Već danima gledam kako se neki naši sugrađani parkiraju na igralištu na Montovjerni, nonšalantno bez obzira na djecu koja se tu igraju. Stalno se mislim pa kakvi su to ljudi koji će u prostoru dječjeg igrališta ostaviti auto i otići te pritom umanjiti taj rijetko siguran prostor napravljen za djecu… I koristiti ga za svoj komod – riječi su stanovnice Montovjerne Kristine Ćurčije koja je odlučila progovoriti o problemu nepropisnog parkiranja u ovom dijelu grada, točnije na dječjem igralištu.
Razlog koji je bio presudan za iznošenje detalja i negodovanja u javnost, susret je s čovjekom koji se netom prije, kako kaže, bezobrazno parkirao na igralištu gdje se svakodnevno djeca igraju.
Beskorisna rampa
— I konačno naletim na čovjeka koji je tu parkirao. Zaustavim se i rečem mu kako se ne može tu parkirati jer se radi o dječjem igralištu. Nije ni trepnuo, a izbacio je rečenicu kako parkira tu već tri mjeseca, a i drugi to čine. I baš ga je briga. Ostala sam u šoku. Taj mladi čovjek koji će isto jednom doći sa svojom djecom ima takav obraz da se tri mjeseca parkira na dječje igralište i to smatra normalnim. Ne znam kako to protumačiti. Sramota. Svaki dan je netko na tom ‘parkingu’. Ne znam kako je na drugim igralištima – rekla je Ćurčija.
U cijeloj priči sporna je rampa koja je prošle godine postavljena, upravo zbog ovakvih problema. Ćurčija je istaknula kako je tada tražila da se postavi rampa povodom situacije kada je jedan čovjek ‘uletio’ motorom između djece. No stanovnici je otvaraju kako bi mogli parkirati svoje limene ljubimce.
— Ponovno sam poslala zamolbu Gradu Dubrovniku da se rampa postavi i to na način kako nitko ne bi mogao ući automobilom – istaknula je Ćurčija. Neki očito ne žele vidjeti rampu na ulazu, maknu je i parkiraju auto, ističe Ćurčija. Pritom ne razmišljaju kako stvaraju direktni kontakt auta, motora i djeteta. S jedne strane im smanjuju prostor za igru, dok ih s druge – dovode u opasnost. A neki također misle kako je prostor dječjeg igrališta, uz parking, i šetnica za pse.
— Volim životinje, imam psa i mačku, ali ne bih ih nikad dovela na igralište. Isto kao što ne bih nikad na igralištu pakirala auto – rekla je Ćurčija koja je prije 40 godina kao šestogodišnjakinja sudjelovala u izgradnji igrališta u akciji koju su organizirali stanovnici. Kasnije je kao vijećnica sudjelovala u novoj izgradnji, a potom sugestijama pri novoj adaptaciji.
— I uvijek s ciljem da javna površina ima svrhu okupljanja obitelji. Potrebno je omogućiti ljudima i njihovoj djeci bezbrižnu i sigurnu igru te odrastanje na tom igralištu. Poslije ovog ne znam što bih mislila i tko će ovo zaustaviti – zaključila je.
Treba udarit’ po džepu
Gradski vijećnik Željko Raguž stanovnik je Montovjerne, a nedavno je na kotarskim izborima osvojio i mandat za ovo gradsko područje. Raguž je upoznat sa cijelom situacijom i smatra kako bi se trebale poduzeti određene mjere. Ističe kako je rampa na njegov nalog postavljena u zadnjoj godini njegova mandata kao zamjenika gradonačelnika.
— I sad postoji problem što se ta rampa zloupotrebljava na način da se pomakne i veći je dio dana otvorena kako bi se netko tu mogao parkirati. Na jednoj strani je pričvršćena, a na drugoj nije, zbog čega se taj prostor iskorištava za parkiranje. Može se primijetiti kako se uvijek parkira pet ili šest istih auta te su na taj način navikli. Mahom se radi o dubrovačkim registarskim tablicama, dakle našim ljudima. Tako da i onaj koji se nije mislio parkirati, kad vidi nekoga kako se tamo parkira, i on to učini – ističe Raguž koji smatra kako se stvara ružna slika prema roditeljima koji dolaze s djecom zbog čega se ne osjećaju sigurno. Vrijedi spomenuti kako pored igrališta postoji legalno parkiralište. Očito je nekome teško platiti obzirom kako imamo najmanje cijene u Hrvatskoj što se tiče mjesečnih karata, govori nam Raguž.
— Dođete u situaciju u kojoj morate paziti hoće li vam dijete istrčati dok netko tu dolazi autom – rekao je. Kao i Ćurćija, istaknuo je problem šetanja kućnih ljubimaca unutar samog igrališta.
— Unutar dva mala igrališta za djecu možete naići na takozvane ‘nagazne mine’ jer netko dođe prošetati psa, protiv kojih ja nemam ništa protiv, dapače. Ali u blizini je veliko brdo na kojem ima prostora, na kojem se psi mogu istrčati – rekao je Raguž i naglasio kako bi na tom području ‘čovjek trebao stati 24 sata i sve kontrolirati’. Kako ističe, napravio je sve što je tada bilo u njegovoj moći postavljanjem rampe. Ali sad je stvar na nekima drugima.
Apelira na komunalne redare da obilaze to područje, jednom ili dva puta dnevno, i naplaćuju kazne za nepropisno parkiranje. ‘Pa će se sigurno prorijediti takve situacije’, govori Raguž. Kao jedno od rješenja ističe popravak problematične rampe.
— Potrebno je fiksirati tu drugu stranu rampe koja nije pričvršćena pa da Grad Dubrovnik jedino ima ključ kada je potrebno nešto popraviti, primjerice na razvodnoj kutiji. To ne bi bilo loše. No i to je nesigurno jer je nažalost danas lako slomiti katanac – naglasio je Raguž.
— Po meni je ipak najbolja mjera ‘udariti’ po džepu – zaključio je.
Foto: Maria Prkut