Otok Daksa kao, prema riječima predsjednika Udruge Daksa 1944./45. Mata Račevića, najveće stratište u našoj županiji, i dalje krije mnoge tajne.
Iskapanja posmrtnih ostataka žrtava ubijenih pred kraj Drugog svjetskog rata na ovom otoku bez suda i suđenja još nisu završena, jer po mišljenju Račevića i njegove Udruge, a prema podatcima kojima raspolažu, žrtava bi moglo biti još. O tome je govorio i na prošlotjednom polaganju vijenaca uz Dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.
– U najvećoj jami smo pronašli 32 žrtve. Zatim smo krenuli južnije, gdje smo imali informaciju da bi ih moglo biti pet ili šest, ali smo u dvije jame pronašli 21 žrtvu. Baratali smo brojkom od 44 žrtve, a našli smo 53, a još ih ima na drugoj strani otoka. Ali za ta iskapanja nemamo sredstava. Posao je tek djelomično završen – rekao je tom prilikom Račević, što je kasnije potvrdio i u razgovoru za duList.
ŽRTAVA IMA JOŠ
Problem daljnjih istraživanja i iskapanja leži dakle u financijama. Udruga, naime, više nema mogućnosti iskapanja sama financirati, kako je to uspjela prilikom ekshumacije posmrtnih ostataka 53 žrtve, od kojih ih je 18 identificirano, u rujnu 2009. godine.
Kako je objasnio Račević, tada je uvjet bio da Udruga iz svojih izvora financiranja mora iznaći novce za sve, osim za DNK analizu. Zahvaljujući brojnim donacijama ljudi koji su pomogli udruzi, ekshumacija je obavljena 2009. godine. Potom je sve stalo jer se udruga financijski iscrpila. Kako govori Račević, danas imaju novaca za puko održavanje. No, ne odustaju. Ako uspiju pronaći novčana sredstva, kreće se dalje jer postoje informacije o novim žrtvama.
– O tome kako nemamo novčanih sredstava za pothvat daljnjih iskapanja govorim već godinu dana. Taj teret udruga više ne može podnijeti, a nemamo koga ni pitati – govori Mato Račević.
Na pitanje gdje bi se sada trebalo istraživati, govori kako više izvora upućuje na mogućnost pronalaska posmrtnih ostataka 5 do 6 žrtava na ograđenom prostoru iza lanterne. Naravno, sve te informacije nisu u potpunosti pouzdane, jednako kao što nisu bile ni prije ekshumacije 2009. godine kada je pronađeno čak 10 tijela više nego se uopće očekivalo.
Udruga je, naime tada raspolagala podatcima o maksimalno 44 žrtve čiji bi se posmrtni ostatci mogli pronaći na Daksi. No, prije tri godine pronađena su tijela 53 žrtve, a njima treba pridodati i dr. Nika Koprivicu.
NEMA ODUSTAJANJA
– Iza lanterne ima jedan ograđeni prostor, za koji više izvora informiranja, točnije tri, tvrde da tu mora biti posmrtnih ostataka 5 do 6 ljudi. Na jednoj od tri lokacije u tom prostoru radili smo još 2009. godine, no tada je sve zaustavljeno jer nemamo novca za nastaviti dalje, iako sigurno znamo da na otoku ima još mrtvih ljudi – navodi Račević, napomenuvši kako nije to jedina lokacija, iako je ona, nazovimo je, najpouzdanija.
– Ništa nije pouzdano dok se ne dođe do rezultata. Ali po svim informacijama s kojima raspolažemo, tu se mora naći 5 do 6 ljudi. No, ni to ne mora biti neki točan podatak – istaknuo je dalje Račević, dodavši kako se kod zatrpavanja terena 2009. godine, na prostoru prema sjeveroistoku pronašlo pola lubanje i nekoliko ljudskih kostiju, pa je za pretpostaviti kako i u tom dijelu posao nije odrađen do kraja.
– Ja sam čak obilježio i mjesto gdje bi vrijedilo pokušati, na polovici otoka u jednom gustišu, za što također imamo tvrdnju da bi se i tu moglo pronaći ljudskih ostataka – ističe Račević. No, Udruga neće odustati.
– Sve skupa nije završeno. I ranije su nam pomagali dobri ljudi, i da nije bilo njihove pomoći ništa ne bismo uspjeli napraviti. Obraćali smo se za pomoć i na adresu triju banaka, no odaziva nije bilo – prisjeća Račević, dodavši kako se i danas Udruga mora osloniti na samu sebe. No, ono malo novaca što je na računu služi tek za puko 'preživljavanje' udruge.
– Teret na sebe ne možemo svaliti jer smo se prethodnom ekshumacijom iscrpili. Daksa je nažalost najveće stratište u našoj Županiji i da nije bilo našeg zalaganja ne bi se napravilo ni ovo što se dosad učinilo. Tih kostiju još ima na otoku. To nije zaklopljena knjiga. To je i dalje otok koji krije mnoge tajne – zaključio je Mato Račević.
Budući da je ekshumacija iz rujna 2009. godine pokazala kako podatci kojima je udruga baratala nisu do kraja pouzdani, odnosno pronađeno je 10 tijela više od očekivanja, Račević nam je iznio i još jedan nevjerojatan podatak. Nakon što su iskopani posmrtni ostatci 53 žrtve, krenula je DNK analiza. On je, tada, na davanje uzoraka pozvao i rodbinu pokojnog Nika Obradovića, što im je bilo čudno jer su svi tragovi vodili k tome da je Obradović ubijen negdje na Korčuli. No, na DNK analizu odazvao se Obradovićev sin. Kad su stigli rezultati Račević se nemalo iznenadio. Među posmrtnim ostatcima žrtava pronađenih na otoku Daksa, bilo je i tijelo pokojnog Nika Obradovića.
– I to je jedan od dokaza kako je sve skupa nepouzdano. Niko Obradović, koji je trebao biti pronađen negdje na Korčuli, pronađen je na Daksi – ističe Mato Račević.