Brač, najveći otok u Dalmaciji i treći po veličini na Jadranskom moru, svojim prirodnim i kulturnim bogatstvom zarobljuje emociju svakog tko ga posjeti, barem na kratko.
FOTO: Tonko Marunčić
Zahvaljujući udruzi Ljubitelji hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota Dubrovčani su proteklog proširenog vikenda imali priliku obići otok u svega četiri dana te posjetiti gotovo dvadeset različitih povijesnih i prirodnih lokaliteta.
Početna točka đira po Braču bio je Sumartin, najistočnije i najmlađe, ujedno i jedino štokavsko mjesto na otoku. Kameni krovovi kakve ćemo vidjeti po cijelom Braču krase panoramu ovog mirnog mjesta. Inače, ti krovovi slagani su od kamenih ploča i zalijevani klakom, kako bi kišnica koja se niz krov slijevala bila što čišća, odnosno raskužena. Velik utjecaj na razvitak mjesta imali su franjevci, a u sumartinskom samostanu jedno vrijeme je živio i fra Andrija Kačić Miošić, koji je kao gvardijan sredinom 18. stoljeća i pokrenuo izgradnju samostana. Krajem 18. stoljeća mjesto je poharala kuga, a Sumartin nije jedini na otoku koji je zbog toga izgradio crkvicu Svetog Roka, zaštitnika od te bolesti.
Selca vole Tolstoja
Selca su mjesto u kojima, baš kao i u Pučišćima, sve posebno odiše kamenom. Značajna su po prvom spomeniku Lavu Tolstoju u svijetu, podignutom tek godinu dana nakon piščeve smrti. Ističe se i župna crkva Ćirila i Metoda u kojoj je izložen brončani kip Srca Isusova, dar Ivana Meštrovića selačkoj crkvi. Kip je saliven od topovskih čahura, ostataka iz Drugog svjetskog rata koji je na Braču bio posebno žestok. Mnoga sela su spaljena, među njima i Selca, a ljudi strijeljani i proganjani.
Novo Selo je, kao što mu ime kaže, naselje novijeg datuma, mjesto simbioze pridošlog štokavskog stanovništva i starijih čakavaca. Posebno je bogato arheološkim nalazima iz rimskog vremena. Povlja svakom posjetitelju ostaju u pamćenju po prekrasnoj starokršćanskoj bazilici s krstionicom, predvorjem, portalom i triforama, koja se smatra najbolje očuvanim spomenikom tog doba.
Gornji Humac najviše je naseljeno mjesto na otoku Braču. Od mnogih starohrvatskih naselja koja su na istočnom dijelu otoka osnovali neretvanski Hrvati Gornji Humac je jedini preživio kuge i druge povijesne nedaće. Posebno vrijedi istaknuti kameni reljef – triptih Bogorodice s Djetetom majstorske radionice Nikole Firentinca iz 15. stoljeća u Gospinoj crkvici na groblju, kao i triptih Jurja Dalmatinca u župnoj crkvi na humačkoj pjaci.
Pražnice, tipično mjesto bračke unutrašnjosti, spominju se već u 12. stoljeću. Kuće su većinom jednokatnice i prizemnice, a dvorišta prostrana. Za Pražnice se smatra da najbolje čuvaju drevnu bračku čakavštinu, iako je taj arhaični govor već poprilično zaboravljen. Posebno je lijepo mjesno grobljes crkvicom Svetog Ciprijana iz 13. stoljeća. Pražnička župna crkva, izgrađena 1400., a proširena 1776. godine, zanimljiva je ponajviše po kamenim reljefima na glavnom (Sveta Obitelj) i pobočnom (Sveti Jerolim) oltaru.
Dva iznenađenja u Dolu
Pučišća, mjesto smješteno u svojevrsnom fjordu na sjevernoj strani otoka, u svijetu su najpoznatija po svojoj klesarskoj školi, osnovanoj 1909. godine. Voditelj radionice Ivica Nižetić objašnjava kako se pri obradi kamena iz kamenoloma najprije odbacuje tzv. pokrivka, a radi se na bijelom kamenu, kojeg zovu ‘veselje’. Inače, škola broji nešto manje od 100 učenika, koji ‘ne dođu slučajno’, već su ili iz klesarskih obitelji ili imaju neku stipendiju. U župnom uredu čuva se Povaljska listina, najstarija sačuvana listina pisana hrvatskim jezikom i pismom. Pučišća su zanimljiva i po svojoj panorami bijelih krovova (kojih je posljednjih godina sve manje), kao i po kaštilima, utvrdama, njih ukupno 13, od konjih su neki sačuvani i danas. Također, u Pučišćima je već od 1516. godine djelovala prva privatna škola na otoku.
Postira, također smještena na sjevernoj obali otoka, osnovale su izbjeglice s kopna. Danas su Postira najpoznatija kao rodno mjesto književnika Vladimira Nazora, kojem je otok bio vječna inspiracija.
