Diljem svijeta nalaze se Hrvati koji se u ovim kriznim vremenima žele vratiti doma. Jer, koronavirus je zaustavio normalan život i svakodnevna putovanja. Zatvorio je većinu granica i zračnih luka čime se povratak u domovinu čini kao nemoguća misija. Ipak, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske često nas obavještava o povratku velikog broja Hrvata. Dubrovkinja Ivana Marović bila je te sreće i proteklog se vikenda vratila u Lijepu našu iz Španjolske povratnim letom do Zagreba u organizaciji Vlade Republike Hrvatske. Ova studentica četvrte godine španjolskog i francuskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru trenutno se nalazi u Zagrebu. U samoizolaciji je s dvije prijateljice. U Španjolskoj su, inače, bile na Erasmusu.
Da sam bila sama…
‘Naspavala sam se, bila sam preumorna od cijelog puta’, ističe nam kroz smijeh na početku razgovora Ivana. U Španjolsku je stigla početkom veljače. Boravila je u gradu Huelva, koji se nalazi na jugu ove države, točnije u istoimenoj provinciji autonomne regije Andaluzija. Ovo je za nju trebalo biti odlično Erasmus iskustvo, a pretvorilo se u nevjerojatan scenarij, kojem se nitko nije nadao.
-Sve je bilo u redu do 15. ožujka, kad su odlučili staviti cijelu Španjolsku u karantenu. Nakon toga smo mogli ići samo do butige i ljekarne. Morali smo ići uvijek sami, ni s kim drugim, čak i ako smo bili iz istog kućanstva. Policija je stalno na ulicama. I ako nekoga vide zajedno, odmah ih razdvajaju. Pa i ako si sam, znaju pitati gdje ideš – rekla je Ivana. Živjela je u stanu s još četiri osobe zbog čega joj nije bilo teško ‘izdržati’ cijelu situaciju i u konačnici ostati pozitivnog duha.
-Definitivno mi je nedostajalo izaći na zrak i prošetati. Butiga nam je bila samo dvije minute od zgrade. Bilo mi je dobro jer sam od samog početka imala društvo, ali ne bih mogla izdržati još puno u Španjolskoj. Da sam bila sama, vjerojatno bi to bilo sve drukčije – rekla je. Predavanja na fakultetu su joj otkazana do kraja akademske godine odnosno do lipnja, zbog čega vjeruje da će dotad i trajati karantena. Tijekom boravka u Španjolskoj, ali i sad, studenti rješavaju zadatke, domaće zadaće i ispite ‘online’.
Let od 350 eura
Nakon provedenih dvadeset dana u karanteni, dobila je priliku vratiti se doma. Došla je komercijalnim repatrijacijskim letom domaće zrakoplovne kompanije ‘Croatia Airlines’ proteklu subotu u večernjim satima. Prespavala je većinu leta, ističe nam kroz smijeh. Dobili su zaštitnu opremu, na ulazu i na izlazu iz leta. I između svakog putnika je bilo jedno prazno mjesto. Po tom pitanju nema primjedbi. No, dodaje, iako je prema najavama navedeni let trebao biti besplatan, Ivana, kao i ostali putnici, platili su ga 350 eura.
-Riječ je o charteru kojeg smo morale platiti. Mi smo očekivali da će let biti besplatan s obzirom na to da ga je organizirala Vlada. Imamo par prijateljica iz Slovenije i Austrije koje su se vraćale doma charter letom i nisu ga trebale platiti. Također su nam iz Veleposlanstva RH u Madridu rekli kako će taj let vjerojatno biti besplatan, ali na kraju koštao koliko je koštao – rekla je. Uz to, trebale su platiti još 100 eura kako bi došle iz Huelve do Madrida.
-Krenuli smo u 9 ujutro autobubom iz Huelve do Seville, nakon čega smo išli vlakom do Madrida pa s drugim Hrvatima, koje smo susreli, do Zračne luke. Od Veleposlanstva smo dobile propusnicu za odlazak doma pa smo samim time mogle zajedno ići, no morale smo održavati razmak. Inače, kad sam išla na Erasmus iz Zagreba, imala sam povezan let Zagreb-Madrid, Madrid-Sevilla i došao me 90 eura u jednom smjeru – priča nam Ivana i priznaje da 350 eura nije mali iznos.
