Otok Jakljan od ovog će utorka, 19. veljače, postati poprištem ekshumacije ostataka zarobljenika iz Drugog svjetskog rata.
Riječ je o višegodišnjim nastojanjima Udruge Hrvatski domobran iz Dubrovnika za razotkrivanjem potpune istine o brojnim zločinima počinjenim na otoku Jakljanu, nakon završetka Drugog svjetskog rata, gdje je likvidirano, predmnijeva se, više od stotinu ratnih zarobljenika. Nakon ekshumacije trebale bi se saznati strahote i razmjeri ovog stratišta.
Naime, slijedećih deset dana od 19. do 28. veljače predstavnici specijalne postrojbe za ekshumacije pri Ministarstvu branitelja predvođenih pomoćnikom ministra pukovnikom Ivanom Grujićem, članovi Državnog odvjetništva i ostalih potrebnih službi obavit će iskapanja zemnih ostataka ljudskih kostiju likvidiranih njemačkih i hrvatskih mornara, zrakoplovaca i vojnika, koji su se nakon 8. svibnja 1945. godine predali partizanima na području Istre i Trsta.
Kako navodi Željko Kulišić, predsjednik udruge Hrvatski domobran, nakon prebacivanja više stotina zarobljenika od Pule do Korčule, njih 102-icu nesretnika ukrcali su na brodicu i skrenuli s puta za Boku Kotorsku na otok Jakljan, gdje su ih u obližnjoj 'kavi' za iskapanje gorskog pijeska tik uz pristan, ubijali po kratkom postupku, bez suda ili bilo kakve optužbe.
– Posebnu zahvalnost dugujemo dvojici naših članova s otoka Šipana, pok. Kuzmi Stjepoviću (rođen 1925., umro u siječnju 2012.) i Zvonimiru Koporčiću (rođen 1928.), koji su nas pred nekoliko godina detaljno upoznali s razmjerima počinjenih zločina na Jakljanu, o čemu se šutjelo godinama, iako su manje više svi otočani znali za 'likvidacije na zabranjenom otoku'.
Za zločine počinjene nakon završetka II. svjetskog rata, koji je bio strogo čuvana komunistička tajna, nitko od partizanskih vođa nikad nije odgovarao. Prema kazivanjima gdina Stjepovića na Jakljanu su se i kasnije provodile likvidacije nepočudnih Hrvata sve do 1951., a po nalogu zloglasne UDBA-e i uz pomoć znanih lokalnih poslušnika.
Nevjerojatna je spoznaja kako je više od pola stoljeća trajala komunistička 'omerta', a ni dodatnih dvadesetak godina neovisnosti RH nije bilo 'političke volje' od strane vladajućih struktura i lijeve i desne provinijencije za rješavanjem istog, sve dok članovi i vodstvo Udruge Hrvatski domobran nisu uzeli stvari u svoje ruke, te započeli pravnu bitku obilazeći nadležna Ministarstva kao i veleposlanstvo Republike Njemačke kako bi ih se potaklo na zakonske, a još više etičke i moralne obveze – navodi Kulišić.
Dodaje i kako se upravo ovih dana obilježava 150-ta obljetnica od ustroja Međunarodnog odbora Crvenog križa u Ženevi, kada je 17. veljače 1863. godine prihvaćen kodeks postupanja s ranjenim i zarobljenim vojnicima, do kojih komunističke vlasti tijekom svojih šezdeset godina jednoumlja u ondašnjoj državi nisu uopće marili, već su se na najsvirepiji način obračunavali sa svojim neistomišljenicima ili političkim protivnicima.
– Brojna stratišta diljem Republike Hrvatske i na širem dubrovačkom području sve nas upozoravaju na izvor i posljedice najvećeg zla dvadesetog stoljeća, totalitarnog komunističkog režima, kako se takvi i slični zločini nikad više u povijesti ne bi ponovili – zaključio je Željko Kulišić.