U trenutku kada je većina ljudi mirno provodila večer, 20-godišnji mornar Šime Buterin našao se u situaciji koja se ne zaboravlja i u kojoj se odluke donose u sekundi – bez razmišljanja, bez kalkuliranja i bez straha. Skočio je u more i spasio život 78-godišnjem muškarcu.
Sve se dogodilo sinoć oko 21:30 sati, a Šime je ispričao kako je sve počelo gotovo neprimjetno.
– Bio sam u svojoj kabini, odmarao sam se, čuo sam neke zvukove muškog glasa, uzastopne i odlučio sam izaći vidjeti što se događa. Izašao sam iz kabine na palubu jahte i čuo stranca kako viče ‘HELP!’- započinje svoju priču.
Na mulu ispred male jedrilice zatekao je čovjeka koji mu je rekao da mu je prijatelj pao u more.
– Već je bila večer, oko 21:30, i ugledao sam čovjeka – doslovno beživotnog. Tijelo je plutalo licem okrenuto dolje, znakova života apsolutno nije bilo. Mislio sam da je čovjek mrtav… – no, bez razmišljanja je reagirao.
– Odmah sam nazvao Hitnu pomoć, a tamo su bila i dva zaposlenika marine na kapiji. Doviknuo sam im za pomoć. Čim su došli, predao sam im telefon da nastave razgovor s hitnom, a ja sam skočio u more – nastavlja pričati.
U dramatičnim trenucima, zajedno s djelatnicima marine, krenuo je u izvlačenje unesrećenog.
– Okrenuo sam ga na leđa i doplivao s njim do najniže točke u moru. Dobacili su mi konop i tako smo nas trojica uspjeli izvući čovjeka iz mora. U tom trenutku u glavi mi je bilo samo da izgleda mrtvo i da trebam napraviti sve što je potrebno da bude živ. Nema tu puno razmišljanja – bilo kojim sredstvima, ali taj čovjek mora biti živ. Nekako vojnički sam to odradio – rekao je kroz smijeh.
Nakon spašavanja, uslijedio je trenutak koji je donio olakšanje.
– Nisam svjestan da to ne bi puno ljudi napravilo, a ako je to stvarno istina, onda je to jako žalosno. Ako vidim da netko umire, dao bih svoj život za njega. Tko god to bio, samo ga treba spasiti. Tako mora biti – istaknuo je.
Iako je iza njega noć puna adrenalina i emocija, jutro je dočekao kao i svaki drugi radni dan.
– Jutros sam se normalno ustao i krenuo na posao. Takav sam i volim rutinu. Samo mi je bilo drago da su mi javili iz bolnice da je čovjek živ. To je jedino što je na kraju bitno – rekao je dvadesetogodišnji mladić.
– Posebnu počast i zahvalu dajem ljudima koji su mi pomogli. Zaposlenicima marine koji su se našli tu u tom trenutku i također zaposlenicima Zavoda za hitnu medicinsku pomoć DNŽ, bez kojih ovo ne bi bilo ostvarivo – zaključuje Šime Buterin – mladi heroj grada.
