Opća bolnica Dubrovnik ima izgrađen bazen za fizikalnu terapiju, no nikad nije stavljen u funkciju.
Naime, bazenska školjka, saznajemo, izgrađena je još davne 1985. godine, kada je završena prva faza izgradnje Opće bolnice Dubrovnik. Školjka je izgrađena prema postojećoj građevinskoj dozvoli iz 1983. godine za takozvani Medicinski centar Dubrovnik. Premda je postojalo nekoliko inicijativa da se on do kraja izgradi, opremi i privede svrsi, ništa se, ni nakon skoro 30 godina, nije pomaklo s mrtve točke.
Inicijativu za njegovo stavljanje u funkciju, pokrenuli su, doznajemo, tadašnji ministar zdravstva Andrija Hebrang pa onda i Andro Vlahušić, koji je od 1999. do 2001. bio ravnatelj bolnice, a od 2001. do 2003. i ministar zdravstva u Vladi Republike Hrvatske. Tako je 1996., kada je ministar zdravstva bio Andrija Hebrang, potpisan ugovor između OB Dubrovnik i tvrtke Exportdrvo inženjering za uređenje pojedinih dijelova bolnice, a među njima su ugovoreni i radovi na već postojećoj bazenskoj školjki, i to na način da se nije mijenjala postojeća građevinska dozvola.
Tvrtka Exportdrvo inženjering do 2001./02. obavila je građevinsko-obrtničke radove, provela struju i vodu, postavila bazensku opremu, dok je samu medicinsku opremu te držače i rukohvate opremila tvrtka Panon trade iz Zagreba.
S obzirom da je bazen dorađivan na temelju tehnologije koja je vrijedila 80-ih godina 20. stoljeća, nije postavljen sustav za ovlaživanje i kondenzator, koji nisu niti bili ugovoreni pa stoga on danas ne udovoljava suvremenim zahtjevima, a sama priprema bazenske vode, odnosno njeno grijanje iziskuje velike količine novca, koje bolnica nema.
– Nitko tada izgleda nije razmišljao da voda u bazenu treba uvijek biti topla. A da bi se dobila kontinuirana topla voda u njemu, potrebno je za tri dana izdvojiti oko 12 000 kuna, što je mjesečno oko 100 tisuća kuna. Te novce, naravno, dubrovačka bolnica jednostavno nema – ističe naš izvor.
Obnova preskupa
Slično nam je potvrdio i ravnatelj OB Dubrovnik Branko Bazdan.
– Bazen se uređivao, koliko znam 2001. ili 2002. godine i od tada do danas stanje je ostalo isto. U njemu se, koliko znam, trebao obavljati jedan dio fizikalne terapije. S obzirom da smo u gubicima, za nas je u ovim okolnostima tehnologija preskupa da bi taj bazen stavili u funkciju. Nismo ni pokušali tražiti njegovu obnovu i opremanje jer imamo drugih prioriteta koje moramo napraviti i sada jednostavno nismo u mogućnosti staviti ga u funkciju. A je li prije 2009., odnosno prije mog mandata, bilo sličnih inicijativa, to vam ne mogu reći. Mogu samo reći da prema tehničkim informacijama koje sam dobio, tehnologija te postrojenja za grijanje i filtriranje nisu nikad ni radila jer jednostavno ne odgovaraju niti mogu profukcionirati – rekao nam je Bazdan.
Nakon ponovnih zahvata na bazenu, naš izvor ističe kako Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nije želio dubrovačkoj Općoj bolnici ugovoriti djelatnost za fizikalnu terapiju jer je ona već bila ugovorena sa Specijalnom bolnicom za medicinsku rehabilitaciju Kalos. Tako da bazen i dan danas stoji bez da je priveden svojoj svrsi, a s obzirom na dugove u Općoj bolnici Dubrovnik, te činjenicu da ga se, nakon što je izgrađen pred skoro 30 godina, u potpunosti treba rekonstruirati, ako ne i i iznova izgraditi, Dubrovčani će očito i dalje na fizikalnu terapiju odlaziti u Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju Kalos na Korčuli.
Što su o dubrovačkom bazenu za fizikalnu terapiju rekli iz HZZO-a te koliko je Zavod u protekle dvije godine odobrio prijedloga za stacionarnu fizikalnu terapiju pročitajte u novom briju tjednika duList, koji se od srijede nalazi u prodaji.