[FOTO] 1051. FESTA Mons. Tomo Vukšić: Molimo za sve koji dohode da dušu nahrane kulturom, da oko obraduju ljepotom

Stigao nam je i blagdan našeg Parca, ‘dan ki dohodi jednom nami na godište’. U sunčanom Gradu 1051. put, slavimo Festu svetog Vlaha, zaštitnika grada Dubrovnika i Dubrovačke biskupije. Svečano euharistijsko slavlje održava se pred katedralom Gospe Velike, a okupilo je brojne naše sugrađane, kao i poznate osobe iz javnog i društvenog života.

Uz gradonačelnika Mata Frankovića, župana Nikolu Dobroslavića i predsjednika Gradskog vijeća Marka Potrebicu, misno slavlje prate i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek te ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, bivši gradonačelnik Splita Andro Krstulović Opara, potpredsjednica Europske komisije za demokraciju i demografiju Dubravka Šuica te drugi.

Na samom početku riječ je imao biskup dubrovački Roko Glasnović.

– Srca puna radosti i zahvalnosti slavimo 1051. Festu sv. Vlaha, čestitam dan grada i onima koji nose svečevo ime – rekao je biskup dubrovački te dodao da posebno mole za osobe s invaliditetom te mir u svijetu.

-Nemojmo se umoriti u molitvi i činjenju dobra – kazao je.

Euharistijsko slavlje ove godine predvodi vrhbosanski nadbiskup i metropolita mons. Tomo Vukšić.

-Na početku Euharistijskoga slavlja pred licem Božjim uvijek u skrušenju molimo za oproštenje kako bismo na dostojan način pristupili Svetomu i slušanju Riječi Božje. Tako ćemo, posuđujući Pjesnikove riječi, sa suzama sinova i kćeri razmetnih, ponizno učiniti i danas: ‘Sam ispovijedam i ne tajim / velici su grijesi moji, / s ispraznijem pošetajim / pred očima grijeh mi stoji / i nečista i nemila / sva ostala huda dila. /// Pomiluj me, ćaćko mili; / nijesi, nijesi tvrda stijena / da od grešnika koji cvili, / pokajana i skrušena, / jaoh, molitvu nećeš čuti / i od srca glas ganuti.’ (Gundulić, Suze sina razmetnoga).

‘Molimo za sve vjernike ove biskupije’
‘Okupili smo se na blagdan svetoga Vlaha, zaštitnika grada Dubrovnika i cijele Dubrovačke biskupije, da svemogućemu i milosrdnom Bogu, po ovom Božjem miljeniku, zagovorniku zdravlja ljudskih tijela i uzoru njihovih duša, svojim hodočašćem i Euharistijskim slavljem preporučimo Grad i ovaj dio Crkve Kristove, koji se diče njegovom zaštitom. Molimo za sve vjernike ove biskupije, za njihovu sadašnjost i njihovu budućnost, za sve njihove potrebe, nade i želje, za zdravlje njihovih tijela i čistoću njihovih duša i savjesti. Molimo jednako, i s istim nakanama, također za svakoga drugoga čovjeka, kao i za sve koji im u velikom broju dohode u pohode da ovdje dušu nahrane kulturom, da oko obraduju ljepotom i tijelo da odmore.

Dohodismo vam, poštovani i dragi gospari i gospòđe, danas evo i mi s raznih strana, da molimo Božji blagoslov i pomoć kako bismo, po zagovoru vašega zaštitnika, svatko na svom putu života mogli nasljedovati primjer Božjega svjedoka svetoga Vlaha te postojano ispovijedati kršćansku vjeru i u pogiblima uvijek osjećati njegovu zaštitu. Upravo tako smo sami sebi zaželjeli u prvoj molitvi današnjeg Euharistijskog slavlja u kojoj je blaženi Vlaho, upravo zato što je bio svjedok za Krista i uzoran sluga braći i sestrama u potrebi, nazvan ‘divnim u podnašanju muka i u liječenju nemoći drugih’.

