na taj strašni događaj koji je uzdrmao tada malenu Cavtatsku zajednicu. Nakon što se izgradila kuća u kojom se danas nalazi kafić, isti je križ ugrađen u njeno samo pročelje, te tu stoji kao trajni spomen tom događaju.
Fotografija: Božo Lasić