Zamjenik gradonačelnika Niko Šalja otvoreno je za duList progovorio o odnosima unutar koalicije, o svemu učinjenom i propuštenom te (ne)ispunjenim očekivanjima.
Jedan ste od političara koji je uvijek spreman za razgovor s medijima i nikad nije bez komentara.
– Znam da ponekad kažem nešto što i ne treba reći, ali smatram kako političari na funkcijama poput moje ne bi smjeli sebi dopustiti ne komunicirati s medijima. To je bilo jedno od naših predizbornih obećanja, ali nažalost čini se da se jedini ja toga držim.
Jesu li se smirile strasti? Gradsko vijeće je zakazano, što znači da je predsjednica Muratti osigurala dovoljan broj ruku.
– Strasti se nisu pretjerano ni uzbudile, to je bio manevar naših koalicijskih partnera koji su koristili i tu situaciju da eventualno nešto isprovociraju.
Čini se da koalicijski partneri skupljaju materijal i koriste ga za druge situacije.
– U tim razgovorima i dogovorima ne sudjelujem, pa ne mogu govoriti iz prve ruke, ako eventualno ima nekih ucjena. Ali, postoji sumnja da ih ima popriličan broj, a i osobno sam bio žrtva takvih ucjena nedolaskom na Gradsko vijeće.
“UZMI ILI OSTAVI”
Znate li uopće s kim ste u koaliciji?
– To je pitanje koje se nameće već tri godine, a na koje ni mi, a ni javnost ne dobivamo konkretan odgovor. Na izbore smo krenuli kao koalicija SDP-HNS-HSU-SDP, i ta koalicija nikad nija bila upitna. Dobili smo gradonačelnika i dva zamjenika te deset vijećnika u Vijeću, što nam nažalost nije bilo dovoljno. S obzirom na Zakon o lokalnoj samoupravi, moje mišljenje je da se moglo ići i bez većine, što nekima nije odgovaralo. Mislim da bi Vijeće bilo puno transparentnije i da bi se izbjegao niz ucjena, a siguran sam i ostavke triju vijećnika.
Na što se konkretno odnose ucjene?
– Dosta odluka je bilo po principu „uzmi ili ostavi“, odnosno „ako nećete onda će se raspast Vijeće, nema više koalicije, vi rušite koaliciju“. Bez obzira što su primjedbe na te odluke bile argumentirane i kasnije se pokazale ispravnima. Jedan od primjera je ugovor s Društvom prijatelja dubrovačke starine. One stavke koje se sad obaraju i za koje se govori da nisu ispravne, a koje je Grad Dubrovnik tražio da se stave u ugovor, a gradonačelnik je na tome inzistirao, vijećnici SDP-a su upozoravali da to nije dobro. Puno puta se nisu slušali argumenti da se neke odluke donesu bolje i kvalitetnije ili da se sve još jednom razradi. A to rušenje koalicije se provociralo od pojedinaca iz redova SDP-a. Navodno se nemamo što buniti protiv odluka gradonačelnika, što je meni u današnjem svijetu liberalne demokracije potpuno nesuvislo. Tri vijećnika Vićanove liste su priključena koaliciji još uvijek tajnim i za javnost nepoznatim ugovorom. Taj ugovor nitko nije vidio i nitko ga ne zna.
A tko je potpisao taj ugovor u ime SDP-a?
– Tadašnja predsjednica dubrovačkog SDP-a Tatjana Šimac Bonačić i predsjednica Gradskog vijeća Olga Muratti. Taj ugovor nitko nikad nije vidio, čak se govori ima li ga ili ne, neki dijelovi su se vidjeli…
Pa zar to nije amaterski?
– Jest, i po meni je to teret koji SDP ima na svojim leđima. Sporazum nije sporan, ali je trebao proći sva tijela SDP-a, kako bismo se upoznali s njim. Ne govorim da je ugovor loš ili da ga nije trebalo potpisati, ali nije bilo razloga da bude tajan i da se za njega ne zna. A tim ugovorom se daje pravo koalicijskom partneru da neke točke na Vijeću ne izglasa, a da za to ne snosi sankcije. Konkretno izvještaj o DSO ili Boninovu, koji oni nisu izglasali. A ako ti je netko koalicijski partner ne može solirati. Točka će se izmjeniti ako ne valja, ili ravnatelj ako ne radi dobro. U međuvremenu su dva vjećnika postala nezavisna i oni su u vakuumu. Ne kažem da ne podržavaju koaliciju, ali nisu koalicijski partneri, pa se stvarno postavlja pitanje koja je to naša koalicija i kojim se silama drži zajedno. Jesu li to interesi ili korist Grada, jesmo li zaista svi na istoj programskoj razini ili smo u slobodnim strijelcima pa što bude bude? A najveći problem, i ono što najviše zamjeram koaliciji, jest što se svako argumentirano protivljenje odlukama smatralo rušenjem koalicije. Što to znači? Naš koalicijski partner neke točke nije izglasao na Vijeću, pa se koalicija nije srušila.
