Hrvatski poslovni savjetnik, pisac, predavač i programski voditelj Škole svjesnosti Ivan Bavčević organizira turu predavanja po Hrvatskoj u sklopu koje je večeras od 18 sati gostovao u Grand Hotelu Park i održao javno predavanje ‘Svojim odlukama kreiramo budućnost: Kako vratiti svoju osobnu moć i snagu te preuzeti vlast nad životom’.
U ovom večernjem programu Ivan ističe kako pojedinac može vratiti slobodu i suverenost nad vlastitim životom, izaći iz dužničkog ropstva, raditi ono što ga ispunjava i postati primjer drugima. Kada suvereno zavladamo vlastitim životima i sudbinama tada imamo priliku i dužnost pomoći i drugima. Tada znamo što i kako učiniti da društvo bude slobodno i suvereno te kako vratiti državu i cijelu njezinu strukturu u ruke ljudi koji je plaćaju i podržavaju. Slobodan i zadovoljan čovjek temelj je slobodnog i naprednog društva, a slobodno i napredno društvo osigurava slobodnu i zadovoljnu budućnost generacijama koje dolaze.
Ivan se posljednjih mjeseci posvetio kolektivnom i društvenom osvještavanju ljudi te provođenju projekata transformacije hrvatskog društva i države. Cilj mu je vratiti državu i njeno funkcioniranje u ruke ljudi te promijeniti naš odnos prema državi, stoga se kandidira za predsjednika. Povodom toga, u kratkom intervjuu za DuList osvrnuo se na svoj prošli, sadašnji i budući rad.
Slogan kojim se vodite jest ‘Glas drukčiji od drugih’. Možete li kroz nekoliko točaka iznijeti ono što svrstavate u Vaš program rada?
Prvo i osnovno je istinska suverenost Hrvatske. A ovo nije ni neovisna niti suverena Hrvatska i ljudi su se uzalud borili za nju. Da bismo bili istinski neovisni, moramo proizvoditi svoju hranu, biti stambeno i energetski neovisni, da svako kućanstvo ne ovisi od električne mreže. Već postoje takve tehnologije u svijetu i samo se trebaju primijeniti. To što to nekome nije u interesu ne smije biti razlog da mi to ne napravimo. Potrebna nam je i financijska i vojna neovisnost.
Druga točka su žene. One su se kroz zadnjih sto godina izborile kako bi postale ravnopravne u društvu, a da bi to postigle koristile su muške principe razmišljanja i djelovanja. Ono što je tragično jest da u društvu, pa i u politici, prevladavaju žene koje se ponašaju potpuno kao muškarci. Zapravo, ženska energija suosjećanja, blagosti i brige, mudrosti jest ono što je potrebno društvu. Žene su zapravo snažnije od muškaraca i trebaju se ponašati u skladu sa svojim pravima i svojim darom, što im društvo mora omogućiti. Žene se trebaju prestati boriti za svoja prava i mjesto u društvu, ono je već tu, samo ga trebaju uzeti.
Sljedeća točka je odgoj, rad s učiteljima i zaduženima za obrazovne programe da se hrvatski obrazovni sustav modernizira i počne ‘proizvoditi’ kvalitetne ljude, a ne radilice. Sad su svi ‘roboti s jadnim plaćama’, što je robovlasništvo.
Postoje li još neki dijelovi Vašeg programa koje biste izmijenili iz temelja ili je pak ‘dobro uzdrmali’?
Tu je još i imigracijska politika, koja je trenutno nazadna. Ako želite razvijati gopodarstvo, moraju se otvoriti granice ljudima koji će tu doći raditi. Nije istina da je nezaposlenost preko tristo tisuća, jest na papiru. Dakle često se dogodi da se poslodavac dobro pomuči prije nego što nađe radnika. Dakle tih tristo pedeset tisuća možda i nije realna brojka. Imigracijska politika će i promijeniti odnost prema državama jugoistočne Europe, a Hrvatska mora biti vođa, jer smo mi njima Zapad.
Tu je još i zdravstvo. Zdravstveni sustav je takav kakav je. Kazati kako on gubi novac je suludo, jer ono nije profitabilna djelatnost, već služba društvu i koliko košta, košta. Ne možemo reći kako smo nešto ‘izgubili’. No, ono je neučinkovito i trenutno služi samo za saniranje bolesti. Dakle, po mom viđenju, veći broj bolnica ne znači napredak, već to da se još više razbolijevamo. To je pokazatelj nazadovanja.
Idealno društvo je ono u kojem nema bolesnih ljudi, a ne ono u kojem se ljudi konstantno liječe. Da bismo došli do tog društva, neće nam pomoći bolnice. Primarna odgovornost zdravstva je da ljudi ne dođu u to stanje i ono što predsjednik države može jest sa svim ljudima koji su u zdravstvu i imaju napredne pristupe te koji nisu tu kako bi podržavali farmaceutsku industriju već im je stalo do zdravlja, oni već imaju rješenja. Što učiniti kako ne biste postali bolesni. Postoje rješenja, samo ih treba primijeniti ako bismo htjeli zdravo društvo.