Pokušajmo stoga u nastavku ponizno razmišljati, na koji način je primjer svetoga Vlaha u ovo vrijeme poučan glede naše želje: Nasljedovati primjer Božjega svjedoka te postojano ispovijedati kršćansku vjeru i u pogiblima uvijek osjećati njegovu zaštitu.

Divan je, dakle, bio blaženi Vlaho u svjedočenju za Krista i u služenju braći i sestrama koje mu je Crkva povjerila. Uzoran je bio u služenju i trpljenju. Primjeran je bio u brizi za druge i za nasljedovati je njegova ustrajna vjernost Kristu. Sličan je bio Kristu u vršenju volje Božje sve do smrti, smrti na bodljama češlja od željeza. Muke koje je podnio i služba koju je obnašao za njega su bile mjesto, prigoda i način očitovanja postojanosti Kristova svjedoka. Njegova duša pravednika zato je u rukama Božjim i više je se ne dotiče muka nikakva, jer pravednici Božji nikada ne umiru. I kao što veli starozavjetna Knjiga mudrosti u odlomku koji nam je naviješten, naspram toj istini o pravednicima, jedino ‘očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća; i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru. Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti. Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni’ (Mudr 3,2-5).

Riječ pravednik u Knjizi mudrosti drugo je ime za onoga koji se, upravo po svojoj vjeri u Boga, razlikuje od čovjeka što svoja uvjerenja i život ravna bez Boga. A ključ i svrha vjernikova vijeka, njegova ponašanja na zemlji i odnosa prema drugim ljudima je budući život i želja zauvijek biti u ruci Božjoj, tamo gdje ga ne može više dotaknuti muka nikakva. Dapače, pravednik već za ovoga života, usprkos progonima i kušnjama kojima je izložen, i usred njih, zna da uživa Božji blagoslov jer su i teške situacije za njega providnosna sredstva za jačanje kreposti, za duhovni rast, te prilika za svjedočenje i naviještanje drugima, za skupljanje zasluga radi dobivanja vječne slave.

Pisac Poslanice Hebrejima kaže: ‘Postojanosti vam uistinu treba da biste, vršeći volju Božju, zadobili obećano’ (Heb 10,36). I posebice mučenici svjedoče da iz postojanosti u vjeri raste i hrani se vjernost u nasljedovanju te misionarsko naviještanje i svjedočenje. Zato je talent duhovne postojanosti u životu općenito, a u vjeri osobito, velik blagoslov jer se njome nadvladaju kušnje i izazovi.

Sveti Vlaho je bio postojan svjedok Kristov. Nasilno mu je oduzet život samo zato što je bio vjeran volji Božjoj i svojoj savjesti. Stoga, dok mu se utječemo i dok molimo da, po zagovoru kršćanskih mučenika, prestane svaki progon i da se posvuda poštuje čovjekovo dostojanstvo, da se osigura sloboda izbora vjere i njezina javnog ispovijedanja, ne smijemo zaboraviti nikoga od ljudi koji, dok mu ovdje u slobodi slavimo, bilo gdje u svijetu, trpe zbog svojih uvjerenja ili vjere koju ispovijedaju. Oni su svi naša braća i sestre i za njih molimo.

Samo primjera radi, prema podacima, koji su objavljeni prije dva tjedna (18. siječnja, World Watch List 2023, Open Doors), tijekom 2022. godine u svijetu je zbog njihove vjere bilo progonjeno čak 360 milijuna kršćana. Odnosno, svaki sedmi kršćanin bio je izložen nekom obliku fizičkoga progona ili diskriminacije zbog vlastite vjere, a brojni su bili ubijeni.

