Konavle zimi, mirne i tihe… Ujutro se magla zadržava na nekim mjestima i do osam, devet sati. No, Konavljani ne kreću u zimski san.
Dapače, u posljednjih nekoliko godina ova regija itekako se razvija, osobito na polju agroturizma i turističke ponude. U ovo pitoresknom okolišu nalik toskanskom radi se punom parom kako bi se poboljšao život stanovnika, ali i obogatila kulturna i turistička ponuda Konavala.
U današnje vrijeme, kada svi bježe od ubrzanog života u mala mjesta, Konavle su idealna destinacija i za jednodnevni izlet i za duži boravak. Zimi se Konavle ne gase – neka seoska domaćinstva rade cijelu godinu, a svi skupa pripremaju se za najveću manifestaciju u regiji – Mirise Božića.
Seoski turizam bitan je dio ukupne turističke ponude Dubrovačko-neretvanske županije. Ono za čime žude gosti nije ležanje na plaži već aktivan, obrazovni put nekoj destinaciji, edukacija i približavanje domaćem stanovništvu.
Eko etno programi Konavala
Programi poput vinokušnje u svijetu su već poznata stvar, no rijetko kad netko dobije priliku kušati vino kod obitelji čija tradicija vinarstva i vinogradarstva seže daleko u povijest. U prvoj kući sagrađenoj u konavoskom polju, davne 1897. godine, sada se nalazi se Vinarija Miljas.
– Cijela obitelj od pamtivijeka se bavi vinom. Nekada puno manje, odnosno, za ona vremena, to je bilo dovoljno i za potrebe obitelji i za prodaju vina. Naš đedo dobio je diplomu u Austriji za kvalitetno vino koje je proizveo. Nažalost, skupa s kućom izgorjela je i diploma. No mi još uvijek radimo – oduvijek se trgovalo. Godine 1994. krenuli smo ponovo u proizvodnju vina, te danas imamo oko 15 tisuća mladih nasada vinove loze te moderni podrum – ističe nam Zvonko Miljas, mladi konavoski enolog.
Osobito su ponosni na svoja vina – Dubrovačku Malvasiju i Grk, koji su dobitnici zlatnih diploma.
– Konavoska Dubrovačka Malvasija je vinova loza je koja je ponovo revitalizirana nakon petnaest godina, dok Grk u cijeloj Hrvatskoj proizvodi jako malo ljudi u Lumbardi na otoku Korčuli, te mi ovdje u Konavlima – napominje Miljas.
Kvalitetna vina jedno su od odličja Konavala. Konavljani su poznati vinoljupci, koji paze i cijene ono što imaju, pa ni ne čudi što su vina već dobro prepoznata u Hrvatskoj, a i šire.
Konavle su raj na zemlji
Iduća posta šetnje, ili vožnje, svakako je jedno od najmirnijih mjesta u cijeloj Hrvatskoj, Velji Do. Smješteno u „zabiti“ Konavoskih brda, do ovog mjestašca teško je doći, no tkogod se jednom popne gore, vratit će se sigurno još koji put. Pogled na cijelo Konavosko polje, Cavtat, Dubrovnik, otoke…
Ovdje je vrijeme stalo. Zaustavilo se na tradiciji i starim običajima Konavala. Pero Kaulić, vlasnik Konobe Konavle, jedan je od čuvara povijesti Konavala. Konoba Konavle nekad davno bila je i željeznička stanica, koja se ugasila kad je „Ćiro“ prestao voziti, te je pretvorena u ugostiteljski objekt orijentiran isključivo domaćim proizvodima.
