U jednom od proteklih nastavaka spomenuo sam kapetana Iva Morettia kojega su Francuzi odlikovali 1809. godine, te se njegovo odličje danas nalazi u dubrovačkom Pomorskom muzeju. Kao što sam napisao, najvjerojatnije je odlikovan radi zasluga u ratu koji je vođen na dubrovačkom području između Francuza, Rusa i Crnogoraca tijekom 1806. godine. Ivo Moretti je svakako bio vrlo zaslužan stanovnik Cavtata, gdje je obavljao i službu lučkog kapetana za vrijeme francuske vladavine. No, manje je poznata činjenica kako je Ivo Moretti zahvaljujući dobrim odnosima s Francuzima uspio doći do prvih orgulja koje su se jedno vrijeme nalazile u crkvi sv. Nikole u Cavtatu. Naime, odmah po ulasku Francuza u Dubrovnik neke su crkve i samostani, sukladno francuskoj politici, dobili vojnu namjenu. Među tim samostanima našao se i samostan sv. Klare iz kojeg su tom su prilikom odstranjene orgulje.
ORGULJE MARŠALA MARMONTA
Kapetan Moretti je doznao za te orgulje koje više nisu bile u upotrebi i osobno je molio maršala Augusta Frederica Louisa Viesse de Marmonta (1774.-1852.) da mu ih pokloni za njegovu župnu crkvu u Cavtatu. Dakle, prve orgulje koje su postavljene u crkvi sv. Nikole u Cavtatu darovao je maršal Marmont i upotrebljavale su se sve do 1889. godine, nakon čega će ih zamijeniti nove orgulje tvrtke Tonoli. Ovo tvrdnju o orguljama napisao je don Ivo Božović, župnik iz Cavtata 12. listopada 1917. u svom dopisu pokrajinskom Konservatorijalnom uredu u Splitu. Nakon četiri godine, točnije 1892. godine stare „Marmontove“ orgulje prodale su se župnoj crkvi u Čilipima za 100 forinti, te se i danas nalaze u crkvi sv. Nikole u Čilipima. Tko ih je gradio i kada su građene te orgulje teško je reći. Cijenjeni poznavatelj orgulja prof. Božidar Grga iz Šibenika opisao je orgulje u župnoj crkvi Sv. Nikole 2004. godine i time pripremio, odnosno stvorio pretpostavku da se krene u njihovu restauraciju. Profesor Grga u svom radu navodi kako orgulje potječu od sestara klarisa iz Dubrovnika, te pretpostavlja kako su one možda došle u franjevačku crkvu Gospa od Snijega u Cavtatu, kako bi kasnije završile u Čilipima, što nije točno. Istina je kako su u franjevačkoj crkvi 6. lipnja 1881. postavljene nove orgulje, stare su kasnije prodane za 60 kruna, ali ne u Čilipe, kupac je ostao nepoznat.
NUŽNA RESTAURACIJA
Danas orgulje u Čilipima zauzimaju središnje mjesto na pro stranom pjevalištu nad glavnim ulazom. Prislonjene su na pročelni zid crkve. Vrijeme gradnje orgulja je konac XVI. stoljeća ili XVII. stoljeće. Naime, može se pretpostaviti kako su se one u klarisa nalazile i prije 1800. godine, obzirom da su u Cavtat trebale doći između 1806. i 1814. godine. Sam izgled orgulja je mletačko-dalmatinskog tipa, one su vrlo vrijedno kulturno dobro koje treba što žurnije restaurirati i zaustaviti njihovo propadanje. Danas se Čilipljani mogu po hvaliti kako posjeduju vrlo stare orgulje u čiju je nabavku bio umješan i sam maršal Marmont, dok Cavtaćani s novim orguljama nikada nisu bili zadovoljni, pa su više puta te iste orgulje popravljali kako bi konačno 1991. godine napravili temeljitu rekonstrukciju starih Tonolijevih orgulja.