Naš veliki pisac Ivo Vojnović bio je ne samo obiteljski vezan za Cavtat, nego je od ondašnjih ljudi crpio i inspiraciju za svoje likove. Što se tiče obiteljske veze, Ivov djed s majčine strane Lujo Serragli bio je oženjen s Kristinom Gjivović iz Cavtata, a njihov sin Abele, bio je također oženjen za Niku Casilari iz Cavtata. Abele je imao četiri sina te je kasnije obitelj iselila u Italiju. Za pretpostaviti je kako je Ivo Vojnović, obilazeći rodbinu, upoznao neke osobe koji će kasnije biti likovi njegovih djela. Tako je Vojnović u dramu „Ekvinocijo“ ubacio lik jedne osebujne Cavtajke Mare Herendije, koja je u drami predstavljena kao Marija od poste. Tko je bila Mare Herendija?
CAVTAJSKA KUNDURICA
Mare je rođena 1822., a umrla je 1904. godine. Bila je gostioničarka i žena zemljoradnika i sudskog vještaka u Cavtatu. Za potrebe Cavtaćana iz Dubrovnika svojom barkom prevozila je poštu, odvozila voće i povrće i sve one putnike koji su odlazili u Dubrovnik ili dolazili u Cavtat. Bila je vrlo rječita i prava cavtajska kundurica, pa je donosila vijesti iz Grada i uvečer ih prepričavala u svojoj gostionici jer bilo je to vrijeme bez medija u današnjem smislu, te su ljudi bili željni informacija, pa makar one bile i najobičnije kundurarije. Sve je to Mare dobro znala, pa je svoje umijeće pričanja dobrano koristila kako bi privukla mušterije u svoju gostionicu. Kasnije će gostionicu prepustiti kćeri Mandi. Prvu predstavu Ekvinocija izvela je Hrvatska diletantska pozorišna družina u Dubrovniku 13. travnja 1903. Sjećanje na tu predstavu iznio je Antun Gjivanović, a opisivali su je i T. Macan i I. Bošković. Predstavu je pripremio Ile Nardelli koji je bio oduševljeni propagator i pokretač dubrovačkog kazališta kao redatelj, glumac i blagajnik. Za izvođenje predstave dobio je Vojnovićevu suglasnost koji se u tu svrhu odrekao i bilo kakve dobiti, te je sav prihod išao gradskim siromasima. Svi glumci su trebali biti amateri. Pozvan je i Vlaho Slijepi koji je trebao igrati samog sebe, pozvana je i Marija Herendija koja je trebala igrati Mariju od poste.
MARE ODBILA GLUMITI SAMU SEBE
Vlaho Slijepi se kasnije na probama naljutio kada je čuo da je predstavljen kao „mulac“, a imao je i oca i mater, te ga je Vojnović uvjeravao kako se radi o grješci koju su napravili u Zagrebu, te da će to ispraviti. Inače Vlaho Slijepi uvijek bi zaplakao kada Jele (koju je igrala Gjorgje Lasić-Bukovac, slikareva sestra) potresno „govori iz srca“, te ga je Nardelli pitao hoće li biti „komedijant“ ili ne i plakati samo kada u libru piše da plače. No, Cavtajka Mare Herendijeva bila je kategorična i odbila je igrati sebe u predstavi, te je poručila Ivu Vojnoviću: „neka gospar Ivo uzme klobuk, neka ga stavi na koljena, pa neka se s njim ruga, a neka nju pusti na miru“. Doduše već je tada Mare imala 81. godinu, te je vjerojatno onemoćala i nije mogla napustiti Cavtat. Samo godinu dana nakon toga je i umrla. Ivu Vojnoviću je ta predstava puno značila, te je u jednom pismu napisao: „Dne 13. aprila 1903. doživjeh najvišu nasladu moje književničke karijere, kada je Dubrovnik začugjen i dirnut slušao kako buči na njegovom pozornici pravi jesenski Ekvinocijo njegovih žala.“