Aktualno

GLAZBENICA ANNA GADIATSKA Pobjegla sam iz pakla Mariupolja. Vaš Grad mi je pružio priliku. Hvala vam!

S deset je godina donijela odluku i rekla: ‘Želim se baviti glazbom’. Htjela je svirati klavir. Roditelji su bili skeptični jer se uvijek bavila raznim aktivnostima i nakon kratkog vremena bi brzo odustala. No, bila je uporna i uspjela ih je nagovoriti. Glazba je za nju bila nešto drukčije. I danas je – bitan dio njenog života. Glazba je ispunja toplinom. Glazba je njena oaza mira. Glazba je za nju lijek. Bila joj je potpora, posebno u teškim situacijama rata u krajini. Glazba je Ukrajinku Annu Gadiatska i dovela u Dubrovnik. Sada je s nama, u Gradu gdje je okrenula novu stranicu u svom životu. I neizmjerno je zahvalna svima u Hrvatskoj koji su joj pomogli i pružili priliku, nesebično i od srca. No, ova je 33-godišnjakinja još uvijek u mislima sa svojim Mariupoljem, roditeljima i prijateljima.

‘Bili smo puni adrenalina’
Iako nismo htjeli ‘probuditi’ loša sjećanja, ipak smo je pitali o trenucima početka rata i bježanju iz Mariupolja na sigurnije mjesto. Sada, nakon više od dva mjeseca, kako kaže, može pričati o svemu.
—Bio je 21. dan rata. Iz Mariupolja sam sredinom ožujka pobjegla autom s mlađom sestrom, njenom kćeri, njenom svekrvom, maminom prijateljicom i psom. Prvo smo došli u grad Berdyansk gdje smo ostali nekoliko dana jer nismo mogli nabaviti goriva za auto. Nakon toga dolazimo u Zaporožje, a potom u Dnjipro. Svaki dan smo putovali 300 kilometara zbog policijskog sata. Nakon dugog puta stižemo do Lavova. Put završavamo u Poljskoj. Tamo smo proveli određeno razdoblje. Nisam znala gdje bih išla. Svaka država je za mene predstavljala neku mogućnost. Cijelo vrijeme sam oklijevala s donošenjem odluke jer sam dugo bila u šoku – rekla je Anna. Nije ostala u Poljskoj, već je prihvatila poziv prijatelja iz Zagreba. Prisjeća se i kako ju je samo dan prije početka napada na Ukrajinu zvao da dođe u hrvatsku metropolu. No, tada je ipak odlučila ostati u Mariupolju. Tijekom ta tri ratna tjedna u rodnom gradu, zapisivala je sve u dnevnik. Bilježila je što se sve odvijalo i mijenjalo, iz dana u dan.
—Na samom početku nismo osjetili velike promjene. Vladali su dugi redovi za bankomate i gorivo. Tjedan dana nakon početka rata, sve trgovine su se zatvorile. Dolazilo je do brojnih provala i pljački. Bilo je teško. Bez plina, struje… No, bili smo puni adrenalina. Nismo osjećali strah i glad, bili smo energični i snažni. Pomagali smo jedni drugima.
Dosta bombi je padalo pa tako i u blizini naše zgrade. Jedan dan sam mislila da ću umrijeti. I da je to moj zadnji dan. Čula sam zrakoplov, a nakon toga i zvuk prije pada bombe. Taj zvuk nikad neću zaboraviti. Nisam plakala. Tresla sam se. Nisam osjećala noge, mislila sam da ću pasti… – ističe nam Anna, pomalo suznih očiju. Njeni roditelji su i dalje u Mariupolju.
—Odlučili su ostati. Trebam poštovati njihovu odluku. Pitali su: ‘Gdje ćemo? Što možemo napraviti? Barem imamo svoju kuću’. Čujemo se jednom tjedno, na desetak minuta. Sada se ne bombardira više kao prije i dobivaju humanitarnu pomoć. Kad smo se nedavno čule, mama mi je rekla da je petsto ljudi čekalo u redu. Tata slavi rođendan u svibnju, bik je u horoskopu. Tako da, teško je promijeniti njegovo mišljenje – reći će nam, sada kroz smijeh. Imala je dobar život u Ukrajini. Imala je divne prijatelje, uvijek je bila uz svoju obitelj. U 2020. godini zbog pandemije koronavirusa vratila se iz Kine u Mariupolj.
—U Kini sam živjela dvije godine i radila kao pjevačica. Ta 2020. je bila također teška godina jer sam krenula od nule. Pandemija je za mene, kao i za svih bila neočekivana. Nisam imala ušteđevine. Počela sam raditi kao fitness trenerica, a preko vikenda sam imala gaže. Držala sam i lekcije iz engleskog jezika. Bila sam zaposlena, aktivna i nije mi bilo dosadno. Imala sam dobar životni stil. U isto vrijeme, grad nikad nije bio ljepši. Bila sam stvarno tužna kad je rat počeo i pitala sam se – kako netko može sve to uništiti?