TAJNA I JAVNA KOORDINACIJA
Navodno se sve dogovara na koordinaciji?
– Ali koalicijski partner ne dolazi na koordinacije. Postoje dvije koordinacije, jedna tajna i jedna javna s deset vijećnika. I na ovoj drugoj se nitko ne smije buniti jer je već prošlo onu prvu. Možda je to dio neke političke priče, ali smatram da na gradskoj razini nikakvih tajni ne bi smijelo biti. Trebalo bi biti transparentno tko je protiv pojedinih točaka i zašto. Po meni bi sve točke, bez obzira što su neki vijećnici protiv njih, trebale doći na Gradsko vijeće, pa neka se o njima raspravi i neka se ne izglasaju. Ali neka građani čuju zašto je netko protiv, a ne da te točke nikad ne dođu na Vijeće, kao neki počeci izrade urbainističkih planova.
Sve ste to skupo platili, odlaskom tri kvalitetna vijećnika iz GV-a?
– A nitko se na to nije osvrnuo. O tome je trebalo razmisliti, da to bude okidač koji će promjeniti neke stvari.
Je li okidač trebao biti ugovor s DPDS-om?
– To je jedno od značajnijih spornih tema. Općenito sam protiv ostavki. Ako smo u nešto ušli, moramo se boriti dok izdržimo. Ako je netko dosljedan neka bude dosljedan do kraja i ako je protiv neke točke, onda je ne treba izglasavati zbog stranačkog pritiska. Neka bude nemir u koaliciji, riješit će se. Na žalost, tu me obično i u stranci i izvan stranke preglasaju. Pokušavam ukazati na neke stvari u više navrata od 2009. godine, ali ništa se nije promjenilo. I ostat će isto do kraja mandata.
Manje od godinu dana je do idućih lokalnih izbora. Nisu Vam ispunjena osobna očekivanja od Vaše pozicije zamjenika gradonačelnika?
– Predizborni dogovor gradonačelnika sa zamjenicima je bio da ja preuzmem promet, komunalije, prostorne planove i izdavanje dozvola, Tatjana Šimac Bonačić društvene djelatnosti, socijalu, školstvo, kulturu, dok se gradonačelnik trebao baviti financijama, prikupljanjem novaca i vanjskom politikom. Smatrao sam to logičnim i realnim, posebno da na operativnoj razini imamo moć odlučivanja i potpisivanja, a da s gradonačelnikom imamo redovite koordinacije i tijesnu suradnju. Nažalost to je od prvog dana izostalo. Je li dio krivice i na meni? Možda se nisam uklopio, ne mogu to reći, ali rezultat tog rada jest da tu nema utjecaja SDP-a. To se vidi po tome da niti jedan pročelnik nije član SDP-a niti s SDP-om ima veze. Ta kritika se spominje od prvog dana, a nema odgovora.
Koliko puta dnevno se čujete s gradonačelnikom?
– Nijednom, niti se uopće vidimo ili smo u ove tri godine imali ijedan radni sastanak.
Ali vi ste mu zamjenik?
– Tako je. Tu je donekle kriv i zakon koji ne određuje mjesto zamjenika gradonačelnika, već samo kako se bira i što se događa u slučaju ostavke gradonačelnika. Ali nije određeno koje su naše ovlasti i poslovi, što znači ako mi damo ostavku. Jer mene su i to pitali, zašto ne dam ostavku. I što onda? Novi zamjenik se neće izabrati, SDP će izgubiti i ovo malo utjecaja, a treća i najpragmatičnija stvar je da ja radim za plaću, koja je dobra. Kao državni službenik koji sam radio u Županiji izabran po natječaju, vjerojatno sam jedini u Hrvatskoj koji je prelaskom na dužnosničku funkciju dobio otkaz. Iako je uobičajena praksa da se takvim službenicima zamrzne radni odnos. Sve političare na svim razinama čeka stari posao. Dobio sam otkaz, jer mi ni SDP-ova ni HDZ-ova županijska vlast nisu htjeli zamrznuti radni odnos. Zamjenici gradonačelnika imaju ovlasti onoliko koliko im da gradonačelnik. Gradonačelnik stalno govori kako imamo neograničene ovlasti, što ja ne osjećam, jer pravih upravljačkih ovlasti nemam.
