Sjećate li se Marije Delije, Hrvoja Kukuljice, Ivane Končevski…? Tih smo se imena prisjetili nakon što je dubrovačka odvjetnica Viktorija Knežević najavila kandidaturu za gradonačelnicu Dubrovnika. No, do lokalnih nas izbora dijele još dvije godine pa je ovakav potez Knežević potpuno neuobičajen u dubrovačkim političkim krugovima jer se malo tko upušta u razotkrivanje svojih aduta toliko puno vremena prije izbora. No, njen potez pokrenuo je i šuškanja o ostalim kandidatima, posebno u redovima Hrvatske demokratske zajednice budući da je aktualni gradonačelnik Mato Franković rekao u više navrata kako je ovo njegov posljednji mandat. Spominju se tako i neka imena koja su svoju stranačku karijeru započela unutar organizacije mladeži ove stranke, a mnogima su znakoviti i posljednji vrlo česti istupi tajnika dubrovačkog HDZ-a Roberta Krile. No, Franković se možda i predomislio. Tako je barem zvučao na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća. Naime, kada mu je Pero Vićan rekao:…To nema veze s tobom, to će biti sutra netko drugi za 10 godina gradonačelnik poslije tebe’, on mu je iz klupe dobacio: ‘Za 6 godina’, što bi se moglo protumačiti da će ipak ići u utrku za novi mandat. No, o tome kad izbori dođu.
‘Traži se nova gradonačelnica’
Najava kandidature dubrovačke odvjetnice dobra je prilika za podsjetiti se tko je sve želio biti gradonačelnikom ili gradonačelnicom Dubrovnika. Prisjetili smo se stoga kandidata od prvih neposrednih izbora 2009. godine, posebno onih manje zvučnih, ili pak onih koji su nakratko zabljesnuli pa potpuno nestali s političke scene. Godine 2009. tadašnja gradonačelnica Dubravka Šuica htjela je dobiti treći mandat na čelu grada. Kao njen najveći protukandidat nametnuo se tada Andro Vlahušić. Međutim, ovu je kampanju obilježilo jedno, u političkim krugovima sasvim novo lice, ono Marije Delije, danas Tomašević. Delija se u političke vode ‘bacila’ kao vježbenica u gradskom komunalnom odjelu, a osvježenje u kampanju unijela je najprije misterioznim letcima s natpisom: Traži se nova gradonačelnica. Uspjela je izboriti tek jedan mandat u Gradskom vijeću, u kojemu je svojim osebujnim nastupima itekako ostavila traga. No, ostala je bez potpore svoje liste. Podsjetimo, Delijini ‘suborci’ s nezavisne liste javno su je se odrekli u proglasu kojeg je potpisalo 19 kandidata, a kao glavni razlog istaknuli tada su nepoštivanje dogovora da Nikša Grljević, inače drugi na listi, bude gradski vijećnik. To je pak nije omelo pa je u utrku za gradonačelnicu krenula i 2013. godine. Međutim, u prvom krugu osvojila je tek 338 glasova ili 1,80 posto. Izbore je zaključila bez vijećničkog mandata. Zanimljivo je prisjetiti se i kako smo na izborima 2009. godine imali samo četiri kandidata. Uz već spomenute Šuicu, Vlahušića i Deliju bio je tu i Pero Vićan.
Andrić, Bupić…
Četiri godine kasnije prvu fotelju Grada pokušalo je dohvatiti čak 7 kandidata. HDZ je Andra Vlahušića želio srušiti s Teom Andrićem, bliskim suradnikom Dubravke Šuice. Sama Šuica, tada potpredsjednica HDZ-a i još uvijek šefica dubrovačke organizacije, nije bila prvi izbor svoje stranke. I dok je stranački šef Tomislav Karamarko kao kandidata htio vidjeti Nika Bulića, upravo je Šuica ‘gurala’ sebi bliskog Andrića. Ona sama tada je počeli ‘tabati’ svoj europski put, budući da su 2013. godine bili i izbori za Europski parlament. No, Andrić se baš i nije proslavio izbornim rezultatima, iako je ušao s Vlahušićem u drugi krug. HDZ je, naime, nakon izbora u Gradskom vijeću imao tek četiri svoja vijećnika budući da su tri mandata pripala koalicijskim partnerima. Šuica je u ovoj kampanji inače najviše strahovala od sveučilišnog profesora, laburista Matka Bupića, inače bivšeg HDZ-ovca. Pribojavala se, naime, da će se birači desnog spektra opredijeliti za Bupića, a ne za HDZ pa je na predstavljanju HDZ-ove liste poručila kako je ‘glas za Laburiste, glas za SDP’. No, Andrić se ipak probio u drugi krug izbora, a Bupić je sa svojom listom osvojio tri mandata. I na ovim je izborima put do gradonačelničke fotelje pokušao probiti Pero Vićan, baš kao i Marija Delija, koja na nije ponovila uspjeh iz 2009. godine.
