Doajen dubrovačkog teatra gospar Miše Martinović danas slavi 95. rođendan!
– Godine 1470. Republika je poslala Martina da ispod brda u Župi sagradi kuću da ne bi dolazili Turci. Iste godine u Makošima jedan Kisić podignuo je svoju. Majka mi je Kisićka, a otac iz Martinovića. Vidite ovu malu ruševnu kuću iznad crkve (pokazuje kroz prozor na crkvicu sv. Nikole od Polja), tu sam se ja rodio. Sutri dan po svetom Vlahu 1926. umro mi je otac, a moja majka bila je sa mnom noseća. Ja sam se rodio kao posthumus. Imao sam tri žene koje su me odgojile – moja majka, njezina sestra Anica i očeva Marija – ispričao je o okolnostima svog rođenja gospar Miše za DuList kad smo ga posjetili u njegovom domu u povijesnoj jezgri Dubrovnika.
Veliki Martinović od 1949. sudjelovao je u predstavama Narodnoga kazališta u Dubrovniku, danas Kazališta Marina Držića, a u stalnom je njegovom angažmanu bio od 1950. Kontinuirano je sudjelovao u predstavama Dubrovačkih ljetnih igara. Kako piše Enciklopedija.hr, istaknuo se mnogobrojnim ulogama u djelima dubrovačkih pisaca: bio je Držićev Maro, Bokčilo i Dundo Maroje (Dundo Maroje), Munuo i Dundo Niko (Skup), Dživo i Stanac (Novela od Stanca), Agamemnon (Hekuba) te Grižula, zatim Radamante (I. Gundulić, Prozerpina ugrabljena), Jerko (navodni autor Džanluka Antica, Jerko Škripalo), Tarto (Molière – M. Tudizić, I. Tudišević), Lukša, Niko Martinović i Jerko (I. Vojnović, Na taraci, Ekvinocij, Maškarate ispod kuplja) te Kapural Luko (V. Stulli, Kate Kapuralica). Ostale značajnije uloge: Grof Almaviva (Beaumarchais, Seviljski brijač), Aretej i Križovec (M. Krleža, Aretej, U agoniji), Frano (C. Goldoni, Kafetarija), Toant (J. W. Goethe, Ifigenija na Tauridi), Vladimir (S. Beckett, U očekivanju Godota), Ubu (A. Jarry, Kralj Ubu ili Poljaci), Tezej (Euripid, Edip na Kolonu). Režirao je nekoliko predstava, glumio na radiju i televiziji (Naše malo misto, Libar Marka Uvodića, Plemićko gnijezdo) te na filmu. Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1990.