Aktualno

IZVRSNI STUDENTI VIKTOR BAKIJA-ZIMA, KARLA KRMEK, IVA URSIĆ I NIKOLETA BENIĆ Prvu godinu FER-a i ‘Medicine’ odmah smo ‘sredili’, a uspjeli smo se i zabavljati

Nakon izvrsnih rezultata koje su postigli na maturi, dubrovački studenti Viktor Bakija-Zima, Nikoleta Benić, Karla Krmek i Iva Ursić upisali su željene fakultete i odmah su uspješno riješili sve ispite prve godine. Bakija-Zima, Benić i Ursić studenti su Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, dok je Krmek studentica Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Uz srednjoškolsko obrazovanje svoju su žeđ za znanjem dodatno utaživali u Udruzi za promicanje prirodnih znanosti Dubrovnik koja im je, otkrivaju nam, bila odlična odskočna daska za daljnji napredak. Sve četvero ujedno su i stipendisti Zaklade Caboga Stiftung.

Viktor Bakija-Zima ističe kako je jako zadovoljan fakultetom, ali i postignutim uspjehom. Još mu je draže, naglašava, što je usprkos koroni uspio i uživati u studentskom životu, a ne samo učiti.

— Otkrio sam da neke piče o FER-u nisu baš istinite. Nije točno da se tamo samo uči po cijele dane i da se ništa drugo ne stigne. Uz dobru organizaciju uspijeva se i uživati u izlascima i studentskom životu – govori nam bivši učenik Klasične gimnazije Ruđera Boškovića Viktor Bakija-Zima.

Karla Krmek nakon Prirodoslovno-matematičkog smjera Gimnazije Dubrovnik završila je prvu godinu
Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Isprve, otkriva nam, nije bila sigurna da će sve položiti na vrijeme, a ponajviše zbog priča starijih kolega.

Ne treba vjerovati pričama

— Govorili su nam da se ne stiže. Istina je da se s puno stvari na ovom fakultetu mora žonglirati. Ali, ipak se može. Ne treba vjerovati tim pričama. Ako vjeruješ u sebe, uspjet ćeš. Našla sam vremena za izlaske, imam i odličnu ekipu na fakultetu. Sve je prošlo super i studentski život u Zagrebu mi se jako sviđa – govori Karla Krmek.

Bivša ‘klasičarka’ Nikoleta Benić također na prvu, nije bila sigurna da će sve položiti na vrijeme, ali uspjela je sve riješiti na prvoj godini. Kad se naučila na ritam rada koji je, govori nam, drukčiji od onoga u srednjoj školi, sve je uspjela položiti. Važno je, ističe, učiti na vrijeme. I Iva Ursić, bivša učenica Prirodoslovno-matematičkog smjera Gimnazije Dubrovnik jako je zadovoljna svojim uspjehom na prvoj godini FER-a.

— Velika je razlika između fakulteta i srednje škole, ali drago mi je da sam uz učenje uspjela i osjetiti kako je živjeti kao student. Možda sam se mogla malo više potruditi za bolji prosjek ako bih išla na Erasmus, ali ima vremena. To mogu i na višim godinama. Sada mi je prioritet bio kolokvirati što više predmeta i uspjela sam – naglašava Iva Ursić.

Obrazovanje koje su stekli u srednjoj školi, kao i učenje u Udruzi za promicanje prirodnih znanosti jako im je puno pomoglo sa svladavanjem gradiva na fakultetu.

— Išao sam u Klasičnu gimnaziju koja je poznata kao škola u kojoj se puno uči i gdje se steknu radne navike. Ali, s jednakim predznanjem ne bih došao na fakultet da nisam prije toga slušao predavanja matematike i fizike u Udruzi. Ona su mi pokazala što mogu očekivati na fakultetu. To je jedan drukčiji tip matematike od onoga u srednjoj školi. Zadovoljan sam Udrugom i predavanjima koja su nam omogućili. Bez toga bi se bilo puno teže snaći i usvojiti matematičke koncepte koji su važni u mnogim strukama u kojima se primjenjuje matematika, a pogotovo u mojoj elektrotehnici – govori Viktor Bakija-Zima.