ŽELIM BITI GRADONAČELNIK
Na sastancima komunalaca pored sebe stalno imate “pse čuvare”, a koji govore više od Vas. Prvo Rikard Rossetti, pa sad v.d. pročelnik Dinko Mirić.
– I to nešto govori. Ne krivim ih, ali činjenica jest da se mnoge odluke donose, a da se mene zaobilazi. Da SDP ima tri ili četiri pročelnika siguran sam da se to ne bi događalo. A nije slučajno da nema niti jedan SDP-ov pročelnik. Po predizbornom ugovoru trebali smo imati barem dva pročelnika, a da ne govorim da je bilo govora da ćemo i mi kao zamjenici moći direktno izabrati jednog pročelnika kao suradnike. Sve je to izostalo, a umanjuje utjecaj SDP-a.
Rekli ste kako SDP ne ide u dobrom smjeru. Što bi se do idućih izbora trebalo promijeniti?
– Smatram, a takvog su mišljenja i drugi ljudi iz Gradskog odbora SDP-a, kako puno odluka i strateških smjerova Grada Dubrovnika nisu dobre. Na žalost, SDP nema snagu to promijeniti. To je problematično i od toga bi se trebali ograditi. Još uvijek je na vrijeme. Odluka središnjice je da se o kandidatima raspravlja na jesen, što ja mislim da je kasno.
Imate li se želju kandidirati za gradonačelnika?
– Želja postoji. Nakon iskustva sudjelovanja u vladajućoj koaliciji i četiri godine novog načina biranja gradonačelnika SDP mora imati svog kandidata. Bilo kakva priča o nezavisnom kandidatu kao kandidatu SDP-a po meni je potpuno promašena i apsolutno sam protiv toga, jer bi to značilo da SDP ne valja ništa.
Možda zbog toga i ne davate ostavku na mjesto zamjenika, već trpite omalovažavanje, gdje ste ostali bez svih ovlasti?
– Možda, jer da sam prije tri godine dao ostavku, to bi odjeknulo prva 3-4 dana, a zatim bi se zaboravilo. Ipak sam uspio puno toga dobrog napraviti i nametnuti. Ne kažem da je koalicija katastrofalna, ali utjecaj SDP-a kao vodeće stranke bi morao biti puno veći, bez obzira što je gradonačelnik iz druge stranke. A puno toga je u ove tri godine napravljeno, od komunalija do prometne studije, i vjerujem da su građani prepoznali mene iza tih kvalitetnih odluka.
Najavljeno je da će se imena kandidata u koaliciji razjasniti nakon provedbe ankete o popularnosti.
– Već se dugo zalažem za provedbu ankete i da se na osnovu objektivnih pokazatelja govori o budućem kandidatu, a ne temeljem nečije percepcije, želje ili mišljenja. Pa makar to bio i predsjednik stranke. Poprilično sam skeptičan da će ta objektivnost izostati i upravo zato sam na pitanja novinara odgovarao kako su sve opcije otvorene. Ako se bude poštivala objektivnost ne pada mi na pamet ići s nezavisnom listom.
GLASANJE IZ DESPETA
Olga Muratti je kazala kako koalicija s Perom Vićanom nije njen izbor, već volja građana.
– Na žalost, koliko vidim i osjećam, ta koalicija je dogovorena puno prije konačnih rezultata izbora, a to mi posebno smeta. Nisam u sukobu s Perom Vićanom, ali on je na izborima kao nezavisni kandidat išao protiv nas, a s njim je potpisana koalicija za koju nitko ne zna. A i on sam tvrdi kako nije s nama u koaliciji.
Jeste li pretjerali kad ste kazali da Vam je „pun kufer Olge Muratti“?
– Kazao sam kako mi je pun kufer koalicijskih partnera koji jedan dan to jesu, a drugi dan nisu te kako mi smeta odnos naše predsjednice. Taj odnos je tajan, razgovori su negdje sa strane i nitko za njih ne zna. Zašto moram od novinara saznati da je bilo prigovora na moje izjave? Moja reakcija je bila isprovocirana, ali ako će to bilo što promijeniti meni će biti drago. U ove tri godine je bilo nekoliko takvih situacija pa se ništa nije dogodilo.
