DUBROVČANI IZVAN GRADA je rubrika u kojoj iz tjedna u tjedan donosimo priče i razgovore s našim sugrađanima koji su poslom, iz ljubavi ili zbog znatiželje, privremeno, a neki malo stalnije, odlučili Dubrovnik zamijeniti drugim gradom ili državom. Oni poznati, a i nešto manje poznati široj javnosti, naći će se u našoj rubrici i podijeliti svoj životni put.
Upoznajte Antonia!
Frizer, vizažist i stilist, Dubrovčanin Antonio Grbavac skoro pet godina živi i radi u Norveškoj. Trenutno je u Fredrikstadu, gradu koji je udaljen 70 kilometara južno, odnosno 45 minuta vožnje od glavnog grada Osla. Naglašava baš tu riječ ‘južno’ jer prevladava ugodnija klima nego što je to na hladnijem sjeveru zemlje. U vrijeme pandemije koronavirusa ovaj se dvadesetosmogodišnjak odlučio na veliki životni potez – odlučio je ‘uploviti’ u samostalne poslovne vode. Otvorio je svoj studio za uljepšavanje ‘Antonio de Moranville’. Slobodna duša bez oklopa, kako će za sebe reći, odlazak iz Dubrovnika smatra najboljom životnom odlukom koju je dosad napravio.
—Meni je zapravo bilo dosta tog ljetnog, sezonskog rada u Dubrovniku. Ubijamo se ljeti, a zimi, doslovno što se reče – ‘stavimo zube na police’. Želio sam raditi cijelu godinu i uz to putovati svijetom. Htio sam imati i veću plaću za ono što radim te iskusiti veći životni standard. Meni je majka uvijek govorila: ‘Idi sine, vidi svijeta. Ako ti se ne sviđa, uvijek se možeš vratiti’. To sam i napravio. Htio sam promjenu.
‘Samo da je gotova hrana’
Zvali smo ga u razdoblju kada epidemiološke mjere nisu bile oštre kao možda u drugim državama koje također vode borbu s koronavirusom. No, naglašava kako su za vrijeme blagdana bile zatvorene granice, a sve kako ljudi ne bi putovali.
—Stanovnici stalno čekaju priliku kad će pobjeći u toplije krajeve. Država nas je bila malo zatvorila, ali sad je sve otvoreno. Ja također nisam išao za Božić doma. Ljudi sada svugdje idu okolo, pogotovo po restoranima. Jer, rijetko tko kuha doma. Samo da je gotova hrana – istaknuo je. Cijene su, kako kaže, skoro iste kao u Dubrovniku.
—Ako ideš popiti cocktail u neki bar, cijena će biti slična onoj na Stradunu. Jedino je razlika u cijeni mesa. Možda je za 10 do 15 kuna skuplje nego u Hrvatskoj. I cigarete su tri puta skuplje, jedna kutija košta oko 15 eura.
Norvežani neopterećeni
Prisjetio se kako je započeo njegov životni i poslovni put na sjeveru Europe.
— Na poziv čovjeka, porijeklom Hrvata, dobio sam poziv za život i rad u Norveškoj, odnosno u jednom od njegovih salona. Nakon kratkog istraživanja, rekao sam: ‘OK, idem probati’. Htio sam proširiti svoje vidike. Moram vam reći kako je meni na početku sve bio veliki šok. Jer, prvo sam došao živjeti u malo mjesto, na selo. Također, teško mi se bilo priviknuti na njihov način prehrane, postoji dosta razlika – naglasio je. Nakon godinu dana od dolaska u Norvešku, dobio je premještaj u drugi grad u kojem i danas živi i djeluje. Za njega je Fredrikstad najbolji turistički grad u cijeloj državi, ali i Skandinaviji. Ističe kako ga i dan danas iznenađuje koliko su ljudi u Norveškoj neopterećeni.
— Njih stvarno boli briga. Možeš proći gol putem. Otvoreni su i slobodni. Imaju jako otvorene vidike prema svemu. To mi je bilo i najbolje. Imao sam i neku privatnost odlaskom u drugi grad. Mogao sam započeti mirniji život. Zapravo, mogao sam započeti novi život. Ispočetka!
Moja inspiracija i muza
Spomenuo je kako je dosad dosta puta bio u norveškim medijima zato što, kako kaže, ‘ima najbolji salon u gradu’.
—Napravio sam neku ‘renesansu’. Donio sam neki svoj, unikatan stil. Meni je u svemu najveća inspiracija i muza moja bivša šefica Ana Obradović Skračić u čijem sam salonu na Pilama radio nekoliko godina. Ona stvarno zna posao – kazao je. Inače, prije djelovanja u svijetu ljepote, radio je u ugostiteljstvu. Završio je Turističko i ugostiteljsku školu u Dubrovniku.
—Radio sam neko vrijeme u baru. Bila mi je muka od svega toga. Rekao sam sebi: ‘Ne mogu više’. Pošao sam u Zagreb i upisao školu za filmsku i kazališnu šminku. U međuvremenu sam upisao frizersku školu. Sve sam završio po ubrzanom programu. Baš imam taj talent za frizuru i šminku. I svi će, koji me znaju, reći kako je to oduvijek bilo tako.
‘Radim punom parom’
Dubrovčanin u Norveškoj ima velike planove u budućnosti i nada se da će ih sve i ostvariti.
—Projekt na kojem trenutno radim uključuje pronalazak hrvatskog proizvođača za moje šampone, maske za kosu, balzame i sprejeve. Htio bih u skorije vrijeme napraviti svoj brend ljepote. Prvo bih počeo s proizvodima za kosu, a kasnije i sa šminkom! Također, sredinom godine trebam otvoriti drugi salon u Oslu. Radim punom parom. Ne znam gdje se nalazim – navodi kroz smijeh. Možda se u budućnosti vrati i u Hrvatsku, ali njemu je, kako ističe, ‘dobro u Norveškoj’.
—Idem dalje, gradim karijeru! Ne želim to stopirati. Možda se jednog dana odlučim vratiti i otvoriti svoj salon u Gradu. Samo se nadam da će se dotad dogoditi određene promjene za boljitak društva u Hrvatskoj – rekao je. Kako god bilo, mi mu u svemu što planira, želimo sreću!
‘BIROKRATSKE TRAUME IZ HRVATSKE’
Čekanje na šalterima…
—U Norveškoj sve ide elektroničkim putem, a ne kao kod nas u Hrvatskoj. Samo se sjetim čekanja na šalterima, vraćanja zbog nedostatka nekih papira… No, meni je ipak bilo teže s obzirom na to da je sve na norveškom jeziku. Znam ga dobro pričati, završio sam tri razine, ali uvijek ima nešto što ne znam. Ali, opet, uvijek sam se mogao služiti engleskim jezikom – naglasio je.