Znatiželja za znanošću

Karli Krmek Prirodoslovno-matematički smjer gimnazije kao i pohađanje matematike i fizike u Udruzi probudili su znatiželju za znanošću te se tako i odlučila okrenuti ka medicini. Na Udruzi joj je, naglašava, bilo jako lijepo, i zažalila bi da je nije pohađala. Udruga je i Nikoleti Benić pomogla kako bi što bolje napisala maturu, a upravo zbog drukčijeg, više analitičkog pristupa matematici. Iva Ursić ističe kako se puno lakše priključila predavanjima na faksu zbog predznanja iz matematike i fizike koje je stekla u Udruzi.
A, što ih je privuklo FER-u, odnosno, medicini?

— Prvo su me privukle fizika i matematika, a potom sam shvatio da ne može postojati ljepša primjena ovih znanosti nego u elektrotehnici i računarstvu. Fascinira me kako apstraktna znanja možemo primjenjivati u stvarnom životu. Matematika se mnogima čini dosadna, naporna i čudna. Ali, onda sam na fakultetu shvatio da je se može u stvarnosti primjenjivati. Fascinira me kako od malih sklopova možemo napraviti nešto što razmišlja i računa. Upravo sam se zbog toga odlučio krenuti na FER – priča Viktor Bakija-Zima.

Njegova kolegica s FER-a, Nikoleta Benić, nije se mogla odlučiti za željeni fakultet sve do kraja četvrtog srednje. Iako se ‘lomila’ između nekoliko fakulteta, FER ju je oduvijek privlačio.

— Kad sam shvatila koliko na njemu ima matematike, a to je bilo ono što sam željela studirati, odmah sam se za njega odlučila. Nisam ni sanjala da ću biti ovoliko oduševljena faksom – govori Nikoleta.

Matematičar, fizičar, liječnica

Karla Krmek najprije je željela biti matematičar pa fizičar, a kada se u trećem srednje upoznala s biologijom čovjeka i nakon što je počela volontirati u Crvenom križu oko prve pomoći, shvatila je da voli pomagati ljudima i tako zaključila da je medicina njezin izbor. Iva Ursić dvoumila se pak između FER-a i fizike, ali je u FER-u, govori nam, vidjela više budućnosti. I brat joj ga je završio pa ju je uputio. Drago joj je, ističe, da ga je izabrala. Usmjerila se na računarstvo, kao i Nikoleta jer je to više zanima, dok se Viktor na FER-u opredijelio za elektrotehniku. Ovi izvrsni studenti otkrivaju nam kako na dan uče od 5 do 10 sati, a to se povećava razmjerno blizini ispitnih rokova. Uče puno, govore nam, ali stignu i sve ostalo pa i zabaviti se.

— Što se tiče fakulteta, najljepše je vidjeti primjenu znanja koja učimo, a to radimo kroz laboratorijske vježbe. Nekada su znale biti teške i naporne, ali na kraju osjećamo veliko zadovoljstvo kad vidimo pred sobom ono o čemu učimo. Najveće zadovoljstvo bilo mi je spajati krugove i baviti se elektrotehnikom na laboratorijskim vježbama. Najteže mi je bilo učiti za ispite, posebno ona dva, tri dana prije teškog ispita, kada sve to gradivo treba sumirati, rješavati stare ispite i slati drugim prijateljima zadatke i pitati ih kako nešto riješiti. Ali, neizmjerno je zadovoljstvo kad sve to prođe – ističe Viktor Bakija-Zima.

I Karli Krmek najdraža je upravo primjena znanja. Prošle godine sva su predavanja imali online, a uživo su jedino pohađali vježbe iz anatomije.

— Secirali smo trupla i to mi je bilo iznimno zanimljivo. To je primjena moje struke pa mi je bilo drago vidjeti uživo nešto o čemu sam samo čitala. I meni je bilo teško pred velike ispite, ali pri tome jako puno pomažu prijatelji. Učimo zajedno, podupiremo jedni druge. Što se tiče života u Zagrebu, dosta mi je teško pao manjak sunca i mora. Ali, imam galeriju Dubrovnika u mobitelu pa mi to pomaže – govori nam Karla.

I Nikoleti je u Zagrebu nedostajao Dubrovnik. Studenti iz Slavonije, priča, mogli su za vikend doma, a ona baš nije mogla ‘potegnuti’ do Grada. Ivu Ursić najviše zanimaju računarstvo i programiranje, a to joj je ujedno bilo i najzahtjevnije.

