Dan kad je Nirvana eksplodirala

Legendarna i dugovječna emi­sija prvog programa Hrvatskog radija ‘Po vašem izboru’ mnogima je prvi put otkrila one ploče koje, osim što imaju snagu učvrstiti osobne glazbene prefe­rencije, nude toliko željeni odmak od društvenog mainstreama nametnu­tog od roditelja i škole.

Kad sam prvi put ostao ‘zalijepljen’ za zvučnike na Telefunkenovoj liniji zaboravio sam da moram hvatat ‘četvrticu’ da bi sti­gao na vrijeme u školu, ali sam zato otkrio novi najbolji bend. I to čak dvije godine prije nego što će trio iz Seattlea postati svačiji najbolji bend. Hej, nije loše za jedan običan tjedan kad je škola popodne? Dok sam upijao masne rifove pojačane primitivnim bubnjanjem iz pora prvog Nirvaninog albuma ekipa iz razreda već se skupljala ispred škole zbog nultog sata iz Općenarodne obrane i društvene samozaštite (ONOi DSZ) ili kakve druge režimske tričarije obrazov­nog sustava koja nam je trebala pomoći da postanemo odgovorni pojedinci. Kao što sam običavao činiti svakog dana, tako sam i tog (nazovimo ga) ponedjeljka krajem 1989. godine netom prije 12:20 zauzeo startnu poziciju na podu u tinelu i s kažiprstom na tipki ‘rec’ strpljivo išče­kivao kakvo će sad iznenađenje Ante Batinović izvući iz rukava. Tada sam već bio upoznat s hitovima Zeppelina i Doorsa, obožavao Fleetwood Mac i Springsteena, prostudirao ‘It’s Alive’ Ramonesa, znao napamet kompilaciju ‘The Story of’ Clasha i samo mislio da znam imitirati onaj blesavi mačistički kez koji je Billy Idol slagao u spotu ‘Rebel Yell’. Ali, žgoljavi školarac koji je u prvom srednje mijenjao prve Floyde za kompi­laciju ranog Dylana, o čemu je morao šutjeti jer je izazivao prezir kod štovatelja prvotnih, nije mogao očekivati da će ga baš takva predivna zvučna agresija zade­siti baš iza podnevnih vijesti, k tome još u socijalističkoj Jugoslaviji s kojom nas danas veže tek Vijeće za suočava­nje s prošlošću. Dobro, i Joža Manolić. Propustili su o tome izvijestiti na večer­njim vijestima, nije bilo ni crtice u Slo­bodnoj, ali Nirvana je tog dana stigla u Dubrovnik. Platio sam to sitnicom – neopravdanim kod profesora Medovića (kako sam bio odgovoran đak povre­meno sam si mogao vrlo ‘adrianmoleov­ski’ priuštiti takvu raspuštenost). Od te se SONY UX-60 kromirane kazete mjese­cima nisam odvajao, nudeći je svakome tko je bio voljan primiti sakrament. O Nirvani tada nije bilo moguće iskopati ništa, bar ništa više od kratke recenzije u Ritmu koja nije nudila više od par štu­rih crtica i crno-bijelu fotografiju s tri dugokosa tipa, jednim visokim k’o ban­dera (kasnije ćemo s ponosom sliniti da je zato što su Novoselichi u San Pedro stigli iz okolice Zadra Nirvana barem tre­ćinom bila hrvatski bend).

Singlica ‘Smells Like Teen Spirit’ objavljena je 10. rujna 1991. ubrzo postajući sveprisutnom na MTV-ju i u radijskom eteru

‘Bleach’ je daleko od remek djela. No, to me nije spriječilo da headbangam uz ‘Blew’ ili da skačem po sobi uz lepr­šavu Beatlesi-sreću-R.E.M. ‘About a Girl’ (jedini predah albuma koja će kao singl biti objavljena u unplugged verziji pola godine nakon što je Kurt Cobain odlučio postati ‘besmrtan’ izabravši lakši način) duboko uvjeren da je to najbolja pjesma ikada napisana. Album je to koji je tek u tragovima nagovijestio Cobainov talent za skladanjem power pop pjesama s punk oštricom. Bio je dobro prihvaćen od kritike, a za jedno indie izdanje sni­mljeno za pišljivih 600 dolara prodavao se pristojno, iako se izdavač Sub Pop nije pretrgao oko promocije.

Tko bi ih krivio, jer slušajući ga tada malo tko je mogao predvidjeti da će vrlo skoro isti bend minus drugi gitarist i plus Dave Grohl uz ‘quiet-loud-quiet’ recept posuđen od Pixiesa u turbulentnom desetljeću na pomolu promijeniti glazbeni svijet i gomile namrgođenih tinejdžera odjenuti u flanel košulje, u crno prebojane CAT čizme i džempere iz roditeljskih ormara preživjele jedino zahvaljujući stra­teški razmještenim tabletama lavande. Singlica ‘Smells Like Teen Spirit’ objav­ljena je 10. rujna 1991. ubrzo postajući sveprisutnom na MTV-ju i u radijskom eteru. Stijepo ju je snimio na radiju Sara­jevo i u superlativima me obavijestio da ima novu stvar Nirvane. I kad je Nirvana eksplodirala kao posljednji veliki rock bend mi smo već bili stari fanovi koji su s laganim podsmijehom trpjeli sav taj grunge hype. Album ‘Nevermind’ izašao je 24. rujna. Sedam dana kasnije namet­nuta su nova pravila. Umjesto Cobai­nove vriske ‘No Recess’ u slackerskoj himni ‘School’ počeli smo se navikavati na vrisku granata i nepodnošljivo glasnu tišinu koja je parala zrak iznad Grada tog listopada kada je Nirvana eksplodirala.