Pasionirani kolekcionari heavy metal memorabilije ovih dana dobili su rani blagdanski poklon, Motörheadov box-set ‘1979’ kojim je obilježeno četrdeset godina proboja bogova metala na globalnu scenu. Motörhead je četiri godine ranije osnovao Ian ‘Lemmy’ Kilmister nakon što je izbačen iz legendarnog britanskog space-rock banda Hawkwind, zbog kako je sam priznao, ‘pogrešnih droga’. Nakon prvotnog neuspjeha s originalnom postavom i odbijanjem diskografske kuće da izda već snimljeni album zbog nekomercijalnosti, Lemmy angažira bubnjara Phila ‘Philthy Animal’ Taylora i njegovog poznanika ‘Fast’ Eddie Clarkea na gitari kako bi ponovno snimili isti materijal koji će postati njihov istoimeni debitantski album. Album doista nije postigao značajan uspjeh, no njihovi ‘živi’ nastupi postali su poznati po tome što su svojim stilom glazbe uspijevali u isti klub privući i metalce i pankere. Lemmy je vrijeme kratio pokušavajući naučiti Sid Viciousa iz Sex Pistolsa svirati bas, no to je po priznanju mnogih bio potpuno uzaludan posao. No, onda je stigla ta povijesna sedamdesetdeveta, i prvi od dva albuma koji će lansirati Motörhead u stratosferu. U ožujku izlazi ‘Overkill’, vjerojatno njihov najsavršeniji lP, kojeg otvara istoimena pjesma i Taylorovi bubnjevi koji kao parna lokomotiva probijaju zvučnike, iz drugog vagona izlijeće Lemmy sa basom, praćen Clarkeovom gitarom, a misiju i viziju banda prezentira prepoznatljivi Lemmyjev vokal pun katrana i makadama početnim stihom ‘The only way to feel the noise is when it’s good and loud!’
Overkill će ubrzo postati i ideal kojem streme mnogi mladi bandovi, od Mudhoneya preko Metallice pa sve do black metal ikona Immortal. Stoga nije ni bilo iznenađenje kad je velika četvorka metala (plus Exodus) za bis u zajedničkom nastupu izabrala baš ovu pjesmu. Album je doživio potpuno neočekivan i nezapamćen uspjeh, bez konkurencije najžešći i najbrži album koji je dospio na top liste popularne glazbe do tog trenutka. Osim naslovne pjesme, ne smiju se zaboraviti i ostali evergreen hitovi s albuma poput ‘Stay Clean’, ‘No Class’, ‘Damage Case’ i ‘Metropolis’. Ekipa brzo nakon izlaska albuma ulazi u studio i u listopadu izdaje svoj drugi album te godine – ‘Bomber’. Naravno, naslovna pjesma (ovaj put posljednja na albumu) ponovno postaje hit, a i inspiracija za petnaest-metarsku aluminijsku repliku njemačkog Heinkel 111 bombardera koji bi im za vrijeme nastupa visio nad glavom i motivirao ih da sviraju još brže i žešće jer nije baš bilo sigurno da se u jednom trenutku neće otkačiti. Album otvara anti-heroinska ‘Dead Men Tell No Tales’, a na njemu je i moja najdraža ‘Stone Dead Forever’, definitivno savršena i dostatno ironična stvar za sviranje na sahranama. Cijeli box-set sadrži devet gramofonskih ploča, osim dva albuma tu su i dvije live snimke iz 1979., singlica ‘No Class’ i kolekcija B-strana, demoa i rariteta. Pored nosača zvuka, u kutiju oblika crne bajkerske jakne ubačeni su i knjižica s fotografijama i intervjuima, reprodukcije programa s Bomber turneje, notni zapisi za album Overkill i kolekcija bedževa. Motörhead je godinu kasnije snimio i zasigurno svoj najpopularniji album ‘Ace of Spades’, a onda 1981. i jedan od najboljih live albuma svih vremena ‘No Sleep ‘til Hammersmith’. Legendarni trojac zajedno će nakon toga snimiti još samo jedan album, ‘Iron Fist’ iz 1982., kad iz banda odlazi Clarke, a band će uz manje izmjene sviračke postave u svojoj karijeri izdati 22 studijska albuma. Danas taj legendarni trio, nažalost, jedino i možemo čuti putem povijesnih tonskih zapisa. U studenom 2015. umire ‘Philty Animal’, a već sljedeći mjesec svijet napušta i ‘kum’ heavy metala Lemmy. Posljednji, prošle godine, umire Clarke i time zatvara knjigu o jednoj od najboljih i najutjecajnijih grupa u povijesti rock’n’rolla.