Dol, mjestašce zaklonjeno u dubokoj dolini u blizini Postira, otkrio je dva iznenađenja. Jedno je arhitektonsko povijesno zdanje, kaštil Gospodnetić (De Dominis), koja izvanka izgleda kao jednostavna zgrada sa zatvorenim prozorima, a zapravo skriva priču o mletačkim graditeljima, hrvatskim plemićima i danas poprilično oronulom zdanju. Ermano Gospodnetić Martinović, vlasnik kaštila kojeg je naslijedio od svog djeda, kaže kako zgrada ima 900 metara četvornih. Prizemlje danas služi kao prostor za organizaciju ručkova, pirova i proslava, a kat iznad uređene su sobe u stilu iz vremena De Dominisa. U jednoj od dolskih konoba dočekalo nas je drugo iznenađenje – kulinarsko – kolač hrapočuša, na prvi pogled od oraha i mjendula na pandišpanju, sjajnog okusa.
Škrip je najstarije naselje na Braču, mnogo stariji od zapisanih dokumenata. Zovu ga i Brač u malom, a uz velik broj antičkih spomenika (najveće sačuvano rimsko groblje na otoku), u Škripu su smješteni i Muzej ulja te Muzej otoka Brača. U Škripu nalazimo i Cerinićev dvorac, najveći utvrđeni dvorac na Braču, već 60 godina u vlasništvu obitelji Metličić i Krstulović, a na susjednom groblju staru crkvicu Svetog Duha, u obliku trobrodne bazilike.
Rendićev Supetar
Supetar je bračko središte i svojevrsni most prema Splitu. Na Rtu svetog Nikole smješteno je gradsko groblje, na kojim se može naći niz lijepih nadgrobnih spomenika, djela Supetranina Ivana Rendića. Zapravo, gotovo se sve vrti oko Rendića u Supetru, a lokalna TZ je uvela i posebnu rutu kroz mjesto. Inače, dio svog života u Supetru su proveli Ivo Vojnović te Ignjat Job. Centralno mjesto u gradu zauzima crkva svetog Petra s pripadajućim zvonikom.
Pustinja Blaca ostavlja vjerojatno najjači dojam na sve putnike namjernike. Franjevci glagoljaši u bijegu od Turaka smjestili su se u špilji pod visokom i strmom liticom sredinom 16. stoljeća, a u posebnoj simbiozi s lokalnim stanovništvom opstali su više od 400 godina. Vino, stočarstvo, kamene košnice, trgovački brodovi, staklenici s agrumima… Pustinja Blaca svakako zaslužuje poseban osvrt u nekom od idućih brojeva.
Vidova gora sa svojih 778 metara najviši je vrh nad morem, a s nje se prostire pogled na sve strane, najljepši prema Bolu i Zlatnom ratu. U blizini je planinarski dom, u kojem se uvijek može potražiti skrovište za lošeg vremena. Sutivan je mjesto na sjeverozapadu otoka, zapravo ulaz na Brač sa splitske strane, a od početka 20. stoljeća nastanjuju ga pridošlices kopna i miješaju se sa starijim stanovništvom. Krase ga Kavanjinov ljetnikovac s kraja 17. stoljeća, kao i kuća-utvrda Božićević.
Bobovišća na moru najpoznatija su kao mjesto djetinjstva Vladimira Nazora, koji je nad obiteljskom kućom podigao spomen kulu, a na litici nad mjestom trostup s frizom koji je posvetio trima sestrama. Oku je zanimljiv i barokni ljetnikovac obitelji Gligo iz 18. stoljeća. Susjedno mjesto Ložišća fasciniraju svojim položajem na vrlo strmom kamenom proplanku. Uz župnu crkvu u drugoj polivici 19. stoljeća izgrađen je zvonik (po ideji Ivana Rendića), kojeg se smatra najljepšim na otoku. Milna je uz Bobovišća jedino naselje na zapadnoj bračkoj obali, a njegovi stanovnici tradicionalno su vezani za pomorstvo i ribarsko gospodarstvo. U centru mjesta smještena je Anglišćina, zapravo zamak Cerinić, a do njega i barokna crkva.
Tri trga u Nerežišću
Na putu iz Ložišća do Nerežišća stali smo i u Dračevici, mjestu na osami, s bijelim skladno razmještenim kućama na blagom proplanku. Nerežišća su, pak, mjesto koje je osam stoljeća bilo središte otoka, stalno mjesto bračkog kneza, bračka metropola od 1000. godine do doba Napoleona. Zanimljivost Nerežišća su čak tri gradska trga. Mletački trg s Kneževim dvorom, kojeg danas više nema, smješteni su na najvećoj visini. Iz tog vremena sačuvan je reljef mletačkog lava. Na istoj razini je i župna crkva svete Marije, najmonumentalnija crkva na otoku. Treba se spustiti niz skalinadu zvanu Kopila da bi se došlo do drugog trga, Svete Margerite. Treći, i ujedno povijesno najnoviji, je trg Svetog Petra, u središtu kojeg je istoimena crkvica, prepoznatljiva po boru koji raste iz krova polukružne apside.
Inače, tijekom obilaska otoka najčešći prizor bile su kamene gomile, kojima se vjerojatno ne zna broj. Bračani kažu kako su, kad se prijeko potrebna zemlja oslobađala kamena, odrasli muški članovi obitelji nosili velika kamenja, žene nešto manja, dok su djeca prenosila kamenčiće. Kamen je zapravo i prva asocijacija za sva bračka mjesta. Kamen s kojim su se Bračani vjekovima borili, a koji im je s druge strane puno toga i priskrbio.