Prije točno dvadeset pet godina u kino-distribuciju je krenuo američki akcijski triler ‘Judgment Night’, film koji je uskočio na vlak zvan ‘hood film’, žanr koji je opisivao aspekte života urbanih afro-amerikanaca (glazba, droga, obitelj, gangsteri) i ostvario solidnu popularnost s ‘New Jack City’, ‘Boyz n the Hood’ i ‘Menace II Society’.
Hip-hop i Rock su do te 1993. dosta sramežljivo komunicirali. Pioniri hip-hopa Run DMC bili su jedini reperi koji su nastupili na rokerskom Live Aidu, prvi koji su emitirali spot na MTV-u, pa je bilo i logično da budu prvi koji će obraditi jednu rock pjesmu, Aerosmithov ‘Walk This Way’. Pjesma je apsolutno neočekivano postala hit, signalizirajući postojanje tržišta za takve kolaboracije.
Angažmanom niza glumaca na vječitoj granici A i B liste (Denis Leary, Emilio Estevez, Stephen Dorff, Jeremy Piven, Cuba Gooding Jr.), producentu je nažalost ostalo taman toliko novca za scenarista i režisera sa maksimalno C-liste, pa je tako film zasluženo ostvario i komercijalni i kritički debakl. U rekordnom roku bi vjerojatno i pao u zaborav da nije bilo jednog spasonosnog čimbenika: Soundtrack.
Hip-hop i Rock su do te 1993. dosta sramežljivo komunicirali. Pioniri hip-hopa Run DMC bili su jedini reperi koji su nastupili na rokerskom Live Aidu, prvi koji su emitirali spot na MTV-u, pa je bilo i logično da budu prvi koji će obraditi jednu rock pjesmu, Aerosmithov ‘Walk This Way’. Pjesma je apsolutno neočekivano postala hit, signalizirajući postojanje tržišta za takve kolaboracije.
Jednako logično je bilo i da budu izvor semplova za Anthraxovu hip-hop parodiju ‘I’m The Man’. Par godina kasnije Anthrax će napraviti i ‘ozbiljnu’ hip-hop stvar ‘Bring the Noise’ – obradu velikana rapa Public Enemyja. No, do trenutka kad je reper Ice-T oformio metal-band Body Count, metal i hip-hop nisu pretjerano marili jedno za drugo.
Sve to se promijenilo soundtrackom za film ‘Judgment Night’, sa jedanaest solidnih kolaboracija niza popularnih rock i hip-hop umjetnika. Album je ostvario izuzetnu popularnost, definitivno veću od samog filma. Teško je izdvojiti neku određenu pjesmu kao primjer. Ukoliko ste fan žešćeg zvuka tu su definitivno Helmet i House of Pain sa ‘Just Another Victim’, Biohazard i Onyx sa naslovnom stvari, Therapy? i Fatal sa ‘Come And Die’, Slayer i Ice-T sa medley-obradom Exploiteda ‘Disorder’ i Faith No More i Boo-Yaa TRIBE s ‘Another Body Murdered’ (u kojoj genijalni Mike Patton demonstrira svoju zavidnu sposobnost vrištanja iz petnih žila).
Za one sklone mekšem zvuku alt-rock scene ponuđeni su Teenage Fanclub i DeLa Soul s ‘Fallin’, Pearl Jam i Cypress Hill s ‘Real Thing’ (uvjerljivo najlošijom pjesmom na albumu, pa nije ni čudo da je izgurana sam kraj kompilacije), Mudhoney i Sir Mix-A-Lot u ‘Freak Momma’ (u kojoj je Sir i dalje u potrazi za savršenom ženskom stražnjicom kao najbolji primjer jednodimenzionalnog glazbenika opsjednutog trodimenzionalnošću), kao i moja omiljena stvar s albuma – Sonic Youth i Cypress Hill s ‘I Love You Mary Jane’.
Nažalost, u tom trenutku, zaslijepljeni genijalnošću albuma i uživajući u inovativnom spoju dvije teško spojive kulture nismo bili ni najmanje svjesni da će ovaj album biti početak kraha kvalitetnog metala. Jer, iz korijena ovog uspjeha izrasli su Limp Bizkit, Papa Roach, Mudvayne, Coal Chamber i još jedan mali milijun nu-metal antitalenata koji su propisno izmrcvarili heavy-metal scenu koja se i dan danas pokušava oporaviti od te prirodne katastrofe. Kao i uvijek, kvaliteta je postala kolateralna žrtva popularnosti.
FOTO: Album – discogs.com
Slayer – rockingthenet.com
Cypress Hill – cypresshill.com