Dubrovnik regija
Među kandidatima nalazilo se i ime Vjekoslava Vierde, nekadašnjeg ravnatelja Zavoda za obnovu Dubrovnika i direktora Domouprave, ispred Stranke Dubrovnik regija. Dubrovnik je, naime, u 2012. dobio regionalnu udrugu s političkim tendencijama, koja se ipak nije do kraja profilirala. Njen prvi spomen pojavio se u veljači u razgovoru DuLista s braniteljem Igorom Žuvelom, ujedno i pokretačem regionalne političke inicijative zvane Dubrovnik Regija.
— Grad umire. Ovo je vapaj, krik ponosnih i časnih ljudi – rekao je na osnivačkoj skupštini Žuvela. Nedugo potom stigla je vijest kako Dubrovnik Regija postaje stranka u osnivanju. Međutim, Žuveli je na ‘pučističkom’ sastanku izglasano nepovjerenje te je izabran novi predsjednik. U danima koji su slijedili pljuštale su optužbe i prepucavanja na liniji dva osnivača, Igora Žuvele i Ivice Bana. No, stranka je ipak osnovana, a kao kandidata za gradonačelnika za izbore 2013. istaknuli su bivšeg HNS-ovca Vjekoslava Vierdu, dok je listu za Gradskog vijeće predvodio Igor Žuvela. I dogodio im se debakl, nakon kojega od njih više nije bilo ni traga ni glasa. To je u siječnju 2015. godine, netom pred izvanredne lokalne izbore, prokomentirao za DuList Igor Žuvela. — Ne mislim da nas nema više – odgovorio je na tada predsjednik Dubrovnik regije Igor Žuvela, koji dodaje kako je ‘danas sve vezano za novac’. —Bez njega se ne može puno napraviti. Bili smo na izborima i izgubili smo, nismo ušli u Gradsko vijeće i tu je sve pomalo splasnulo. To ne znači da se nećemo pojaviti na nekim sljedećim izborima – rekao je među ostalim Žuvela. Za razliku od prvog mandata Andra Vlahušića, kada mu je bio zamjenik, SDP-ovac Niko Šalja na izbore 2013. godine izlazi kao samostalni kandidat. Razlog tome je sukob između gradonačelnika i njegovog zamjenika koji je kulminirao u godini prije izbora. Šalja, inače u prvom Vlahušićevom mandatu prvi komunalac Grada, jasno je tada izrazio nezadovoljstvo stanjem u dubrovačkoj koaliciji u kojoj je, kako je sam istaknuo sredinom 2012., SDP imao mali i gotovo nikakav utjecaj.
—SDP na sljedećim lokalnim izborima mora imati svoga kandidata, a koji bi mogao biti izabran i na temelju objektivnih anketa – rekao je tada Šalja. Ipak, na izborima nije polučio uspjeh. Ostao je tek na 4. mjestu, a nakon njegovog poraza stranka je u drugom krugu dala podršku upravo Vlahušiću. Šalja se tada u potpunosti povlači iz politike. Živozidaši nisu ‘pustili korijene’ Dubrovnik je do novih lokalnih izbora 2017. godine imao i one prijevremene. Padom Vlahušićevog proračuna 2015. je ponovno trebalo izaći na birališta. Tad prvi put kao kandidata dubrovačka javnost upoznaje i aktualnog gradonačelnika Mata Frankovića, kao glavnog oponenta Vlahušićevoj vladavini. Prvi put u utrku za gradonačelničku fotelju ulazi i Maro Kristić kao predvodnik ‘Srđevaca’, a pojavljuje se i jedno potpuno nepoznato ime, ono Hrvoja Kukuljice. Bilo je to vrijeme velike popularnosti Živog zida i Ivana Vilibora Sinčića, koji je 2014. ostvario sjajan rezultat na predsjedničkim izborima te stranku u kratkom roku nametnuo kao treću opciju u Hrvatskoj. No, ta se popularnost živozidaša nije uspjela ukorijeniti na dubrovačkom području. Kukuljica kao kandidat, ali i nositelj liste za Gradsko vijeće nije polučio uspjeh.
