Godine je 1910. sve tadašnje novine pišu o dolasku Halleyeva kometa. Pojedini tekstovi u tisku izazivaju silnu paniku, poglavito kada novine javljaju kako su u repu kometa otkriveni otrovni plinovi. Francuski astronom Camille Flammarion tvrdi kako će, prođe li kometov rep kroz Zemlju „plin cijanogen prožeti svu atmosferu i moguće utrnuti sav život na planetu“. Trezveniji su znanstvenici tvrdili kako je to nemoguće i kako nema nikakvog straha za stanovništvo Zemlje. Bez obzira na umirujuće izjave znanstvenika veliki dio stanovništva zahvatila je panika i strah.
ŠIRENJE VIJESTI
U kronici čilipskog župnika don Iva Prodana pronašao sam zanimljiv opis stanja među našom čeljadi koje je izazvao dolazak Halleyeva kometa 1910. Iako je to vrijeme u kojem vijesti ne prenosi televizija, radio, ili danas svemoćni Internet, vijesti šire vjerojatno malobrojni pismeni ljudi koji su umjeli pročitati rijetke novine. Ako se to ima na umu, onda su fantastične priče koje su se širile Konavlima još zanimljivije. Don Ivo je zapisao: „Ovih dana mjeseca maja pohodio nas je gost iz svemira Halleyev komet, koji se povraća nama svako 75 godina. U prvoj polovici mjeseca maja, po računu astronoma imao se vidjeti na istoku ujutro od 2 do 3 po ponoći. Tako je i bilo. I ja sam ga u jutro jednom vidio“. Dalje don Ivo navodi kako engleski astronomi tvrde kako će uskoro doći blizu zemlje te da će repom dotaknuti atmosferu. Upravo to što će repom dotaknuti atmosferu može imati katastrofalne posljedice na zemlju jer svećenik piše: „budući je spektroskopom dokazano da u kometima, pa i u ovom ima u repu vodika, kisika, ugljika, i cyana, svijet se uznemirio držeći da će biti svrha svijeta. Jer ako se spoji vodik repa komete sa kisikom zraka može nastati opća eksplozija. Najpogibeljniji prikazivaše se cyan, koji, ako se spoji sa vodikom, pravi veoma žestoki otrov. Treća je mogućnost, da komet, ako udari glavom u našu zemlju, budući u glavi ima željeza, nastala bi velika katastrofa, da ne bi toj nesreći niko živući izbjegao: dijelom od udarca, dijelom od uzburkanih valova, propao bi svijet“.
STRAH PRED REPATICOM
Dalje u kronici don Ivo navodi i mišljenje bečkog astronoma Dr J Rademachera, koji je „kršćanskih čuvstva“, kako se neće ništa značajno dogoditi jer komet će na 18. maja biti udaljen 3 milijuna kilometara od zemlje. Došla je i ta noć, 18. svibnja, za koju su mnogi tvrdili kako će biti kobna za planetu Zemlja. Evo kako to bilježi spomenuti kroničar: „Onu je noć vas kulturni svijet probdio. U gradovima su muzike udarale sve do 2, 3 sata p.p. Raskalašena čeljad u gradovima upotrijebila je prigodu one noći, da počinjaju svake nerede sa ženskima, jer, uvjeravahu oni: „isto nas ima nestati, dakle uživajmo ovo malo časa. Pravi materijalisti“. Drugi su s strahom iščekivali konac svijeta“. Don Ivan je imao poprilično posla jer kaže: „Mnogi su se onih dana ispovjedili od straha pred repaticom“. Očito pod utjecajem različitih novinskih izviješća i priča, koje su tada kolale i našem don Ivanu
nije bilo svejedno što se ima dogoditi pa svoje bilješke zaključuje: „I ja sam se probudio onu noć. Komet se nije ukazao. Novine su bile donijele da su ga neki vidjeli, pače su neki astronomi tvrdili, da se je repom dotaknuo zemlju ili atmosfere. Nekoliko noći iza toga vidjeli smo ga zbilja na zapadu od 8 do 11 sati prije ponoća. Budući je sjao mjesec, dizao mu je sjajnost, te se je rep jedva razabirao. Napokon iščezne od našeg vidokruga i podje u svemir, pošto nam je svojim dostojanstvenim mukom pričao o veličanstvima Božjim“.