Čekate kraj mandata i „sve isponove“?
– Vrlo vjerojatno, samo što naši glasači neće dobro dočekati to što se nismo ogradili od nekih odluka.
Što ste pomislili kada ste doznali da ste u koaliciji s Perom Vićanom?
– Osobno nisam mogao vjerovati. Već tada, 2009. godine, sam htio dati ostavku. Apsolutno sam siguran, da je odluka o koaliranju s Vićanom ikad došla na Gradski odbor SDP-a, da bi bila odbačena. I dan danas mislim da bi Gradsko vijeće puno bolje funkcioniralo da nemamo većinu. Sve odluke za koje se mi u koaliciji nismo sporili podržao je i HDZ, a sve one „uzmi ili ostavi“ oko kojih smo se sporili, HDZ je bio protiv, a mi smo ih nevoljko izglasali. To znači da bi sve odluke koje bi bile kvalitetne i u korist Grada bile izglasane većinom glasova, imali ili ne većinu. I tek tada bi se pokazalo tko stvarno misli o građanima, a tko nešto ne izglasava iz despeta. Ne bi bilo potpuno nepotrebne autocenzure prije sjednice. Građani bi trebali sve znati i prema tome procjenjivati. Građanima su u kampanji obećani i TV prijenosi koordinacija i pročelničkih sastanaka, pa na kraju TV prenosi samo moje sastanke, a sve druge ne. Na razini Grada nema velike politike, nego samo privatni interesi, koji se zadovoljavaju ili ne. Ja sam protiv toga.
Ali zar se ne bi opet našla neka zatvorena vrata iza kojih bi se donosile odluke?
– Ne bi ih trebalo biti, i ako budem ikako mogao u budućnosti donositi odluke, neće biti zatvorenih vrata i tajnih sastanaka. Postavlja se i pitanje moraju li sve točke koje su predložene biti i izglasane. Većina u SDP-u misli da moraju.
Svojedobno ste rekli da suđenje u aferi Šipan zasjenjuje sve dosada učinjeno. Tu priča još uvijek nije završena.
– Taj proces je u tijeku, sigurno da će se presudom definirati tko je kriv i tko je koga tu prevario.
Zar suđenje nije posljedica ignoriranja stavova SDP-a?
– Naravno, kao i nesudjelovanja nikoga iz SDP-a u donošenju takvih odluka. Ali tu se pokazao i jedan odnos koji osobno ne mogu shvatiti. Gradonačelnik je direktno pred mojim očima na konferenciji za medije izgovorio sve ono o našem koalicijskom partneru, a sutradan bio s njime kao da to nije nikada kazao. Napravljeno je nešto što nije trebalo biti napravljeno i nažalost rezultat svega toga je da Grad Dubrovnik nije kupio tu zgradu na Šipanu, kao i mnoge druge zgrade ponuđene na provokup, bez zajedničke odluke. Inzistirao sam da sve odluke, i kad kupujemo i kad ne kupujemo, dođu na Gradsko vijeće, ali u tome nisam uspio. One odluke u kojima ne kupujemo puno su važnije. Samo dva primjera, a bilo ih je nebrojeno, su bivši „Lacoste“ i pivnica na Buži. Imamo izjave gradonačelnika kako ćemo samo kupovati prostore. A zna li javnost da Grad to nije kupio? I ja to saznam iz medija ili razgovora. To mi smeta u radu Gradske uprave.
Uvjeravaju me da sve to ne treba ići na Vijeće jer nije predviđeno proračunom. A rebalans proračuna može se donijeti na svakoj sjednici. Grad ne bi trebao biti vlasnik poslovnih prostora, ali kad je riječ o staroj gradskoj zegri i Stradunu, apsolutno sam za to. Zašto se ti prostori nisu kupili novcem DPDS-a? Za vrijeme bivše vlasti se tako radilo i svi su pljeskali. Objekt na Šipanu nije kupljen, bez obzira tko je vlasnik. A trebalo ga je kupiti, jer je potreban stanovnicima Šipana. Sve su to stvari koje su donesene netransparentno. Ta kupovina dovela je do uskočkog procesa, a svi ti procesi su nama teret jer mi surađujemo s tim ljudima.
KRUŽNI TOKOVI SU MOJA IDEJA
Koja je uloga Olge Muratti u svemu tome?
– Ona je htjela da se zgrada kupi, tražila je i drugu procjenu. Njena uloga je tu bila pozitivna i nije imala ulogu u tim posuđivanjima. Izrazito mi je žao da se to događa vlasti u kojoj ja sudjelujem. Činjenica jest da u svim tim radnjama uvijek apsolutno sudjeluje nezavisna lista, u ovom slučaju kao prodavatelj prostora.
