Kad odrastem bit ću Frano Matušić… Jer naš je Frenky pojedincima bio primjer i uzor. Idol kojeg su htjeli i željeli slijediti.
Tako im je on obećao dobre plaće, pozicije i cijelu nisku privilegija. I bi tako… Stoga Frenkyiju, među šačicom svojih pristaša nije bilo teško izvući lika kojeg će uvjeriti kako će upravo 'on' preuzeti dubrovački HDZ i kako je 'on' taj koji će uništiti Šuju. Našao je Peza, pokazao mu poneki trik, naučio ga kako držati govore, a ne reći ništa posebno, obećao mu visoku politiku i bacio ga u vatru… I potrošio ga.
A kad je u subotu pobrojao 'svoje' ruke u Hiltonu, Frenky je brzinski glasovao, pokupio prnje i pošao za svojim poslom. Vidio je da je tamo, među Šujinom balicom zalutao. A ona ga je stvarno pomela. I Frana s Pezom i Peza sa svojih par pristaša.
I Pezo joj je čestitao, kako i priliči gubitniku. Ali, malo poslije, Pezo se predomislio. Oni koji misle da znaju kako se slažu kockice i misle kako znaju voditi igru uvjerili su ga da ipak nije kraj. Pa se Pezo još malo izblamirao. Sazvao je pressicu na kojoj je progovorio o izbornim nepravilnostima, pobrojao je imena onih koji su glasovali za njega, a glasovanje je bilo tajno.
Šteta momka, da je barem jednom promislio svojom glavom, ne bi se upustio u takav potez. Očito ga Frano nije dovoljno podučio i to onom najvažnijem – kako podnijeti poraz, jer on sam o tome još nije usvoji znanje. Jer dok su se njegovi pijuni mukom mučili vrbovati još pokoji gradski glasić, Franova je egzistencija bila riješena. Barem u ovom mandatu, pa makar mu i zadnji bio, lik se snašao. I dok se Pezo 'natezao' oko glasova, Frenky se opustio i maštao, ponavljao je najjednostavnije računske operacije i zbrajao, dnevnica plus putni nalog, puta dva – tri puta mjesečno, puta četiri godine. I bilo mu je lijepo.
Nije više mislio na tamo neke izbore, a zanesen u svom filmu zahvalno bi tek bacio pogled na sliku svoje najdraže predsjednice koja ga je nagradila po posljednji put, očito. A njemu, njemu je baš to dovoljno. Dovoljno za četiri mirne godine u Saboru podebljane za još toliko godinica u Bruxellesu. Jer tamo će promatrati. I što bi njega uopće bila briga što se događa u tamo nekom lokalnom HDZ-u, kad se on sad igra visoke politike…
Ma nije ga uopće briga ni za županijske izbore koji slijede, ni za njegove odane pristaše. Vjerojatno će opet izvući kakvo ime, kome će obećati podršku bez zadrške, i štošta još. Međutim, s obzirom na broj Šujinih izaslanika koji će pohoditi na županiju, pa Kordu i njegove, Neretvljane i dio Pelješćana kojima se Frenky zamjerio, mogao bi proći slično kao i na gradskim izborima. Bez obzira koga će odabrati.
Za kraj, tek mali savjet. Najbolje bi Franu bilo preselit se u Bruxelles. Ionako se boji leta avionom. A strah od letenja je vražja stvar. U automobilu bi se samo namučio, a i bilo bi od njega neke koristi. Išparao bi koju dnevnicu…
Adio Vam