Svaki predmet u konobi Konavle ima svoju priču, koju Pero rado prepričava gostima uz domaći pršut, sir, masline, i ostale delicije koje su porijeklom iz Konavala ili iz ostalih ruralnih dijelova Hrvatske, no svakako iz domaćeg uzgoja. Pero pokazuje rekvizite iz konavoske tradicije, koje je brižno skupljao i na taj način uredio konobu. Tako se tu mogu naći i noževi koje su Konavljani nosili u svilaju – kožnom pasu omotanom svilom, zatim stara harmonika na prozoru, konavoski vez – „poprsnica“, osnovni element svake konavoske nošnje…
Na zidovima konobe vise torbe u kojima su nekad Konavoke nosile dotu i ostale potrepštine… svaki detalj brižno je namješten, te je ova zgrada svojevrsni muzej.
Iduća posta je malo mirno mjesto Lovorno, smješteno ispod Kune Konavoske, a ljubiteljima planinarenja i zimskih sportova poznato kao polazišna točka za Snježnicu, najviši konavoski vrh. Malo mjesto ima burnu povijest. Možda najpoznatija lovoranska priča je o Cvijetu Muju, koju nam je ispričao njegov potomak Ivo Mujo.
– Kada je Dubrovačka Republika godine 1799. uvela nove namete stanovništvu Konavala, dogodila se buna koju je pokrenuo Cvijeto Mujo. Buna je trajala nekoliko mjeseci, te su Konavle bile izvan nadzora Dubrovačke Republike – ističe nam Ivo u svojoj kući, konavoskom odmaralištu Kameni dvori, po kojem je Lovorno također poznato. Ova rustikalna vila spaja život Konavala, u onom svom pravom, istinskom smislu, sa udobnošću modernog života.
No, Mujo smatra kako nije sve u modernome:
– Sjećam se, došla mi je jednom grupa mladih turista. Nekako smo nadošli na priču kako bi bilo živjeti bez struje, te sam im predložio da jedan dan vode pokušamo živjeti bez moderne tehnologije. Išli smo po vodu, ja sam imao zadatak za jedan dan naučiti paliti vatru, te sam se sjetio tradicionalnog načina paljenja – uz pomoć sunca, stakla i konjske balege. Na taj način upalio sam vatru, te i njih naučio. Bili su oduševljeni, jer smo sve radili na stari način, pa i kuhali – ističe Mujo. Tu je nadošao na ideju ponude kuhanja unutar turističke ponude ugostiteljskih objekata Konavala.
– Zašto turisti ne bi kuhali sa mnom? Zelenu menestru, tradicionalne naše recepte, peku? Mislim da je to ono što turiste danas zanima, aktivni odmor, upoznavanje s krajem u kojeg su došli – ističe Mujo u „debeloj“ hladovini Kamenih dvora, u konobi koja datira još iz 16. stoljeća. Prepun ideja, Ivo Mujo pokazuje i vidikovac, točno poviše vile, s kojeg pogled puca na Konavle i pučinu.
Zadnja posta našeg obilaska Konavala vjerojatno je i najpoznatije konavosko „mjesto za bijeg“ u prirodu – Konavoski dvori. Zimi zatvoreno, pusto, prekrasno mjesto kraj rječice Ljute, postalo je dom tek izraslim gljivama, poslije kiše, uz rijeku, te životinjama koje su tu sad kad nema sezone. A u srcu sezone, ovo je hit mjesto – ponuda bogate konavoske kuhinje primamljiva je kako za strance, tako i za domaće. No, uz restoran, tu je i prekrasna šetnica za sve koji se žele maknuti iz ubrzanog životnog tempa, ovdje, kraj mlinice, gdje je vrijeme stalo.
Konavle, mjesto prepuno miline – rečeno je u pjesmi. Konavle koje su se dale u obnovu, radi se polako, ali sigurno, poštuje se tradicija, a svaki detalj povijesti pažljivo se iznosi na svjetlost dana. I Konavljani ne žele masovni turizam, oni žele predstaviti sebe, pa – kome se svidi. A tko bi im odolio? Entuzijazam mladih ljudi, kombiniran sa mudrošću tradicije, dobitna su kombinacija za ovaj uistinu pravi raj na zemlji.