Anna Gadiatska

‘Ne treba se nervirati oko malih stvari’
U Zagreb je stigla krajem ožujka. Nikad se, od prvog dana boravka, nije osjećala usamljeno niti uplašeno.
—Shvatila sam kako je vaš mentalitet sličan našem, hrvatski jezik nije težak za shvatiti i svi se koriste engleskim. Prijatelj mi je pružio veliku pomoć, upoznao me je i povezao s dosta svojih prijatelja. I oni su me povezali sa svojim prijateljima. Ovdje, u Hrvatskoj, sve je u prijateljstvu i povezanosti – govori nam Anna koja je od samog početka tražila posao. Kroz cijelo to vrijeme, glazba ju je liječila.
—Uz glazbu sam se oporavljala i osjećala kako sve, polako, ide na bolje – rekla je. Glazba ju je, kako smo već naglasili, dovela na jug Hrvatske, u Dubrovnik.
—Sretna sam. Osjetila sam veliku potporu svih ljudi u Hrvatskoj. Jako ste me lijepo prihvatili i ugostili. Nekad ne mogu vjerovati i mislim da sanjam. Donedavno sam spavala u podrumu, a sada sam ovdje. Svi ste predivni prema meni. Na tome sam jako zahvalna – istaknula je. Hrvate, koje je susrela, često je pitala jesu li se uspjeli oporaviti od rata.
—Neki su mi rekli: ‘Nije bolno kao prije, ali i dalje se svega sjećam, nakon toliko godina’. Bojim se kako ću se nakon puno godina i dalje osjećati ovako. Nadam se da neće biti tako – kazala je. Zapravo, nada se boljem.
—Sada me ništa ne može učiniti tužnom. Cijenim još više sve što imam i sve što sam prije imala, kao i ljude oko sebe. Osjećam se kao nova osoba, bolje nego prije. Prije bih, kad bi padala kiša, uvijek bila nervozna i razmišljala bih kako će mi se uništiti kosa. Danas razmišljam na način, to je samo kiša, ništa specijalno. Ima važnijih stvari u životu. Male stvari vam ne trebaju uništiti raspoloženje, niti život. Ne treba se nervirati oko tih malih stvari. Treba biti više smiren i više poštovati ljude oko sebe. Biti više ljubazan prema svima. Sve će se posložiti i odviti na pravi način – zaključila je naša sugovornica. Otkrila nam je kako će sigurno u pjesme prenijeti sve emocije koje drži u sebi. Nada se kako će ih moći snimiti. ‘Naći ću način’, kroz smijeh će.

GODINAMA U GLAZBI
Jazz – velika ljubav
Nakon što su je njeni podržali u bavljenju glazbom, Anna Gadiatska upisuje glazbenu 
školu, smjer klavir. Imala je najbolje ocjene, išla na razna natjecanja.
—No, za mene je klasična glazba s vremenom postajala dosadnija. Zavoljela sam jazz, 
blues, shvatila sam da mi to leži. Iako mi je glazba bila sve, odlučila sam studirati – 
IT. Ipak, kasnije se vraćam glazbi, shvatila sam da se njome želim baviti cijeli život. 
Upisujem ‘National University of Arts’ u Kharkivu. Tamo se još bolje upoznajem s jazzom. U isto vrijeme, počinjem imati gaže u jednom restoranu.

Objavljeno u tiskanom izdanju 4. svibnja 2022.

Pročitajte još

SANDRA SAMBRAILO ‘Ne znamo tko je poslao inspekciju, spremni smo sačuvati živote pasa pod svaku cijenu’

Dulist

Javna tribina ‘Svijet medija iznutra’ na Kampusu Sveučilišta u Dubrovniku

Dulist

Policija provodi kriminalističko istraživanje na Žarkovici, u azil stigla i veterinarska inspekcija

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija