Ovo je eklatantan primjer kako državne i gradske insttucije gaze malog čovjeka. Radi se o gradilištu u Hvarskoj 22 koje po našim saznanjima i dokumentima koje imamo, ima građevinsku dozvolu iz 1998. godine, kojoj je već davno prošao rok konzumacije – rekao je Hrvoje Kukuljica, predsjednik Živog zida u Dubrovniku na konferenciji za medije na kojoj su dali potporu prvim susjedima ovog gradilišta, obitelji Šanta. Kukuljica ističe kako je dozvola za rekonstrukciju objekta, a u čijem je posjedu Živi zid, izdana 1998. godine, a s radovima se započelo krajem 2018. godine. Uz sve to, tijekom radova oštećena je imovina prvih susjeda.
-Pozvana je i inspekcija koja se u jednom navratu i odazvala, no sad u zadnjem se uopće nije odazvala pod opravdanjem kako je inspektor na bolovanju. To znači da je cijela inspekcija na bolovanju ako je jedan inspektor na bolovanju i to je znak investitorima da mogu raditi što god žele – ističe Kukuljica.
Uz njega na konferenciji za medije javnosti se obratio i Tomislav Šanta, čija obitelj živi u susjednoj kući kao zaštićeni najmoprimci već 80 godina.
-Ovo je sve nekad bilo vlasništvo samostana sv. Dominika. Oni su naši najmodavci, a mi smo tu zaštićeni najmoprimci već 80 godina. Godine 1998. su oni sebi ishodili dozvolu za prenamjenu starog spremišta u poslovni prostor, ali nikad nisu započeli s radovima. Nekretninu su prodali 2008. godine, ali ni ta vlasnica nikad nije ništa gradila niti je dozvolu prebacila na sebe, što je po Zakonu o gradnji morala uraditi u roku od mjesec dana. Ona to prodaje 2015. godine Mii Rešetar, koja dozvolu prebacuje na sebe tek godinu dana kasnije te krajem 2016. godine kreće s radovima – iznio je Šanta kronologiju događaja dodavši kako su u tom prvom naletu srušena dva zida debela 50 cm te su radove zaustavili konzervatori.
-Potom su ishodili nove uvjete od konzervatora i s novim se izvođačem vratili na gradilište 22. prosinca 2018. godine. Oštetili su zid, koji se uslijed obilne kiše urušio i mi smo dva mjeseca doslovno trebali preskakati preko zida. Sudski vještak je utvrdio da su oni krivi te im je sudska inspekcija naložila da u roku od mjesec dana uklone sva oštećenja – priča dalje Tomislav Šanta dodavši kako, usprkos tome što je sud utvrdio njihovu krivicu, oštećenja nikada nisu popravili.
-Na kraju smo dundo i ja sami sve napravili, a oni su se vratili na gradilište koje nije pravilno označeno. Po pravilniku o označavanju gradilišta treba biti velika tabla, minimalno A3 formata s navedenim svim izvođačima i podacima o građevinskoj dozvoli, a oni je nisu naveli već samo uvjete konzervatora na A4 papir koji je totalno nevidljiv. Kao što vidite, gradilište je i dalje nezaštićeno, a sjeverni zid su rušili dok je moja majka stala ispod njega – ispričao je Šanta dodavši kako je tražio reviziju građevinske dozvole kako bi se vidjeli je li ista vrijedi ili ne.
-Prijavljivao sam sve građevinskoj inspekciji, Ministarstvu graditeljstva, Državnom inspektoratu, ministarstvima kulture i uprave. Tražio sam reviziju građevinske dozvole jer po mom osobnom mišljenju ta dozvola ne može vrijediti više. Ako ispadne da vrijedi, vrijedi i ne mogu ništa protv toga. Ministarstvo graditeljstva je krajem 2018. godine tražilo od Grada Dubrovnika da im u roku od 7 dana dostavi sve podatke, no nisu to napravili. U svibnju sam poslao požurnicu i sad se opet traži dostava dokumenatacije u roku od pet dana. Jesu li sad sve dostavili ne znam, volio bih da jesu da se utvrdi vrijedi li dozvola ili ne, a potom da se ogradi i propisano označi gradilište i da se susjedima osigura normalan život – zaključio je Šanta.
Na gradilištu jest istanut papir A4 formata na kojeg su isprintani podaci o projektantu, izvođaču, a navedena je i dozvola za građenje, no podaci su gotovo nečitljivi. Posebno dio koji se odnosi na dozvolu za građenje.