Dubrovačka umjetnica Mercedes Bratoš sa svojom izložbom “Hollywood Dolls” gostuje u Zagrebu.
Tako će u petak, 21. studenog u 20 sati izložba biti otvorena u Galeriji Matice hrvatske.
Mercedes Bratoš (1979.) diplomirala je na Accademia di belle arti u Firenci, u slikarskoj klasi profesora Umberta Borelle. Članica je HDLU-a i LIKUM-a. Imala je više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, a živi i stvara u Zagrebu i Dubrovniku.
Iz kataloga koji potpisuje Anita Ruso:
“Dive staroga, sjajnog i optimističnog, Hollywooda uvijek nas iznova prenose u doba koje vežemo uz beskrajnu romantičnu nostalgiju i nadahnjuju u mnogim područjima. Obični zidni kalendar kojim su carevale Audrey, Merlinka i ostatak svite iz zlatnoga doba Hollywooda uvukao je umjetnicu Mercedes Bratoš u svoj vrtlog. Mercedes je iz tog kovitlaca elegancije i klasike iščupala emotivno rezonantne trenutke ispisujući ih na platno. Na taj način postali su djelić slagalice koju Mercedes preslikava gradeći kompoziciju uz pomoć akrilnih boja, kao i dijelova u kredi, ugljenu ili tušu. Sklad boja njezina je misao vodilja. Odvojeni elementi tako se isprepleću u jedinstveni kolaž. Mercedes ovdje prvi put izlaže i skice, dajući nam širi uvid u svoje stvaralaštvo.
Nakon što se prvi put javnosti predstavila izložbom Hollywood Stars (2013, Galerija Flora, Dubrovnik), Mercedes je nadopunila osobni postav, koji je potom prikazala u izložbi Moj život, moj put (2014, Galerija Dulčić, Masle, Pulitika). Odmičući se od geometrijske apstrakcije ranijih radova umjetnica djelima dodaje rasvjetu i popratnu glazbu. Mercedes Bratoš ostaje vjerna svom prepoznatljivom kolažnom rukopisu koji ne traži kontemplaciju, već emocije koje bude svijet na osmijeh i ples.
Poigravajući se suptilno, u popartovskoj maniri, publici obično omiljenom tematikom, umjetnica uranja u svijet obožavanih filmskih scena na iskren i nepretenciozan način. Gotovo vudialenovskom elegancijom jasno izriče poruku o nezanimljivom vremenu koje nas tlači i zavlači. U naše doba lažnih puritanaca i sveznajućih vođa lišeni smo istinskoga glamura i bezbrižne lakoća življenja kojom je umjetnica natopila kolaže.
Njezina djela nisu patetični uzdasi žaljenja za izgubljenim vremenom. Dapače, premda odišu nostalgijom, ostaju vedra te ne jadikuju nad izgubljenom bitkom za spas ljepote minulih vremena. Upravo suprotno. Premda ističu jednoličnost današnjice, ti radovi istovremeno oplemenjuju estetikom holivudske elegancije.
Već spomenuta vudialenovska crta može nas odvesti do površnosti i dopadljivosti ovakve umjetnosti. Ponekad je teško precizirati radi li se o pobjedi banalnoga ili pronalasku ljepote u svakodnevnome. O vječnoj dilemi u tom promišljanju Tonko Maroević kaže: „Svaka se mogućnost izraza iscrpi i pokušava joj se prići s njoj suprotne strane. Pop-art je bio takva reakcija na estetizam i elitizam. Za mene je on bio šok jer sam bio naučen na visoki modernizam, na paradoksalnu ljepotu enformela, a on je unio rugobu i efemeriju u umjetnost. Opet, ne mogu reći da je uvijek banalan. To je vječna dilema“ (Vijenac, 30. listopada 2014).
Posve je nova u opusu Mercedes Bratoš instalacija nazvana Proljeće/ljeto 2016. Porazbacane gole lutke u svilom obloženu sanduku na nešto manje suptilan način prenose ideju o zagušljivom prostoru današnjice, u kojem se unaprijed određenim trendovima šopaju plitke duše, ne bi li se ostvarile u punini slijepoga praćenja trendova. Car je gol i bolje mu je da je takav nego da je izgubio posljednju trunku dostojanstva: ne biti kao konj ograničena pogleda što slijedi rulju žrtvujući život za barem jedan komad iz nove kolekcije.
Beživotne lutke vrlo su se dobro snašle u živahnom opiranju današnjim modnim postavkama. Tjeraju nas one da ponovno bacimo pogled na zid s kojeg se smiješe nedodirljive dame i gospoda odajući još jednom posvetu bezvremenskim vremenima.