-Pogotovo što moramo vratiti Erasmus stipendiju jer se vraćamo u Hrvatsku. Moramo otkazati svoje stipendije i vratiti novce. Ne moramo vratiti novac za veljaču i ožujak, odnosno za vrijeme koje smo tamo proveli, ali ostatak stipendije trebamo vratiti. Kontaktirali smo Erasmus agenciju Sveučilišta u Zadru i pitali je li moguće da nam pokriju troškove putovanja, obzirom da se radi o velikom iznosu, ali i o izvanrednoj situaciji. Odgovorili su nam da nisu sigurni, ali da bi nam mogli vratiti te novce koji smo utrošili na putovanje. No, prvo mi moramo njima vratiti cijelu stipendiju te će onda posebno obračunavati svaki slučaj studenta koji se vratio doma za vrijeme situacije s koronavirusom. Zatim će nam možda vratiti novac od putovanja, ali će to biti u roku od godinu dana – naglašava.
Veleposlanstvo na razini
Od samog su početka karantene bila je u kontaktu s Veleposlanstvom RH u Španjolskoj. Posebno ističe jednu zaposlenicu Veleposlanstva koja je bila draga, uslužna i dostupna na telefonu. Uvijek bi njoj i prijateljicama javljala novosti i informacije o letovima. Ističe kako su prije ovog leta, s kojim su se vratile u Hrvatsku, imale priliku vratiti se doma sa slovenskom zrakoplovnom kompanijom.
-Trebali smo doći do Slovenije besplatnim letom, a i bio je organiziran let iz Slovenije do Zagreba! Iz veleposlanstva su nam javili prekasno i nismo nažalost stigle. Nismo se uspjele spakirati, a i trebale smo doći do Madrida za što nam je potreban cijeli dan. Tu smo priliku propustile i čekale smo na ovaj avion kojeg je poslala Hrvatska, a na koji smo se u konačnici i ukrcale. Veselile smo mu se, da bismo na kraju saznale da ga moramo platiti. Tu smo bile dosta razočarane, ali smo ga odlučile prihvatiti jer nam je to mogla biti zadnja prilika da se vratimo doma – naglašava Ivana. Kaže, u Španjolskoj je ostalo Hrvata. ‘Jedan dečko iz Zagreba s kojim sam se družila, ostao je u Huelvi. Rekao je da mu je svejedno jer će svakako morati biti u izolaciji u Španjolskoj i u Hrvatskoj. Nije htio platiti toliki iznos za let’, rekla je.
Situacija u Španjolskoj sve gora
Ivana je smjela imati 20 kilograma velike i osam kilograma male prtljage.
-Imala sam više prtljage nego što je dozvoljeno jer, uzmite u obzir, došla sam u Španjolsku na pet mjeseci. Inače, u početku kad su javili za let, bila je dopuštena velika prtljaga do – 13 kilograma. Poslali smo im upit misleći se: Jesu li krivo napisali? Nije bila greška, ali nakon toga su povećali iznos prtljage – kaže. Kad je stigla u Zagreb, dočekali su je epidemiolozi, državni sanitarni inspektori te pripadnici policijske uprave.
-Nakon što su nas testirali, odnosno izvadili bris nosa, pitali su nas ostajemo li u Zagrebu ili idemo u svoja mjesta prebivališta. Tražili su naš broj mobitela kako bi nas kontaktirali u slučaju da smo pozitivne na koronavirus. Zasad nemamo nikakve simptome. U samoizolaciji smo 14 dana u Zagrebu. Pretpostavljam da će nas policijski službenici provjeravati. Prijateljica koja je u samoizolaciji rekla je da je ona trebala izaći na balkon i mahnuti im. Kako ne možemo izlaziti nigdje, rođak od moje cimerice će nam donositi spenzu ispred vrata. Znam da neki supermarketi izvršavaju dostavu, ali i Crveni križ. Oko toga se ne brinem – naglašava. Priznaje nam da joj je ipak s jedne strane žao što je otišla iz Španjolske. Jer, nadali su se svi da će cijela situacija trajati kraće.
-I da ćemo u petom mjesecu moći šetati ulicom. Svakim danom je situacija sve gora. Jednostavno nam nije predstavljalo smisla ostati dalje u Španjolskoj – ističe. Pratila je situaciju u Hrvatskoj i razgovarala s obitelji, ali i s prijateljima.
-Na meni je bila odluka o ostanku, odnosno o povratku doma. Svakodnevno sam održavala kontakt s prijateljima. Svi su mi davali podršku, kao i ja njima. Sretni su svi jer sam se vratila – naglasila je. U Dubrovnik se vraća 19. travnja, letom iz Zagreba, samo dan nakon što joj istječe samoizolacija. Mi se, kao i Ivana, nadamo da će epidemija uskoro popustiti i da ćemo moći nastaviti normalnim životom.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 8. travnja 2020.