Ovogodišnja, 1043. Festa svetog Vlaha posebna je, reklo bi se povijesna. Naime, ostat će zapamćena po tome što je prvi put u 300 godina zatvorena Parčeva crkva. Stoga će Festa gostovati u dubrovačkoj prvostolnici. O obnovi Svetog Vlaha, Festi u ‘izbjeglištvu’ i svemu onome što Festa znači Dubrovniku i Dubrovčanima porazgovarali smo s rektorom Crkve svetog Vlaha msgr. Tomom Lučićem.
– Ovogodišnja Festa svetog Vlaha svakako će biti jedna od povijesnih kroz ovih 1043 godine od kad slavimo Parčev dan. Ostat će zabilježena po tome što je za Festu, ali i kroz jednu čitavu godinu, Crkva svetog Vlaha zatvorena zbog temeljite obnove. Svjedoci smo da se ovih zadnjih desetak godina crkva temeljito obnavljala izvana. Sad je zaista kao ljepotica bljesnula u svoj svojoj kamenoj ljepoti izvana, ali to je trebalo učiniti i iznutra. Naime, crkva je kroz 300 godina korištena punom parom, uvijek je bila u prometu. Na njenu stabilnost djelovao je sav metež koji se odvijao i unutar i ispred crkve – od mase svijeta koja je prolazila kroz crkvu, preko silnih svijeća koje su se palile, crkva je prošla i nekoliko ratova, a tu su i svi oni događaji koji su se događali izvan crkve – skupovi, koncerti… I kad je crkva uređena izvana, trebalo ju je temeljito obnoviti i iznutra da bi opet, ako Bog da, za sljedećih 300 godina bili mirni bez velikih intervencija.
Naime, unutrašnjost crkve počela se obnavljati u 2014. godini. No, najprije je crkvu trebalo isprazniti od cijelog inventara. Riječ je o jako vrijednom inventaru, od kamene plastike, tekstila, metalnih predmeta, srebra, zlatnine, kipova, drvenih umjetnina, pa je sve to trebalo pažljivo složiti, zapakirati i spremiti na sigurno mjesto. Na tome se radilo dobrih 10 dana, a u svemu su nam pomogli stručnjaci. Naime, za svaku smo vrstu materijala našli ljude od struke koji su to pregledali i popisali tako da ćemo nakon obnove imati i dobru dokumentaciju o inventaru. Nakon što je inventar spremljen, krenuli su radovi i to od kupole. Treba sanirati sve veće i manje pukotine, a kako je crkva bila pocrnjela i poškurila treba očistiti i sve prljavštine koje su se stoljećima taložile. Zub vremena, a i dim od svijeća nagrizao je i neka mjesta pa će i to trebati krpiti i popravljati… Trebat će skinuti i sve vitraje budući da se na nekim mjestima podigao kamen na kojem leže, pa su i oni oštećeni. Stoga treba sanirati i njih, ali i podlogu te kamenu plastiku na kojoj vitraji stoje.
Koliko će ovogodišnja Festa odstupati od običaja?
Ustaljeno je da se cijela Festa odigrava dijelom ispred crkve, a dijelom u samoj Parčevoj crkvi, osim svečane mise koja je uvijek ispred Katedrale. No, ovog puta će se samo prolaziti ispred Crkve svetog Vlaha. Ništa se neće održavati čak ni na skalinima ispred crkve, pa ni samo svečano otvaranje Feste, sve će se to prenijeti u Katedralu. Na svu sreću uspjeli smo dogovoriti sa župnikom katedrale, don Stankom, da sve obrede koji su se odvijali u crkvi prenesemo u Katedralu. Na taj način zapravo ništa neće biti drukčije osim samoga mjesta.
Već 14 godina ste rektor Svetog Vlaha. Kako ste se snašli s prvom Festom koju ste morali organizirati?
Prva Festa mi je bila najteža. Naime, dugo godina sam u ovome gradu te sam pratio i bio na svakoj festi godinama. Ali da baš ja budem taj koji organizira i sve to drži na okupu, onaj koji započinje i završava Festu, za to mi je trebalo malo vremena. A sad kad sam se suživio s tim, ova će mi godina biti teška budući da se Festa ne može napraviti onako kako je ustaljeno i uobičajeno. Utjeha i zadovoljstvo mi je ipak što će sve glavne odrednice Feste koje su se odvijale u Svetom Vlahu, ipak biti odrađene. Imam i zadovoljštinu što se crkva obnavlja, te će kad bude gotova, za sljedeću će Festu bljesnuti u punom sjaju svoje ljepote pa će nam to biti nadoknada i zadovoljština za ono što ćemo propustiti ovu godinu.
Što Vam je najviše ostalo u sjećanju?
Uvijek se pamti ono što je drukčije i posebno. Ne znam koje je to godine bilo, ali se sjećam da je bilo nevrijeme za Festu. Tijekom same procesije puhao je jak vjetar, koji je na Stradunu s jednog prozora otrgnuo persijanu koja je poletjela i pala u masu svijeta bez da je ikoga taknula. Stalno govorim kako je i ovog puta Sveti Vlaho učinio svoje čudo, a tada je bilo baš uočljivo jer je persijana pala na puni Stradun.
Što je za Vas Festa?
Za mene je Festa ono za što se živi. Meni je skoro cijelu godinu Festa svetoga Vlaha. Naime, kad prođe ovogodišnja, odmah se počne pripremati iduća. Makar se počne promišljati koji bi mogli biti festanjuli, jer se to ne može naći odjednom. Treba kroz cijelu godinu propitivati kako doći do novih festanjula. Kad se to nasluti, polako se počne s ostali pripremama… I tako prođe godina, a tu su i silna vjenčanja kroz godinu, ali i ostale ljudske potrebe. Naime, u Svetoga Vlaha dolaze brojni ljudi, bolesnici, veliki siromasi… Sve se to okreće oko Svetoga Vlaha, pa uvijek nastojim, makar možda ne uspijem svaki put, da nitko tko je došao u Crkvu svetog Vlaha i zatražio bilo kakvu pomoć ne otiđe praznih ruku.
Imate li poruku za ovogodišnju Festu?
Iako neće biti svečanosti i Feste u Crkvi svetog Vlaha i oko nje, pozivam sve ljude, koji na Festu dolaze radi Svetoga Vlaha, da se oko njega okupimo u Katedrali.