Aktualno

DR. BERNARDA HAJDIĆ ZA DULIST ‘Posljednjih nekoliko tjedana na Psihijatriji nedostaje postelja’

Zadnjih tjedana evidentan je pojačan pritisak. Tražio se i krevet više. Dok je trajao ‘lockdown’ zbog reorga­nizacije bolnice radili smo sa smanje­nim brojem. Relaksacijom mjera vra­tili smo se na staro stanje i tad nije bilo previše pacijenata. Uspjeli smo prihva­ćati one koji su bili potrebiti bolnič­kog liječenja. Sad se potreba za hospi­talizacijom značajno povećala. Je li to slučajno ili je to posljedica epidemije koronavirusa na mentalno zdravlje, prerano je zaključivati – poručila je za DuList dr. med. specijalist psihijatrije Bernarda Hajdić, voditeljica Odjela za psihijatriju OB Dubrovnik. U ovom trenutku ovaj odjel raspolaže s 21 poste­ljom i petero liječnika, a ruke u liječe­nju duševnih bolesnika daju im i dva specijalizanta, naravno uz nadzor te pod mentorstvom starijih kolega. ­

Najviše slučajeva alkoholizma
— Bilo je vremena kad nas je bilo samo troje. Zadnju godinu trebalo se nekako izvući. Dolazili su nam liječnici iz drugih bolnica. Na taj način premo­stili smo kadrovski veliki deficit. Sad koliko toliko možemo funkcionirati. Nedostaje nam medicinskih sestara jer ih je dosta otišlo u mirovinu te su na bolovanjima. Oslanjamo se na na naše unutrašnje snage. Mobiliziramo se dodatno i uspijevamo raditi. Spe­cijalizanti nam uvelike pomažu, zai­sta davaju veliki obol. Oni su se kako svi početkom krize vratili i početkom ljeta nastavili djelovati na svom matič­nom psihijatrijskom odjelu. Još im je ostalo par mjeseci do pola godine za položiti ispite – objašnjava nam Haj­dić. Njihov odjel inače zbrinjava svu patologiju psihijatrije.
Prisutni su slučajevi počevši od psihotičnih poremećaja, depresije s povećanim rizikom od suicida, psi­homotorne uznemirenosti, demen­tnost do alkoholizma. Upravo je ovi­snika o alkoholu za trajanje karantene najviše primljeno. Iako to zakonski ne bi smjeli, primaju se i djeca ispod 18 godina. Riječ je iznimci, tvrdi naša sugovornica. Nažalost, kaže, tijekom prošle godine bilo je dosta takvih vrsta hospitalizacije – kojih desetak sluča­jeva. Dakle, mjesečno jedna osoba u prosjeku. Djeca se inače usmjeravaju na Zagreb, no zbog prometne udalje­nosti to se uvijek ne može izvesti pa ako je potreban dulji tretman neko­liko dana borave u Dubrovniku. U kojoj mjeri je epidemija koronavirusa utjecala na njihovo djelovanje Hajdić je iznijela:
— Tijekom karantene pacijente koji su od prije bili naručeni, kako se oni ne bi mučili doći do bolnice, kontak­tirali smo ih telefonom. Posrijedi je detektirana skupina liječenih bole­snika kojima je potreban određeni ‘suport’. Bile su otvorene i linije za psi­hološku pomoć. Međutim, primjetili smo da je određeni broj došao u takvu dekompenzaciju da su dosegli psiho­tičnu razinu zbog čega su morali biti hospitalizirani. Također, kroz ambu­lantu nam je prošlo dosta ljudi. Zabi­lježen je porast uporabe anksiolitika, tableta za smirenje i alkohola. Ljudi su radili samomedikaciju. Zadnjih tje­dana tako moramo posuđivati krevete od drugih. Je li to nešto sporadično ili je pak riječ o trendu, teško je reći.
Ono što je sigurno, prilagodba na novu stvarnost u koju naši sugra­đani moraju ulagati iznimnu ener­giju, tumači Hajdić, ostavit će traga. Hoće li posljedice biti vidljive već sada ili kasnije, vrijeme će pokazati. No, nije sve tako crno. Na ovaj način osviještena je činjenica kako briga o mentalnom zdravlju nije manje važna od somatskog. Mnogi govore, iznosi, kako ta zaraza i nije toliki iza­zov koliko je nošenje sa stresom kojeg ona sa sobom nosi. Informacije kako se ponašati su dvojake te se mijenjaju iz dana u dan pa se mnogi preispiti­vaju je li stanje doista onako kakvim ga u medijima predstavljaju. Poje­dinci sve češće posežu za alternativ­nim verzijama priče, tj. za teorijama urote kako bi sebi pojasnili zbog čega se sve ovo moralo dogoditi, komentira voditeljica Odjela za psihijatriju.

