Josip Martinović legenda je dubrovačkog sporta i stolnog tenisa. Osnivač je, počasni predsjednik, član Izvršnog odbora te veteran Stolnoteniskog kluba Libertas Marinkolor.
Ovaj vitalni 78-godišnjak dobitnik je nagrade za životno djelo Dubrovačkog saveza športova 2017. godine, a nastupa na veteranskim turnirima u kategoriji +75. Kako sam ističe planira nastupati i dalje, u kategorijama +80 i +85. ‘Želja je jedno, a objektivne okolnosti drugo’, reći će Čilipljanin. Osvajač je ukupno deset medalja na nacionalnim prvenstvima.
nedavno se vratio s Europskog veteranskog prvenstva u švedskom Helsingborgu, gdje je opet odigrao sjajan turnir. Bilo je to, inače, dvanaesto veteransko Europsko prvenstvo, a značajan je podatak da Martinović nije propustio još nijedno!
Prvi put sam nastupio 1995. godine u Beču, a Helsingborg mi je dvanaesti nastup. U Helsingborgu je nastupilo deset hrvatskih veterana, a moj je rezultat bio drugi po vrijednosti među našima. Prošao sam skupinu i u singlu i u parovima, s tim da sam u parovima prošao među šesnaest najboljih te smo poraženi od kasnijeg prvaka. Parove sam igrao s Jekabsonsom iz Latvije, jer u Hrvatskoj nemam para u mojoj kategoriji. S Latvijcem sam već prije igrao nekoliko puta i dobro se slažemo. Na svjetskom prvenstvu u Alicanteu prošle godine igrao sam s jednim kanadskim Kinezom, kojeg sam znao od ranije.
Kako je to izgledalo u Helsingborgu?
Organizacija je bila izuzetno dobra. Ovo mi je već treći put u Švedskoj i Šveđani su se svaki put iskazali kao dobri organizatori. Uz to je i vrijeme bilo fantastično, ugođaj u dvorani je bio sjajan, uvjeti za igru vrhunski. U Švedskoj jako drže do stolnog tenisa. Već preko četrdeset godina predsjednik svjetske stolnoteniske federacije je Šveđanin. Organizirali su nam i cjelodnevni izlet po okolnim gradovima, vidjeli smo Lund, Malmo, obalu. Nije to samo igranje turnira, već i druženje. Ja imam kolegu s kojim se sastajem već preko trideset godina, a ima nekih koji se znaju još od kadetskih dana.
Kakav je bio odaziv veterana na turniru?
Nastupilo je 2100 igračica i igrača. A prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Alicanteu bilo ih je oko 4500. Već su sad najave da će na dogodine na Svjetskom prvenstvu u američkom Las Vegasu nastupiti preko 5500 veteranki i veterana.
Planirate li nastupiti u Las Vegasu?
Ići ću. Naravno, ako sve bude u redu sa zdravljem i ako ne bude nekih povreda. Dobro ću se pripremiti te se nadam da će i rezultat biti dobar.
Vrlo ste aktivni i u STK Libertas Marinkoloru?
Počasni sam predsjednik kluba te član Izvršnog odbora. Osim toga, nastupam u našoj gradskoj ligi, koja se neprekinuto održava već 39. godinu. Igram za Cavtat Konavljanin, a prije za Marinkolor. Gradska liga je pravo natjecanje za ostati u formi. Igram i s djecom od deset godina do onih starijih igrača. Ja sam službeno najstariji sudionik.
Kako gledate na ovogodišnji uspjeh ‘Pitura’ u prošloj sezoni? Osvojeni su Prvenstvo i Kup, a u europskom natjecanju ETTU Cupu nikad se nije dalje otišlo.
Nije to uspjeh preko noći, već rad koji traje četrdeset godina, od osnutka kluba. Išli smo uvijek postupno. Kad je klub osnovan 1978. godine bio sam i igrač i predsjednik, uz mene Prpić, Obad, Zlošilo. Imali smo dva kluba, Hotelsko Dubrovnik te Libertas, osnovani u isto vrijeme. Nakon Domovinskog rata Hotelsko Dubrovnik je ugašen, a klubovi su fuzirani u jedan. Inače, oba su kluba bila vrlo uspješna u Dalmatinskoj i Crnogorskoj ligi, jednom je Hotelsko čak bio i treći. Još je rat trajao, 1993. godine, opet smo se aktivirali u Drugoj ligi, ali smo ostali bez financija te smo se prestali natjecati. Tek u županijskoj i gradskoj ligi. Onda smo u suradnji s Dragutinom Šurbekom i Stankom Eskulićem opet pokrenuli klub, ušli u Drugu ligu pa se kao sponzor uključio Marinko Matulović, današnji predsjednik kluba.
Kako održati visoku razinu igre i rezultata u klubu?
Mi u klubu imamo jednog igrača kojeg smo napravili i dva ili tri koja su blizu. Zagrebački klubovi nemaju svoje igrače, već kupuju sa strane, rijetko tko ima sve. Za održat razinu prvaka bit će zahtjevno. Teško je reći koliko će to trajati, pogotovo jer je konkurencija jaka. U svakom slučaju sam optimističan, ne brinem za budućnost jer dobro radimo s djecom. Na razini županije smo osnovali centre u Korčuli, Cavtatu, na Grudi, u Metkoviću. Županijski savez dobro radi. Imamo dobre trenere, osnova je dobra. Sadašnjost je izvrsna, a sad treba ostati na toj razini.
Što Vas je toliko dugo održalo u stolnom tenisu?
Ja sam zapravo prvo počeo igrati nogomet, jer sam s petnaest godina bio prvotimac Konavljanina. A paralelno s tim sam u Čilipima igrao stolni tenis. U jednom starom domu su stavili dva stola i ja sam kao dijete tu igrao. Kasnije sam nastavio oba sporta u srednjoj školi, a kad sam bio direktor Hotela neptun u Hotelskom Dubrovnik bio sam jedan od osnivača nogometnog i stolnoteniskog kluba. Tada sam se registrirao kao igrač te igrao po ligama, kasnije i u veteranima.
Kako biste opisali stolni tenis nekom tko ga nitko nije igrao?
Rekao bih ovako: Ako hoćeš izabrati sport kojim se možeš baviti cijeli život, to je stolni tenis. To je sport koji te drži u kondiciji umno i fizički, izuzetno oštri reflekse. Kaže se čak da ljudi koji igraju stolni tenis rijetko obolijevaju od Alzheimerove bolesti. Da ne govorim o svim drugim prednostima. Ako voliš stolni tenis, onda ti je i interesantan i zabavan. U Kini je najpopularniji sport, a sve više i u Europi. Igraju ga sve generacije.