Šest potpuno uništenih i devastiranih objekata: Mladost, Grand, Goričina, Pelegrin, Kupari i Galeb i ‘Titova vila’ nalaze se u hotelsko – turističkom kompleksu Kupari te čekaju obnovu, koja je izgleda na pomolu.
Iako je prošlo gotovo 30 godina od kada je kompleks hotela potpuno razoren, ruševine nekadašnjeg turističkog odmarališta stoje kao podsjetnik na ratna razaranja. No nije sve tako crno, u današnje doba Dubrovnik, odnosno Župu dubrovačku posjećuju brojni turisti, a baš oni u ovim prostorima vide nešto više od samih ratnih ruševina ili budućih hotela.
Mjesto urbane kulture
Šetajući se Kuparima čovjek se lako može izgubiti u mislima te odlutati u neko drugo doba. Brojne velebne građevine su sada ogoljene ljuske nekadašnjih zdanja. I baš u tim ljuskama brojni ulični umjetnici i ‘urbani istraživači’ našli su rudnik zlata. Skoro pa da nema površine koja nije išarana ili ukrašena grafitima, crtežima pa i ponekim umjetničkim djelima. U nekadašnjem hotelu Pelegrin čak i na podu možete vidjeti razne ilustracije, poruke, ali i kontakt informacije brojnih posjetitelja ovog derutnog mjesta. U našem điru sreli smo mladi par iz Finske, Anneli i Elias, koji su ugodno iznenađeni istraživali svaki pedalj ruševnih zdanja.
Anneli i Elias iz Finske
-Iskreno nemamo uopće pojma što je ovo. Po izgledu bih rekli da su to bili hoteli i pretpostavljamo da su stradali u ratu – rekli su nam Finci. Ukratko smo im objasnili sudbinu, ali i budućnost Kupara. -Znači bit će opet hoteli? Ah, mislim da je to prava šteta. Ovakve ‘moderne ruševine’ nisu tako česte. Ovo je savršeno mjesto za urbanu kulturu, umjetnici imaju gdje crtati, skateri voziti, a i odlične su lokacije za fotografiju – poručio je Elias. Pozdravili smo se s našim gostima iz ne tako daleke Finske i nastavili naš đir.
Očuvanje, a ne obnova
I u ovakvom stanju kakvom je kompleks, on još uvijek ima svoju namjenu. Brojni paintball i airsoft timovi održavaju svoje treninge i vježbe baš po ovim građevinama. Nije čudno vidjeti podove prekrivene malim plastičnim airsoft kuglicama ili zidove ‘opiturane’ brojnim paintball mrljama. Zanimljivo je koliko ratom razoren kompleks zapravo odiše životom. Ispred hotela Pelegrin susreli smo mladi britanski par Carol i Toma, koji su za razliku od naših prijašnjih sugovornika ipak došli na ovo područje s nekim saznanjima.
-Čitali smo o stradanju Dubrovnika i Župe na Internetu. Jednostavno smo morali doći ovdje i vidjeti to. Ovo je jako zanimljivo mjesto i ruševine imaju svoju ljepotu i šteta bi bilo da se to izgubi – poručio nam je Tom. Ispričali smo im i kako će u budućnosti ovdje opet biti kompleks luksuznih hotela.
-To je bezveze, zašto hoteli? Mislim, ovakvo unikatno mjesto nemate nigdje drugo, pa Dubrovnik ima dovoljno hotela i turističkih kompleksa, zar vam treba još? Ovo područje se može očuvati, naravno sanirati što se može i osigurati da ne bi dolazilo do nesreća. Razne udruge bi mogle imati svoje prostore, a umjetnici i urbani sportaši, poput ljudi koji se bave parkourom, bi ovdje dolazili iz cijelog svijeta. To bi bila prava atrakcija – zaključuju Tom i Carol.
Tom i Carol iz Velike Britanije
Svjetski poznate ruševine
Zanimljivo je kako, bez da su taknuti, hoteli u Kuparima mame poglede cijeloga svijeta. Ne govorimo naravno samo o turistima koji ‘zalutaju’ u ovo područje. Dobar primjer je tvrtka Vans koja proizvodi urbanu odjeću, primarno fokusirani na svijet skateboardinga. 2013. godine baš je ta tvrtka dovela profesionalne skateboardere u Kupare te su s njima snimili promotivni video. Uz malo čišćenja Vans je pripremio idealnu pozornicu za snimanje brojnih vratolomija koje su kroz ruševine izvodili mladići diljem svijeta. Nisu oni jedini, nedavno su i parkour majstori snimili svoje opasne vratolomije i akrobacije koje su izvodili po hotelima.
Zanimljivo je kako nije bila potrebna nikakva obnova ili nešto novo kako bi se privukle oči svjetske javnosti, no mnogi i dalje smatraju kako to nije dovoljno. Povijest je ruševine zavila u crninu rata i brojnim Hrvatima ova nekoć velebna zdanja upravo su to, podsjetnik na ratna stradanja. No objektivne, ratom neokaljane oči svjetskih posjetitelja u ratnim ruševinama vide brojne ljepote i potencijal. Ne vide potencijal turizma, bazena, luksuznih hotela i ograda koje lokalcima ograničavaju pristup, toga su se zasigurno već nagledali. Vide urbanu kulturu, mlade umjetnike i beskrajna ‘platna’ za brojna umjetnička djela. Iako će ubrzo postati građevinska zona za nove luksuzne hotele, ovo malo vremena dok se to ne dogodi brojnim će ‘gostima’ Kupara zagolicati maštu i navesti ih na razmišljanje o razaranju, zubu vremena, ali i o potencijalima koje mnogi ne vide.