Dubrovačka fotografkinja s berlinskom adresom Nora Novak u petak, 2. listopada u Galeriji otok otvara izložbu fotografija ‘Gdje je dom?’, za koju je dobila nagradu za najbolji diplomski rad. Nora je, naime, nakon radnog iskustva kao dokumentarna fotografkinja za Dubrovački list upisala i diplomirala fotografiju na Sveučilištu primijenjenih znanosti u Berlinu.
Serija tematizira rodno mjesto njezine majke, Prapratnicu, granično mjesto razdvojeno udžbeničkom povijesti između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, koje je nekad predstavljalo oazu života u kojoj je autoričina majka gradila svoju životnu bazu čija je nadogradnja oduzeta naglim odlaskom. Već prije majčine smrti, fotografkinja Nora Novak je htjela posjetiti njezino rodno selo i pokušati mjesto promatrati njenim očima, proživjeti majčine priče iz djetinjstva i oživjeti selo vizualizacijom prepričanih anegdota. Ovaj naum dodatno je intenziviran nakon nagle majčine smrti koja je autoricu ostavila samu s prtljagom majčinih priča, na istom onom peronu gdje su se ljudi koji su napustili ove krajeve tijekom rata pretvarali iz ovi naši u oni vaši, kao i domaći u tuđince. Osjećajući da konture njezine majke nisu potpune u portretiranju osobe kakva je bila prije autoričina rođenja, Novak odlazi u Prapratnicu u svojevrsno istraživanje majčine prošlosti i konteksta u kojima je najvažnija osoba u njenom životu formirala svoje misli, svoje želje i svoje nade.
Iz teksta autorice i kustosice Jelene Tamindžija izdvajamo: ‘Fotografija u ovom projektu osobnog putovanja nije poslužila tek kao vizualni dodatak priči, već je inkorporirana u samu srž priče. Brojni dijalozi sa stanovnicima Prapratnice koje je vodila fotografkinja isprekidani dugim pauzama tišine, gledanja u daljinu i promišljanja jesu li stvari mogle biti drukčije i gdje su nestali glasni smjehovi pobrežnog kraja, prethodili su zaustavljanju trenutka fotografijom. Ona se pak ne nameće kao zaključak u naraciji, već je suptilno protkana kroz nijanse priče, one bijele retke i zareze koji uspostavljaju ritam i upravljaju osjećajima čitatelja.
Fotografija starijih ruku izmučenih fizičkim radom u kojoj detalji već naznačuju cjelokupnu figuru, ruku prekriženih u položaju molitve u selima u kojima se kršćanstvo i folklorno praznovjerje isprepliće u narodnim izrekama, zastarjele zavjese nad vunom koje utjelovljuju cjeloživotni mukotrpni ručni rad, crnobijele portretne fotografije ljudi čijih se sudbina više ne sjećamo te nijema kuća nad zvjezdanim nebom kojemu se više nitko ne divi, pozadina je u kojoj fotografkinja nastoji upisati majčine trenutke i pokušati oživjeti proživljene osjećaje i strahove.
Njezina fotografija stanka je u priči, nužna pauza na umoru, ponavljajuća izreka starih ljudi na kraju svake priče u kojoj je sakupljena sva mudrost proživljenog iskustva, dugotrajna tišina između redaka i šum vjetra koji ne zaglušuje gradska vreva užurbanog prometa.
Serija fotografija posvećena otkrivanju majčinog života, hommage je Prapratnici, ali i brojnim sličnim zaboravljenim mjestima prekrivenim velom zaborava i utišanim glasovima preostalih stanovnika. Dokumentiranjem ovih nekad poznatih prostora otkriva se fotografkinji katarzična moć iscjeljivanja kroz gotovo taktilno približavanje majci, preuzimajući natruhe sjećanja njezinih priča i dajući im vremenske i prostorne koordinate. Duboko proživljeni trenutci odlaska voljene osobe ponovno su oživljeni, no ovoga puta sa sjetom i nostalgijom okolnoga konteksta koji se s posebnom tišinom, kakvu samo pobrežni udaljeni krajevi mogu imati, prožima kroz seriju fotografija Nore Novak.’
Izložba, koja se otvara 2. listopada u 20 sati, se u prostoru Galerije Otok može pogledati do 22. listopada, radnim danima od 12 do 18 sati.