Rođen u Dubrovniku kojeg toliko voli, mladi poduzetnik i slastičar, Đani Van Bloemen odvažio se na hrabar potez te je u svom Karmenu odlučio otvoriti pastićeriju. Domaći sladoledi, unikatne slastice i ono najbitnije prirodni i svježi sastojci samo su dio Đanijeve priče koja je, kako i sam kaže, tek počela. ‘Gianni’s homemade ice-cream and pastries’ naziv je njegovog lokala koji će vjerujemo postati nezaobilazno mjesto svim posjetiteljima povijesne jezgre i ljubiteljima vrhunskih slastica. Smješten u ulici Ulica kneza Damjana Jude, točno na pola puta između Katedrale i Pomorskog muzeja Đanijev lokal već je u prva tri dana privukao brojne sladokusce. Tridesetčetverogodišnji Đani dočekao nas je s osmijehom i podijelio s nama svoju priču.
Ljubav prema slasticama
— U ovom poslu sam već petnaest godina, s malo matematike bit će vam jasno kako sam se ovim poslom počeo baviti odmah po izlasku iz srednje škole. Nikada nisam bio dobar učenik pa me put tako naveo do kuhinje. Nije bio moj prvi odabir, ali kako sam išao kroz njega sve sam ga više zavolio. U početku sam mislio biti samo kuhar ,no vrlo brzo sam shvatio da više volim raditi kao slastičar. Glavni razlog za to je bilo što, za razliku od kuhara, slastičari rade pod klimom – priča nam kroz smijeh Van Bloemen.
— Sa sedamnaest godina dobio sam svoj prvi posao u Pucić Palaceu. Tada je Chef tamo bio njemački kuhar. S njima je nekada nezgodno raditi jer, iako iskusni i pedantni, nisu skloni dijeljenju recepta. Njemačke slastice su također poprilično tradicionalne i striktne. Tamo sam radio osam godina, a potom u 360, odnosno Gil’su, gdje je Chef bio iz Francuske. Tamo sam doživio potpuno drugi pristup gdje se sve radilo na dnevnoj bazi, nije bilo nikakvog zamrzivanja za kasnije, a i kuhar je bio puno otvoreniji oko svojih recepata. Njemu sam se čak toliko svidio da mi je ostavio svoju kolekciju recepata koju je skupio u Dubrovniku – prisjeća se Van Bloemen.
Sam kaže kako je osjetio potrebu da se osamostali i krene u posao. Opcije su bile pastićerija ili restoran, ali je ljubav prema slasticama ipak prevagnula. Ponudu slastica namjerava prilagođavati godišnjim dobima, ali i unijeti neke unikatne okuse.
— Ljeti imamo ponudu koja je bogatija sladoledima, dok za zimu spremam malo više slastica. Osim standardnih i prepoznatljivih okusa sladoleda u ponudi sam spremio i nešto neobičnije okuse. Pa tako na primjer imamo sladoled s okusom sechzuan paprike i višnje ili kombinaciju kozjeg sira i kupina. Također pripremam i sorbet na bazi voća i vode koji ne sadrži laktozu, što ćete rijetko gdje pronaći. Što se tiče slastica, imamo za svakog ponešto, od jednostavne čokolade, kremastog tiramisua do rustikalnog kolača od smokve i meda – nastavlja Van Blomen.
Samo treba početi…
No, nije lako ni započeti ni voditi lokal. Đani je s nama podijelio kako njegov radni dan nije ni najmanje tipičan. Sam početak nije bio bajan. Naime, Đani je svoj lokal htio otvoriti već u četvrtom mjesecu, no zbog sporosti birokracije morao je čekati sve do kraja kolovoza.
— Tek sam otvorio, a da bi posao opstao to znači da moram biti ovdje uvijek. Tako moj radni dan započne u 6 ujutro, a završava u 2 navečer. Osobno se pobrinem da svi sastojci budu tu, da sve slastice budu svježe, ali i da svaku večer riješim nabavu namirnica za sljedeći dan. Za sada posao stvarno ide dobro pa je tako sve u ponudi svježe i proda se istog dana kada se i napravi. Gledam da koristim što više hrvatskih proizvoda pa tako imamo kavu Cogito, sviježe mlijeko nabavljamo svakog dana i namirnice ne stoje po hladnjačama. Sokovi su u potpunosti prirodni i dolaze iz Neretve, a piva koju nudimo je naša dubrovačka. Tu dobijete kvalitetu jer nikada nećete dobiti pravi okus u svojoj slastici ako za sastojke koristite voće koje je stajalo po hladnjačama, suho je i bez arome – zadovoljno nastavlja Van Bloemen.
— Najbitnije mi je da dobro ‘uigram’ svoje zaposlenike. Da radimo kao tim, da se držimo zajedno i da moji zaposlenici budu sretni. Zapošljavam šestero ljudi i radno vrijeme nam je otprilike od 10 do 22. Također se trudim da organiziram i slobodne dane za njih jer znam kako je to raditi do iznemoglosti. To dosta šefova ne razumije, ali zadovoljan i sretan radnik je nešto što privlači posao, a radnik koji voli svoj posao uvijek će ga bolje raditi. Mislim da i klime i prostor igraju veliku ulogu po ovim vrućinama, siguran sam da je nekad i mojim zaposlenicima draže biti na poslu nego vani – s osmjehom nastavlja Van Bloemen. Upitali smo i Đanija koji je njegov recept za uspješno krenuti u posao, na što je imao spreman odgovor.
— Bez obitelji – ništa! – jasno nam je rekao Đani i ispričao kako ga je njegova familija podržava od samog početka. Od financija, do moralne podrške, kako i sam kaže, ne bi bilo lokala da nije obitelji koja je za njega bila tu u svakom koraku. Teško je bilo izabrati samo jednu slasticu od svih koje smo probali, no u Giannia se svakako može naći nešto za svakoga slatko, kremasto ili osvježavajuće.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 4. rujna 2019.