Stoljećima su Konavle i Cavtat posjećivale različite osobe koje su se svojim značajem istakli u hrvatskoj ili pak svjetskoj povijesti. U vremenu bez telekomunikacija ti su posjeti imali veliku težinu – razmjenjivale su se informacije, saznavalo se o novim idejama i kretanjima u svijetu. Sasvim sam slučajno, u jednom zagrebačkom antikvarijatu naišao na Hrvatsku reviju i u njom na tekst Zdravka Sančevića pod naslovom „Preteča nezavisnosti latinske Amerike u pohodima Dubrovnik“, to je bio zanimljiv podatak o jednom takvom posjetu. Saznao sam kako je 1786. godine, par godina prije nego li je Francuska revolucija nepovratno potresla Europu i svijet, na prostoru Dubrovačke Republike boravio venezuelanski general Sebastián Francisco de Miranda Rodríguez. General de Miranda bio je prethodnik možda kod nas poznatijeg borca za venezuelansku neovisnost Simóna Bolívara.
SANJARENJE O OSLOBOĐENJU JUŽNE AMERIKE
Ono što je dodatno proslavilo generala jest njegov dnevnik pronađen 1922. koji je i objavljen nedugo nakon pronalaska, točnije 1929. godine. Taj je dnevnik najbolji svjedok kakav je pustolovan i avanturistički život vodio de Miranda te koliko je sanjario o oslobođenju i ujedinjenju Južne Amerike. Spomenuti je revolucionar rođen u dobrostojećoj obitelji 1750. godine u Caracasu. To mu je obiteljsko bogatstvo omogućilo školovanje u najboljim školama gdje je vjerojatno došao u dodir s nadirućim prosvjetiteljskim idejama. Nakon studija odlazi u Madrid u vojnu službu. Koliko je bio ispunjen revolucionarnim duhom najbolje svjedoči činjenica kada se priključio Amerikancima u njihovoj borbi za nezavisnost (1775.–1783.) Kako se de Miranda istakao u tim borbama, nagrađen je činom bojnika. No, njegov avanturistički duh ne miruje pa se Francisco de Miranda odlučio proputovati Europom i već se 1. travnja 1786. našao na hrvatskoj obali. U Dubrovačkoj Republici boravio je od 2. do 22. travnja te je produžio na istok, obišavši Moreju, Osmansko Carstvo i Rusiju. Bilo bi zanimljivo istaknuti onodobne velikane s kojima se susretao te kako je širio i nadopunjavao svoju revolucionarnu misao, no ipak ću se koncentrirati samo na ono što je de Miranda zapisao u svom dnevniku vezano za boravak u Dubrovačkoj Republici.
KRŠKI KRAJ I RASKOŠ ODIJEVANJA
Dakle, kada je Miranda iz Trsta brodom doplovio do Dalmacije 1. travnja je, ugledavši krševitu Dalmatinsku obalu, zapisao u svoj dnevnik: „Kakova neplodnost na sve strane!“ Prije ulaska u sam Dubrovnik, brod prvo pristaje na jedan od Elafitskih otoka. De Miranda ne govori o kojem je otoku riječ, no pretpostavljam kako se radi najvjerojatnije o Lopudu. Miranda oštro kritizira otočanke koje odlaze raskošno odjevene na misu. Trebamo imati u vidu kako je on revolucionar i antiklerikalac, te je vrlo socijalno osjetljiv. Očito kontrast krškog kraja i raskošnog odijevanja je za njega nepodnošljivo te on u dnevniku piše: “Ujutro smo se konačno uspjeli domaći ulaza u zaljev, ili dubrovački kanal – usfalio je vjetar, te su vlasnik i mornari koji su bili praznovjerni, odlučili ići na misu (jer je bila nedjelja) na otok koji se pružio po srijedi, gdje se nalazi mali samostan fratara – Iskrcali smo se i vidjeli sav svijet koji je dolazio u crkvu najljepše odjeven – kakav je zbilja to skandal vidjeti toliko žena pomorskih časnika i običnih mornara s frizurama, puderima, mrežama za kosu, vrpcama, gajtanima i svakojakim raskošnostima koje si čovjek jedva može zamisliti! Usred siromaštine i neimaštine! (…) o ljudska mizerijo! – nakon što je završena propovijed, misa itd. izjedrili smo i u tri sata poslije podne spustili sidro u dubrovačkoj luci… dok je sanitet brojao, ispitivao, preispitivao itd. cijelu prtljagu, prošao je čitav sat; nakon toga smo se iskrcali… ali kakvog li mog stanja kada sam se našao na ulici ne našavši stan… konačno jedan dobri Nijemac koji je imao neki mali stančić dozvolio mi je da se k njemu svratim da bi se obukao i otišao posjetiti prijatelje za koje sam imao preporuke, grof Tomo Basiljević se nije nalazio ovdje, jer je kratko prije otputovao u Beč da se oženi, ali njegov otac, čovjek vrlo susretljiv, naročito utjecajan u zemlji primio me s naročitom sklonošću, i pobrinuo se za sve moje potrebe toga dana.. proveo sam večer u njegovu društvu, i njegove gospođe supruge, vrlo ljubazne osobe, te sam se u deset sati povukao u moj stan“.