Nakon što je u lipnju 1914. godine u Sarajevu ubijen prijestolonasljednik Franjo Ferdinand filmskom brzinom uslijedili su događaji koji su vodili početku razornog rata. Uvertira ratu u Konavlima bili su posjeti dužnosnika, nadlijetanje zrakoplova i vojne vježbe. Sve je to u početku izazivalo znatiželju mještana te strah od rata još uvijek nije bio prisutan. Dva dana prije nego je AustroUgarska navijestila rat Srbiji u Cavtat je sletio prvi hidroplan. To se točno dogodilo 16. srpnja 1914. u 11.30 sati. Slijetanje hidroplana izazivalo je iznimnu znatiželju među Cavtaćanima. Svi su pohrlili u Tihu na mjesto gdje se spustio, kako bi izbliza pogledali stroj kojeg su do tada mogli tek nekoliko puta vidjeti dok je letio u pravcu Boke i Dubrovnika. Kroničar bilježi kako se poput ‘galeba’ digao u zrak prema Dubrovniku, gdje se u gradsku luku spustio. Nema nikakve sumnje kako je ovo prvo slijetanje nekog zrakoplova u Konavlima koje je zabilježeno.
‘NAVJEŠTENO OPSADNO STANJE’
Način na koji je objavljen poziv u rezervu u Konavlima i Cavtatu danas je vrlo zanimljiv. Naime, tada nije bilo modernih sredstava javnog priopćavanja pa je 26. srpnja 1914. udaranjem u ‘Veliki bubanj’ oglašen opći poziv u rezervu. Pokušavam zamisliti taj događaj i bubnjara koji udara u bubanj i čita proglas austrougarske vrhovne komande. No, uskoro je slijedila 28. srpnja 1914. službena objava rata Srbiji. Dok je u Cavtatu označen poziv u rezervu bubnjem, 29. srpnja 1914. u Čilipima u 22 sata zvonjenjem zvona ‘navješteno je opsadno stanje ili prijeki sud’. Dan poslije svim civilima bez dokumenta izdanih od općine zabranjeno je putovanje vlakom. Također civili nisu smjeli iz pošte slati privatne brzojave. Kako tada u Cavtatu djeluje i jaka prosrpska politička struja započela su i prva uhićenja kako bi se spriječilo subverzivno djelovanje pojedinaca protiv države. Prvi uhapšenik bio je sudski službenik Antun Bratić. Naime, tadašnje vlasti Antuna zatvaraju ‘radi velikosrpskih političkih nagovora’ i stavljaju ga kao taoca ‘na željezničkoj pruzi Mihanići – Zelenika’, ali ga puštaju 6. kolovoza 1914. Ubrzo nakon toga uhićeni su Andro i Jele Miljan i zatvoreni u tamnicu mjesnog suda. Malo je poznato današnjim Cavtaćanima kako je zatvor bio poviše današnje pošte. Zbog čega su bili uhićeni Andro i Jele možemo samo pretpostaviti. Najvjerojatniji je razlog bio što nisu predali oružje koje su imali u posjedu jer je uhićenje slijedilo nakon premetačine kuće, a taj isti dan započela je predaja privatnog oružja i municije.
USTROJENA ‘NARODNA GARDA’
Kasno navečer 31. srpnja 1914. u 22.30 sati bubnjevima je označena opća mobilizacija ratne mornarice. Sve važnije vijesti prenosile su se udaranjem u bubanj te čitanjem obavijesti. Možemo samo zamisliti kako je jezovito zvučalo udaranje u bubanj u noćnim satima. Naredbe je mjestom prenosio Vice Soldić, a Niko Bijelić i Stijepo Lonza bili su glasnici. Tu istu noć, ali jedan sat i trideset minuta kasnije, u Čilipima je mobilizacija proglašena zvonjavom zvona. To je zasigurno stanovništvo značajno uznemirilo i dramatiziralo cjelokupnu situaciju. Vidljivo je kako se u početku rata velika pozornost pridodaje na pompu i dramatizaciju, a sve u cilju dodatne mobilizacije pučanstva. Ratna zbivanja aktiviraju i rad mjesnog odbora ‘Crvenog krsta’ pa je sakupljeno 1537 kruna od kojih je Marija Bogišić-Pohl, sestra pok. Baltazara Bogišića, dala 500 kruna. Rat postaje sve više stvarnost te se u pravcu Boke čuje tutnjava topova. Nedugo potom stanovnicima Oboda i Cavtata dijele se vojne puške, a za čuvanje mjesta ustrojava se ‘narodna garda’.