Ostavlja se dojam da dosta radite, djelujete, na društvenim mrežama. Komunicirate dosta i s mladima.
Godinama sam uključen u društvene mreže, to mi je prirodno i odgovara mojoj dobi. Smatram i kako je nužno u suvremenoj komunikaciji koristiti se društvenim mrežama kao izvorom informacija i slično. Definitivno smo vidjeli kako se na taj način može komunicirati s javnosti, a jedna od osnovnih poruka koju želimo prenijeti tim putem jest ciljanje na pojedinca za preuzimanje vlastite odgovornosti. Na primjer, kada smo pročitali kako je na posljednjim izborima izašlo samo 25 posto birača, shvatili smo kako je to poražavajuće, odnosno tek je mali broj ljudi izabrao sadašnjeg predsjednika. S obzirom da nam je podizanje društvene svijesti jedno od temelja svega što radimo, fokusirali smo se na ‘obrnuti’ izlazak na izbore, ato se može postići tako da se ljude uključuje u ono što se događa, u dnevna događanja te da znaju da je ovo njihova država i da su upućeni u sva pitanja. Interes nam je što veći izlazak ljudi na izbore, dok je nekima što manji.
Bez obzira na korištenje modernih sredstava za kampanju, ipak ste dosta, kako privatno, tako i poslovno, orjentirani ka sebi, vraćanju sebi, meditaciji, fokusu na unutrašnje ja… Kako spajate ta dva kanala komunikacije – moderne društene mreže i meditaciju, tišinu?
Zapravo mogu kazati kako mi to i jest uspjeh u životu. Sve što sam postigao u ovih posljednjih 20 godina, postigao sam zato što sam si osiguravao svakodnevne trenutke unutarnjeg mira i rada na sebi. Onda mi se događaju čuda u životu, i uspijevam biti hiperaktivan. Non stop sam na putu, u autu i avionu, po raznim gradovima i sa stotinama ljudi te da mi nema meditacije i tišine, da se povučem u sebe, ne bih to izdržao, razbolio bih se. Sad sam potpuno zdrav i imam dovoljno energije za sve. Želim da ljudi vide na mom primjeru koliko im se dobra može dogoditi i kako mogu svojim životom težiti ka nečem dobrom.
Mislite li da je moguće usmjeriti društvo ka unutrašnjem, nazovimo ga, ‘poboljšanju sebe’?
Da ne mislim, ne bih ovo radio, jer ne volim raditi stvari uzalud. Vidim rezultate s tisućama ljudi s kojima radim ili sam radio. Većina Hrvata se izjašnjava kao kršćani i trebaju postati svjesni kako i svećenici i crkveni ljudi također meditiraju, to je dio njihove vjere. Stoga, nema ništa čudno u tome. Smatrati to čudnim je nelogično. Meditacija nije ‘došla s Istoka’, ona je svakom čovjeku urođena, stoga smatram kako su možda ljudi neinformirani, te kako se stvorila slika kako to nije dio naše kulture. Baš naprotiv. I naši stari često sjede ispred kuće, prekriže ruke i sjede u tišini. Meditiraju i zato i žive dugo! Dvadeset minuta dnevno i učinili ste čudo za sebe. Dakle, radi se samo u razumijevanju toga. To mi je glavni fokus u životu.
Živjeli ste i radili u Dubrovniku. Kako gledate na našu regiju, politiku, stanje u Dubrovniku općenito? Što biste voljeli promijeniti u Dubrovniku?
U Dubrovniku nisam već pet godina, tako da sam ‘izašao’ iz onoga što se loaklno događa. Ono što mi Dubrovnik predstavlja, i povijesno, jest kako je jedan od uzora kako se upravlja državom. Dubrovačka Republika i njen rad je skoro nedokučiv ideal bilo kojoj državi trenutno u svijetu. Imali su savršene primjere kako voditi državu – socijalno, ekonomski i diplomatski. Danas je Dubrovnik dio Hrvatske pa je i pod utjecajem drukčijeg načina upravljanja i ne mogu reći kako trenutna dubrovačka vlast radi ništa u usporedbi s onime što je radila Dubrovačka Republika. Rade upravo suprotno. Vjerojatno je u jednom dijelu odvojena od naroda. Mnogi su živjeli u nadi kad su birali trenutnog gradonačelnika i mnogi su se razočarali, to je ono što vidim. Nisam, iskreno, dugo čitao što se događa u Dubrovniku. Ono što mi je ‘ostalo’ od života u Dubrovniku jest otvorenost, znanje iskorištavanja resursa, znati se ispromovirati, znati napraviti da nam bude lijepo, jer je Dubrovnik lijep i čist grad, uzor svakom gradu. Skupo je ali ovdje ljudi žive bolje nego u ostatku Hrvatske. Vibracija Dubrovnika je pitoma i nekako fina, uvijek jedva čekam doći u grad.