Najteže, ali i najzabavnije

— Kako smo pola predavanja imali online, a pola uživo, dosta mi se teško bilo natjerati da to radim. Nije isto kad se nakupi matematike u tjedan dana i računarstva u tjedna dana. Ali, to mi je opet bilo i najzabavnije – ističe Iva.

Naši izvrsni studenti za kraj su podijelili i korisne savjete za sve one koji razmišljaju upisati njihove fakultete.

— Prvo bih im poručila da vjeruju u sebe. Potom, da ne vjeruju pričama starijih kolega, ali i da ne love ocjene jer su one na fakultetu rezultat znanja, sreće i snalaženja. Mora se sve potrefiti da dobiješ peticu. Poručila bih im i da se zabavljaju jer im je studentsko doba najljepše u životu i to ne smiju propustiti – naglasila je Karla.

Viktor bi studentima poručio da se ne stresiraju, a pogotovo kada pred njih dođe neki teško rješiv zadatak.

— Sve su to teške stvari koje ne samo da netko tko je laik u struci nego čak i profesori i ljudi koji su završili taj fakultet teško poimaju i objašnjavaju. Zato ako netko ne razumije neki koncept ili zadatak, treba polako i opušteno pristupiti, tražiti pomoć. Također, iako na FER-u predavanja nisu obvezna, preporučujem da se na njih ipak ide. Netko će možda biti malo previše hrabar i reći da neće dolaziti i da će učiti iz skripte. Profesori su dobri, trude se uvijek ići drukčijim pristupom da bi došli do istoga zaključka. Predavanja su nam odlična – poručuje Viktor.

Iva je naglasila kako FER nudi brojne mogućnosti po pitanju budućeg pronalaska posla, ali i da studenti već imaju priliku zapošljavanja na trećoj godini.

— U FER-u je budućnost – naglašava Iva.

Vratili bi se u Dubrovnik

A, gdje se vide nakon fakulteta?

— Trenutno me jako interesira hitna medicina, traumatologija ili kirurgija. Gdje je akcija, tu sam ja. Također, shvatila sam da ne mogu živjeti u gradu bez mora i sunca, a smatram da je naš Dubrovnik najljepši na svijetu. Iako postoji problem s potplaćenosti liječnika, vidim se u Dubrovniku. Teško je i poći vani. Kad ostaneš tamo, vidiš kolike su razlike u plaćama i koliko te cijene, teško se i vratiti u Grad – priča Karla.
Viktor se pak opredijelio za elektrotehniku, ali ona ima pet smjerova diplomskog studija tako da pred njim nije laka odluka.

— Dvije godine preddiplomskog koje su preda mnom pomoći će mi da se usmjerim i odlučim što mi je zanimljivije, a na kraju i bolje po pitanju nalaženja posla. Postoje podstruke koje su manje popularne i s njima je teže naći posao u Hrvatskoj, a posebno u Dubrovniku. Vidim se u Dubrovniku, volio bih se vratiti, a volio bih ponajprije ostati u Hrvatskoj. I to zato jer ih stvarno volim. Tražio bih podstruku s kojom se mogu lako zaposliti u Dubrovniku i nadam se da će takva opcija postojati. Ipak, ne smijemo ispasti licemjeri. Tko zna što će se dogoditi za četiri godine kada nam se pruži neka prilika, kako ćemo razmišljati. Ne možemo obećati da ćemo ostati u Dubrovniku, ali tako trenutno razmišljamo – podcrtava Viktor.

Nikoleta Benić nije se još odlučila u kojem će smjeru, ali je shvatila da se u njezinoj budućoj struci nudi dosta ljetnih poslova te će tako pokušati razlučiti što je najviše zanima. Slično svojim kolegama razmišlja i Iva koja bi pošla u inozemstvo raditi nekoliko godina, a voljela bi se vratiti u Grad. Ako bude imala opciju i raditi od kuće, to bi joj, zaključuje, bilo baš lijepo.

Iz tiskanog izdanja DuLista od 15. rujna 2021.

Pročitajte još

Policajci donirali tonu i pol mandarina kolegama iz Petrinje i Gline

Dulist

PRODAJA SE PRESELILA U VIRTUALNE VODE Raste kupovina u ‘dva klika’

Dulist

Iz sustava eNautika izbrisano 807 čarterskih tvrtki

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija