Kako ću biti zadovoljan?! Dođe mi da se idem tamo odmah baciti – rekao je s govornice Gradskog vijeća nezavisni Milo Hrnić i otišao iz Vijećnice.
Hrnić je naime upitao gradonačelnika 'najozbiljnije pitanje od kad je on gradskim vijećnikom'.
– Hoćemo li u ovom mandatu započeti proces totalne analize kako i na koji način vratiti naše mlade obitelji u grad Dubrovnik. Umjetničko je djelo vratiti život i duh Gradu. Važno je pokazati da volimo grad – govorio je Hrnić, ističući kako će ovom biseru u tome valjda pomoći i svijet.
No, gradonačelnik je u svom podužem odgovoru lamentirao kako nema tog grada na svijetu koji će kupiti stanove za 300 do 500 tisuća eura, dati ih građanima džabe da bi ih oni ljeti afitavali i na njima dobro zarađivali. Jer to nitko ne može kontrolirati. A te iste stanove 1992. godine građani su kupovali po 3 do 5 tisuća maraka.
Jedini način je, istaknuo je Vlahušić, da se od svake transakcije u povijesnoj jezgri porez na nekretnine, koji se mora povećati na 7 posto, slijeva na poseban račun Grada koji bi tim novcem kupovao stanove.
Hrnić nije bio zadovoljan.
– Ispričali ste još depresivniju priču od moje. Ja ne predstavljam novac, nego ljude, njihove tuge i radosti, njihove želje – rekao je Milo Hrnić.