Na ovaj svečani i Bogu dragi dan, po zagovoru svetoga Vlaha, zazivamo prestanak svih progona i stradanja i, dok molimo za sve koji trpe, sjećamo se riječi pape Franje (20. lipnja 2020.): ‘Toliki su kršćani progonjeni također danas u cijelom svijetu. Ako trpe za Evanđelje i s ljubavlju, oni su mučenici naših dana i možemo sa sigurnošću reći da su brojniji od mučenika prvih vremena. Toliki mučenici samo zato što su kršćani. Tim svojim jučerašnjim i današnjim učenicima, koji podnose progon, – nastavlja Papa i citira upravo današnje evanđelje (Mt 10,28) – Isus preporučuje: ‘Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti’. (…) Ništa, ustvari, oni ne mogu protiv duše, to jest protiv zajedništva s Bogom. Nju nitko ne može oduzeti učenicima jer je dar Božji. Jedini strah koji učenik treba imati jest onaj da izgubi ovaj Božji dar odričući se da živi prema Evanđelju i uzrokujući tako moralnu smrt koja je plod grijeha.’

Vjera, koju je kršćanin prihvatio i koju ispovijeda, nije lišena otpora ni na razini osobnih slabosti pa kršćanin živi vjeru u trajnoj napetosti između ispovijedanja i ugroze. Zato on, dok vjeruje, ponizno ispovijeda slabosti i uvijek moli za ustrajnost, koja je oznaka svetaca pa su njihovi primjeri također u tomu vrlo poučni.

Postojanost je luka spasa pred izazovima koji dolaze izvana i koji često ne ovise o nama. Točno onako kako veli sveti tekst, i kad su javno izvrgnuti porugama i nevoljama, postojani su zajedničari svetih s kojima se prije njih tako postupalo. Oni u vidu toga zajedništva sa svetima, s radošću ustrajavaju u postojanoj vjeri također kad otimaju njihova dobra, a heroji vjere čak i kad im oduzimaju ovozemaljski život, jer znaju da će imati bolji i trajan posjed (usp. Heb 10,33-34).

Postojanost je također ustuk i pred slabostima koje dolaze iz čovjekove nutrine. S njom kršćanin, vođen željom za tim boljim i trajnim posjedom u vječnosti, odgovorno živi u svom vremenu. I dok je na ovomu svijetu, poučen primjerima svetaca, duboko je svjestan prolaznosti ovoga života i postojano zna: ‘Što je bilo, prošlo je veće, / što ima biti, još nije toga, / a što je sada, za čas neće / od prošastja ostat svoga: / na hipu se brijeme vrti, / jedan hip je sve do smrti.’ (Gundulić, Suze sina razmetnoga)

Riječima istoga Pjesnika pridružuje se i sveti Vlaho te nam danas poručuje i želi da upamtimo također: „Tko se rodi svak umrije, / i bî, kao ti, prije tebe; / da, kao njemu, i tebi je / mrtvu biti od potrebe, / da za tobom rode opeta / novi narod, nova ljeta.“

I još jedna pouka! Sveci, koji već uživaju bolji i trajan posjed u vječnosti, a među njima i sveti Vlaho, poštivali su vrijednost dobara ovoga svijeta. Njima su se i sami služili ali su – da još jednom posudimo stihove Pjesnika ovoga grada – imali pamet hitru i znali: ‘Sve je što svijet gleda i dvori / na ognju vosak, dim na vitru, / snijeg na suncu, san o zori, / trenutje oka, strila iz luka / kojem potegne snažna ruka.’ (Gundulić, Suze sina razmetnoga)

I na kraju, po zagovoru kršćanskih mučenika, neka nam Gospodin pomogne nasljedovati primjer Božjega svjedoka svetoga Vlaha, usvojiti i primijeniti njegov nauk, nasljedovati njegov primjer te postojano ispovijedati kršćansku vjeru. Po Kristu Gospodinu našemu, rekao je u propovijedi nadbiskup.

Nakon mise slijedi svečana procesija ulicama Grada s moćima sv. Vlaha i drugih svetaca i relikvijom Isusove pelenice koja se nosi pod baldahinom.