—Sudjelovali smo na lokalnim izborima, nismo uspjeli ući u Gradsko vijeće, ali kad se sve uzme u obzir bio je to jako dobar rezultat – prokomentirao je rezultate nedugo nakon izbora Ivan Vilibor Sinčić. Ništa više sreće Kukuljica nije imao ni kao nositelj liste Živog zida za X. izbornu jedinicu za Hrvatski sabor. Okušao se i na izborima 2017. godine, no tada nije istaknuo kandidaturu za gradonačelnika već je samo nosio listu Živog zida za Gradsko vijeće. Dobio je tek 347 glasova.
‘Za bolje malo sutra!’
Vratit ćemo se još na trenutak na prijevremene izbore 2015. godine radi jednog nesuđenog kandidata za gradonačelnika. Riječ je o Vlahu Radovčiću – Piculi, čovjeku iz Grada, tada aktualnom knezu Porporele.
—Smatram da ovaj naš grad zaslužuje bolje nego što imamo sada. Trebaju nam mlađi ljudi, a ne stalno ovi stari hohštapleri i lupeži. Pa pogledajte koliki je sad bio prijedlog Proračuna, nenormalan! Sve to skupa treba drukčije gledati. Dubrovnik je bogat grad, ali ga treba iskoristiti u pravo vrijeme i na pravi način. Problem, međutim, leži u tome što ljudi neće, ne zanima ih. Puštaju da se krade, da se radi što god tko hoće – rekao je Picula za DuList u trenutku najave kandidature. ‘Čovjek iz puka’ nekoliko je tjedana pod motom ‘Vaš glas za bolje malo sutra!’ vodio vrlo aktivnu predkampanju, a mnogi se i danas, vjerujemo sjećamo nekih njegovih poruka poput one ‘Puče, vratit ću betule u Grad i kineske srđele’. Međutim, iz utrke se, na preporuku liječnika, povukao uoči isteka roka za predaju potpisa za kandidaturu. Iako je tada najavio izlazak na izbore 2017., obećanje nije ispunio. Inače, izbore 2017. godine obilježio je tzv. Lex Vlahušić, zbog kojega se Andro Vlahušić nije mogao kandidirati za još jedan mandat na čelu grada. Stoga je ispred HNS-a istaknuo novog kandidata, svog bliskog suradnika Valentina Dujmovića. U prethodnom razdoblju Dujmović je vodio dvije gradske tvrtke, Sanitat i Vodovod, no nije uspio ispuniti cilj svoje stranke i pobijediti Mata Frankovića. Baš poput Vlahušića, na izbore tada nije mogao niti Pero Vićan pa je u kandidaturu ‘pogurao’ tadašnju predsjednicu Županijske komore Dubrovnik Terezinu Orlić, kao nestranačku osobu. Bila je to i godina povratka na političku scenu bivšeg gradonačelnika Vida Bogdanovića. Uz javnosti već poznate političke face, posljednje lokalne izbore obilježilo je novo lice unutar SDP-a, Ivan Tropan. On se, naime, u kratkom roku morao spremiti za kandidaturu zbog povlačenja iz utrke tadašnjeg predsjednika i gradskog vijećnika Jadrana Barača. No, Tropana je kasnije sustigla slična sudbina pa je i on morao odstupiti iz gradske vijećnice.
Domovinski pokret i Ivana Končevski
Za kraj ćemo spomenuti mnogima i danas vjerujemo nepoznato ime kandidatkinje za gradonačelnicu Domovinskog pokreta. Riječ je o poduzetnici Ivani Končevski. — Domovinski pokret predstavlja novu, drukčiju i atipičnu politiku. Kako smo na nacionalnoj razini donijeli potrebnu svježinu, tako ćemo i u ovome gradu. Bit ćemo prvi ženski tim na čelu Grada – istaknula je pred izbore Končevski. No, za razliku od uspjeha Domovinskog pokreta na parlamentarnim izborima 2020. godine, kada je s koalicijom osvojeno 16 mandata, u Dubrovniku Končevski doživljava potpuni fijasko. Kao kandidatkinja za gradonačelnicu uspjela je pridobiti 291 birača, dok je lista za Gradsko vijeće dobila 452 glasa. Od tada do danas za nju više nismo čuli.
Objavljeno u tiskanom izdanju