Izložba renomiranog slikara Milana Konjovića pod nazivom ‘Emocionalne regije duha’ otvorena je u u četvrtak Umjetničkoj galeriji Dubrovnik.
– Uspjeli smo izložiti svojevrsnu retrospektivu Konjevićeva rada s djelima različitih vlasnika. Zanimljivo je pratiti njegov put. Konjović pripada klasi klasičnih slikara što je prepoznatljivo po njegovom koloritu. Prvu izložbu je imao 1914. u gimnaziji. Već tada je bio zapažen u javnosti svog rodnog grada Sombora. Jedna slika iz tog razdoblja izložena je ovdje danas i njom je sjenovitim ugođajem nagovješten velikan slikarstva. Ubrzo nakon gimnazije on odlazi u Budimpeštu gdje polazi kratki tečaj crtanja, ali ono što je važno, a to je kasnije obilježilo njegov život u Pragu i Beču te studijskim putovanjima, je stalno i neumorno obilaženje muzeja. Promatrao je i analizirao ono što je za slikara i struku povjesničara umjetnosti ključno, a to je učenje na originalima – ispričala je uvodno autorica izložbe Vesna Delić Gozze.
Izložba putem reprezentativnih slika prikazuje sve faze Konjovićeva stvaralaštva, počevši od rane faze (1913.- 1928.), potom plave faze (1929. – 1933.), crvene faze (1934. – 1939.), sive faze (1940. – 1952.), kolorističke faze (1953. – 1959.), asocijativne faze (1960. – 1984.) pa sve do posljednje, bizantske faze (1985. – 1990.). Konjovićev onirizam uvijek je potaknut i ostaje uz vidljivu stvarnost materijalnog svijeta, ali i nastaje kao osobni, neposredan komentar, u kojemu se percepcija osjetila pretvara u prevladavajuću predodžbu vlastitoga reagiranja na vanjske podražaje. Prošavši stilsku mijenu od pretežitog oblikovanja volumena i sužene game boja do dominirajućeg intenziteta kolorita, stvaralačku putanju koju je na sličan način, u kontekstu likovne umjetnosti širega područja jugoistočnih krajeva Miodrag Protić prepoznao i kao dvije povijesne epohe u umjetničkom stvaranju sa razdjelnicom oko 1950. godine, u kojoj je dotadašnja inačica ekspresionizma bila izražavana ponajprije kroz slikarsko oblikovanje volumena.
Milan Konjović (1898.-1993.) rođen u Somboru, studira na akademiji u Pragu kod Vlaha Bukovca, iako nakon drugog semestra napušta Prag; učenje nastavlja u Beču, a od 1924. godine je u Parizu kod André Lhotea. Uz motive iz svoga bližega, rodnog okoliša, vojvođanskih predjela, somborskih ulica i portreta obilježenih neoklasicističkim stilom, a još ranije i utjecajem El Greca i Oscara Kokoschke, kao i avangardnim istraživanjima pod utjecajem Picassa i Cézannea – znatan utjecaj na Konjovićevo slikarsko djelo proizašao je iz mogućnosti upoznavanja primorskih motiva, najprije u Francuskoj 1927. godine, kad se slikar približava ekspresionističkom izričaju i fauvističkom stilu koji je bio uvod u slikarevu “plavu fazu”. Konjović sa obitelji od 1932. godine povremeno boravi u Mlinima, potom u Cavtatu i u Dubrovniku. To je vrijeme, slikajući vedute i portrete lokalnih stanovnika, autorove znatne promjene kolorita jakih kontrasta u kojoj prevladava topla gama žute i crvene boje. U Dubrovniku se Milan Konjović družio sa Kostom Strajnićem, pokretačem lokalnoga kulturnog života, a sačuvan je i slikarev izražajni portret Strajnića. Izlagavši na brojnim izložbama, između ostalih u Pragu i Parizu, Konjović je svojim energičnim potezom kista i postizanjem intenziteta naslikanoga motiva ostavio značajan trag i snažan utjecaj na suvremene slikare, jednako kao i na sljedeće generacije likovnih autora.
Izložba ostaje otvorena do 8. prosinca 2019.