U zadnjoj godini mandata čini se da u Gradu nema završenih, opipljivih projekata. Gradonačelnik se naglo okrenuo kružnim tokovima?
– Kružni tokovi i jesu jedini opipljivi projekti, a moja su ideja. Za prometnu studiju sam dvije godine ratovao i s gradonačelnikom i s predsjednicom GV-a, i s SDP-om i s HNS-om. Bogu hvala, prometna studija je donesena i po njoj su sva ta rješenja napravljena, a još će se graditi Ilijina Glavica, Lapadska obala i Gruž. Na tome smo radili od prvog dana, to je bio moj dio predizborne kampanje i taj dio smo proveli u djelo. Drugi dio te kampanje je bio vezan uz manje komunalne projekte, od održavanja cesta do probijanja ulica. Tu se puno napravilo, ali se moglo i puno više. Najčešće su bili administrativni problemi, raspisivanje javnih natječaja. Dio novca namijenjenog održavanju se nažalost trošio izvan investicije, na primjer na kružni tok u Lapadu.
Vi ste osobno najavili gradnju kružnog toka tek za rujan.
– Puno je odluka koje me mimoilaze. Bolje da se radi ikad, nego nikad, ali neke radove ne treba raditi u lipnju. Ilijina Glavica do studenog ne bi trebala radovima ući u cestu.
Čemu žurba, kome curi vrijeme?
– Neke stvari su se značajno ubrzale zbog približavanja izbora. Meni ta shema ‘pituravanja kasarne prije nego pukovnik dođe’ ne odgovara. Sretan sam kad se novci ulažu i dabogda uložili svih 100 milijuna kuna kredita. Neki projekti koji su trebali davno biti realizirani stavljaju se sa strane da bi se neki ‘vidljiviji’ prije radili. Batala, ulica Od Svetog Mihajla, po obećanjima će se početi raditi najesen, a trebala je biti izvedena još prošle godine. Svi radovi održavanja koji su manje vidljivi, a nisu politički atraktivni, se ne ostvaruju. Taj segment je onaj kojim sam u najvećoj mjeri zadovoljan u prethodne tri godine.
Čime ste još zadovoljni, ili nezadovoljni? Kako ocjenjujete svoj doprinos?
– Osobno sam dijelom zadovoljan što sam uspio kroz medijske istupe i razgovor s ljudima ipak sebe isprofilirati i napraviti dosta za Grad i ljude. Puno toga je napravljeno, a naravno da se moglo i više. Globalno ocjenjujući koaliciju, a pogotovo utjecaj SDP-a u njoj, s time sigurno nisam zadovoljan. Nisam zadovoljan niti upravljanjem komunalnim poduzećima. To je dobro krenulo od ideje o holdingu, koja se počela ostvarivati nepripremljeno, bez kvalitetnih predradnji, i to je napušteno, a ostavljena je trenutna organizacija koja nije dobra. Nema stvarne strateške perspektive niti odluka, a način upravljanja prepušten je stihiji. Po meni, uopće ne funkcionira. Sve te firme spavaju na lovorikama monopola. Najbolja mogućnost koju ću zagovarati ako ikad budem u prilici je tzv. komunalni pogon, gdje bi se objedinile sve djelatnosti koje komunalne tvrtke rade za Grad, od čišćenja ulica do uređenja nasada. Nebrojene su prednosti, a najveća je što Grad ne bi trebao plaćati 25% PDV-a.
Iz Gradske uprave često se spominje riječ štednja, pazi se da novac gdje ne procuri.
– Mislim da od štednje nema ništa, govori se o stotinjak novozaposlenih i to je previše. Nemam ništa protiv zapošljavanja, ali…
Pa tko politički kontrolira zapošljavanje? Zar ne vrijedi ona: tko vlada taj i određuje? Zar u Dubrovniku SDP nije taj?
– Ne znam, vjerojatno, ali mislim da je jako mali utjecaj SDP-a. Većina nije zaposlena kao rezultat širokih analiza strukturnog razvoja. Po meni su i nadzorni odbori višak i treba ih ukinuti. Ne rade ništa ili rade vrlo malo. Ili na žalost imaju prevelik neformalni utjecaj koji ne bi smjeli imati, jer nemaju zakonsku mogućnost. A nadzorni odbor nije niti zakonska mogućnost.