Već 1051. godinu se ništa u Dubrovniku i okolici, na kopnu i na moru, ne započinje i ne dovršava bez zaziva svetog Vlaha’ (…) ‘Naš Parac Grad drži pored srca, pomno nas motri, čuva i blagoslivlja sa tvrđava i bastiona, barjaka i slika u crkvama i u kućama.’ Živio sveti Vlaho!
Bliži nam se jedan od važnijih dana u godini za naš Grad, Festa sv. Vlaha. Prije više od mjesec dana saznali smo imena novih festanjula. Kapetan duge plovidbe Vlaho Milićević i obrtnik Mato Konsuo dobili su tu čast postati svjetovnim domaćinima 1051. Feste. Iskreno nam govore kako ovu novu ‘ulogu’ nisu očekivali, no svojim su dosadašnjim radom, djelovanjem i životom to sigurno zaslužili. Članovi Bratovštine svetog Vlaha te rektor crkve sv. Vlaha don Ivica Pervan prepoznali su njihove vrijednosti i izabrali ih za nove čuvare Feste. Kažu nam kako im je svakim danom bilo sve lakše priviknuti se na novu ‘dužnost’ te obavljanje raznih obveza.
— Na početku smo imali tremu – prisjeća se Milićević, a Konsuo kroz smijeh dobacuje: ‘I sad je ima!’. Ljudi ih redovito prepoznaju na cesti te im obavezno upute čestitku. ‘I koga ne znamo, i koga znamo’, reći će nam. U njima se tada budi izraziti ponos, osjećaj koji je bio, i jest prisutan, kod dosadašnjih festanjula. Ipak, nama je od svega najviše drago što je riječ o osobama koje su u tako vrlo kratkom razdoblju postali dobri prijatelji, kao i njihove obitelji.
Naime, nisu se prije znali, a jedan za drugoga imaju samo riječi hvale.
— Dobar čovjek, dobra i poštena obitelj. Mislim da ćemo ostati prijatelji cijeli život. I familije, i mi! Klikli smo na prvu – rekao nam je Konsuo, a Milićević ističe: ‘Baš smo se nekako skontali’.
Sto puta se pomolim sv. Vlahu
Kapetan duge plovidbe Vlaho Milićević gradsko je dijete, cijeli život je na Pločama i u Gradu.
— Vezan sam za Grad. Ako moram poći u Lapad ili neki drugi dio grada, to mi je kao izlet – govori kroz smijeh. Spomenut će nam kako su supruga Made i on išli u istu školu, u Marina Getaldića. Vjenčali su se u crkvi sv. Vlaha. ‘Don Toma nas je oženio’, prisjeća se. Kapetan je duge plovidbe na Topiću, kompanije u kojoj je već dvadeset godina.
— Išao sam skalin po skalin – od mornara do kapetana – rekao je. Ističe nam kako je i njegov brat pomorac, ali i da mu je obitelj prepuna – glazbenika. Festa je za njega uvijek predstavljala poseban dan, i kad je doma, ali i kad je na brodu. Posebno zato što mu je – imendan.
— Mi bismo se uvijek lijepo spustili na Kandeloru u Grad, i onda dan poslije na procesiju i misu. Obiteljski, svečani objed je naizostavan. Kad sam na brodu, malo je drukčije. Obavezno se pošalje čestitka koja se pročita na Kandeloru. Nije to to kad nisam doma za Festu, ali ako možemo, isto napravimo svečani objed i lijepo se tratamo. Sto puta se pomolim sv. Vlahu, posebno na brodu kad mi je teško. I tad mi je imendan. Draži mi je od rođendana, čak ga i ne slavim – istaknut će festanjuo.
39 godina s barjakom
Obrtnik Mato Konsuo rodio se i živi u Rožatu, ‘najljepšem mjestu u Rijeci dubrovačkoj’, kako kaže ovaj ponosan otac troje djece i četvero unučadi.
— Otac mi je došao ovdje 1953., a ja sam se rodio 1961. godine. Završio sam za vodoinstalatera. Imao sam svoj obrt više od dva desetljeća, a sad ga je preuzeo sin Niko – počinje nam pričati Konsuo, a Milićević kroz smijeh navodi jednu zanimljivost: ‘Išao je s mojom punicom u razred!’. Naš festanjuo iz Rožata nastavlja dalje svoju priču ističući kako Festa ima posebno mjesto u njegovom životu.
— Kako i Vlahu, tako i meni, Festa mi znači izrazito puno. U Festi sam 39 godina s barjakom Velike Gospe. Svi smo kao obitelj uključeni. Moj otac je nekad davno isto nosio barjak, a onda je poslije pošao u trombunjere. Od samog je početka bio član trombunjera, sve do tri-četiri godine prije smrti… – naglasio je. Njegova supruga gospođa Neda, nažalost je preminula 2009. godine.
— Žao mi je što ne možemo ovo skupa doživjeti. Oženili smo se 86. godine, kuću smo radili skupa dobili troje djece… Strašno mi je žao – rekao je, dok Milićević ističe: ‘Gleda ona, i ponosna je’.
Svi su nas uvijek lijepo dočekali
Dužni su festanjuli pohoditi sve župe i pozvati sve tamošnje župljane i župnike da dođu na Festu zaštitnika Dubrovnika i Dubrovačke biskupije. Napravila su to i naša dva sugovornika. Ništa im nije bilo naporno, a i vrijeme ih je pustilo.
— Svi su nas uvijek lijepo dočekali. U sjećanju nam je posebno ostala jedna crkva – Gospa od Sigurate. Kad izađete na balkon, vidite cijeli Grad. Predivno! – govore nam. Za cijelo ovo iskustvo mogu biti zahvalni festanjulima koji su ih izabrali.
— Stvarno bismo im htjeli još jednom zahvaliti. Dali su nam brojne savjete. Biskup Roko Glasnović je za pet, kao i don Ivica Pervan. Svaka im čast! – rekli su. Festa sv. Vlaha se približava, a naš dvojac ističe kako su spremni.
— Nadam se da će proći sve u redu. Ali, mislim da Mato i ja možemo proći preko Straduna i svakoga pogledat’ u oči – naglasio je Milićević, a Mato dodaje:
— Podignute glave! Da Bog da zdravlje, sveti Vlaho i da bude lijepo vrijeme!
VLAHO MILIĆEVIĆ
Plovi od 2002. godine
Kapetan duge plovidbe Vlaho Milićević je sin Jadrana Milićevića i Ane r. Ćoić. Rođen je u Dubrovniku 20. prosinca 1976. godine. Kršten je i pričešćen u crkvi sv. Andrije, a krizman u katedrali. Srednju i višu pomorsku školu završio je u Dubrovniku s diplomom inženjera pomorskog prometa. Kontinuirano plovi od 2002., a kapetan je na brodovima kompanije Topić Me. od 2017. godine. U braku je s Madom rođ. Turčinović s kojom se vjenčao 18. veljače 2012. u crkvi svetog Vlaha. Imaju kćer Maru.
MATO KONSUO
Četvero unučadi
Obrtnik Mato Konsuo je sin pok. Nika i pok. Janje r. Daničić. Rođen je u Dubrovniku 12. svibnja 1961. godine. Svete sakramente je primio u župi Velike Gospe u Rožatu, gdje i danas živi. Osnovnu školu je završio u Gružu, a srednju školu u ŠUP-u u Dubrovniku s diplomom VKV vodoinstalatera. Obrt je otvorio 1998. godine. Oženio se 1986. godine sa sada već pok. Nedom rođ. Barišić s kojom je dobio troje djece, sina Nika te dvije kćeri Anitu i Martinu.