Treba živiti dan po dan
— Problem je i što se ne nazire kraj ovomu. Ipak, kriza sa sobom ne nosi samo loše stvari. Neka pitanja na osobnoj, ali i globalnoj razini su se iskristalizirala. Liste prioriteta su promijenjene. Ciljevi su postali real­niji i adekvatniji. Možda ova situacija potakne ljude da shvate kako smo svi ranjivi na ovaj ili onaj način. Tra­žiti pomoć stručnjaka nije sramota. Svatko reagira različito. Netko se povlači u sebe, drugi se pak tuže kako im je teško te imaju psihosomatske poremećaje poput bolova u glavi i teš­kog disanja. To se ne smije zanemariti. Bitno je razgovarati s bližnjima, dati podršku i osnažiti čovjeka – ističe dr. med. specijalist psihijatrije Bernarda Hajdić te dodaje kako kako ova pojava nije mimoišla ni naše najmlađe.
— Djeca rastu kroz okvir rutine. Zbog epidemije koronavirusa izgubili su neposredan kontakt s vršnjacima i mogućnost kretanja što su važni poti­caji za njihov razvoj. Ipak, oni su vrlo adaptivni. Ako im je roditelj emocio­nalni filter i primiri ga riječima – bit će bolje, oni će to prihvatiti. Žele im vje­rovati. U trenutcima pojačanog kaosa to, međutim, nije tako jednostavno. Logično je da se briga onda stvori i kod djece. Mi nismo imali pojačani pritisak u dječijoj ambulanti, a to je sigurno iz razloga što su u slučaje­vima u kojima je obitelj koliko-toliko funkcionalna su im roditelji pomagali da shvate stanje – zaključila je Hajdić. A kako biti od koristi drugima i zadr­žati tlo pod nogama naša sugovornica savjetuje:
— Informacije moraju biti dozirane i treba pronaći nešto što nas veseli. To ne moraju biti neke grandiozne stvari, dapače male su one koje su važne. Sje­sti i skršiti ruke te misliti kako ćemo dalje, samo nas tjera u dublju kompen­zaciju. Ne postoji bezizlazna situacija. Treba pronaći proaktivne metode koje će nam pomoći da ovo prebrodimo. Samo kretanje prevencija je od depre­sije. Također, dobro je iskoristiti sunce i potaknuti stvaranje D vitamina koji je protektiv za psihološke mehanizme, ali i imunološki sustav. Važna je higi­jena sna. Zamjena dana za noć nagovi­jest je da nešto nije dobro. Može pripo­moći i zdrava prehrana – preporučava Hajdić čiji odjel je intezivirao djelova­nje kroz rad dnevne bolnice.
— Nastojimo imati minimalni posto­tak pacijenata na odjelu. Otpuštamo ih i liječenje te praćenje nastavljamo kroz dnevnu bolnicu. Na taj način osobe su svakodnevno uključene u naše programe, a opet im pomažemo. Ljudima je potreban kontakt. Držimo se epdemioloških preporuka, ali tru­dimo se biti kreativni – objašnjava dr. med. specijalist psihijatrije Bernarda Hajdić, voditeljica Odjela za psihija­triju OB Dubrovnik i poručuje našim čitateljima da u ovim nesigurnim vremenima naprijed idemo korak po korak. Nitko ne može napraviti točnu projekciju kako će naš život izgle­dati za nekoliko mjeseci zbog čega je nužno fokusirati se na trenutak. Ako smo imali snage preživjeti rat, moći ćemo i ovo.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 15. kolovoza 2020.

Pročitajte još

VELIKO SRCE POLICAJACA Za kolege u Sisačko-moslavačkoj županiji prikupili preko 45 tisuća kuna

Dulist

‘SLATKO OD SRCA’ Torte s porukama, 150 kilograma kolača i slasne marmelade za osmijehe u Banovini

Maria Prkut

PLESNI STUDIO STEP ‘N’ JAZZ ‘Naš Mihael Tošić ostvaruje san. Primljen je na prestižnu Wilkes Academy’

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija