Bez obzira na sve pozitivne pokazatelje o turističkom prometu čeških turista na hrvatskom Jadranu u sjeni leže nedovoljno istražene činjenice da su baš Česi, još u vrijeme Austro-ugarske monarhije, među prvima otkrili prirodne i kulturne ljepote, a time i turističke resurse Jadrana, ne samo kao gosti ili investitori već i kao arhitekti – priča za DuList dr. sc. Jasenka Kranjčević, profesorica pri Institutu za turizam u Zagrebu
Za trajanja Monarhije, Češka je bila jedna od industrijski, odnosno ekonomski razvijenijih zemalja. Financijska stabilnost omogućila je osnivanje visokoškolskih ustanova te obrazovanje između ostalog inženjera i arhitekata. Tako su češki arhitekti djelovali na cijelom teritoriju stare carevine. Na dubrovačkom području početkom 20. stoljeća niču građevine mahom projektirane od strane čeških arhitekata. Prepoznaju vrijednost turizma u kojeg intenzivno ulažu. Za primjer dovoljno je navesti lječilište Karlovy Vary koje je u ondašnjoj državi uživalo status top odredišta.
Industrijalistički kapital
Međutim, kako je rastao kapital, tražile su se nove destinacije, a Jadran je nudio nepregledne mogućnosti investitorima. Razlog ulaganjima u Hrvatsku možemo tražiti i u buđenju nacionalne svijesti kod slavenskih naroda. Na snazi je sokolski pokret za tjelovježbu koji jednako intenzivno djeluje u Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Bugarskoj… Stoga pred početak Prvog svjetskog rata u Kuparima, mjestu gdje je svojedobno stajala tvornice kupa u posjedu dubrovačke plemićke obitelji Kaboga, formira se prvi turistički resort na Jadranskoj obali namijenjen uglavnom češkim turistima. — Zemljište površine od 340 tisuća četvornih metara bilo je nužno prometno, oblikovno, tehnološki i smještajno osigurati – objašnjava Kranjčević. Prvi se gradi Hotel Grand. Sukladno novim stremljenjima u arhitekturi, kompleks karakterizira miješanje stilova počevši od historicizma do moderne. Zanimljivo, u Pragu je sačuvana gipsana maketa vizije resorta vodećih projektanata slavnog češkog arhitekta Jiří Stibrala i praškog graditelja Aloisa Zime. Mada ne postoji podatak o visini investicije za ilustraciju je dovoljno navesti kako je u to doba uloživši u Brijunsko otočje današnji ekvivalent od milijun i sedamsto eura, nakon što ga je kultivirao, austrijski poduzetnik i industrijalac Paul Kupelwieser na njegovoj prodaji zaradio tri i pol milijuna eura.
Prvoklasno odmorište
Do luksuznog ljetovališta u Kuparima dolazilo se brodom iz Trsta ili Rijeke, a podrazumijevalo je vrhunsku uslugu s atraktivnim popratnim sadržajima. U reklami iz 30-ih godina svoju ponudu Česi predstavljaju na sljedeći način: ‘Čar dubrovačke Riviere. Najidealnije kupanje u novom morskom kupalištu. Kupari kod Dubrovnika, najveće poduzeće te vrste na Jadranu. Pjeskovita obala – Eldorado za djecu – Izvrsna kuhinja – 300 soba – Vlastiti vodovod – Ledotvor – Električna central – Autogarage – Barke – Gondole – Liječnik – Ljekarna – Pošta – Telefon – Koncerti – Zabave. Dnevno nekoliko jeftinih veza sa Dubrovnikom. Izleti po romantičkoj okolici. Kompletna pensija sa svim pristojbinama od D. 80’. Boravak u Kuparima bila je stvar prestiža. U njima odmarao se visoki društveni sloj tadašnje Čehoslovačke, govori dr. sc. Jasenka Kranjčević. Nasuprot otočiću Lokrumu u vlasništvu same carske obitelji, u perivojima obogaćenim suptropskom vegetacijom, na pjeskovitim plažama, sportskim terenima, u raskošno dotjeranim salonima, kockarnicama i biljarnicama uživao je i rekreirao se državni vrh. Ljetovanje čeških turista zabilježeno je 1931. promotivnom filmu ‘Morska banja Kupari u čarobnom okruženju Dubrovnika’. Pored njega snimljeno je čak pet čeških filmskih naslova s popularnim glumcima u glavnim ulogama.
‘Češke banje’
Istovremeno ‘Dubrovačko kupališno i hotelsko dioničarsko društvo Prag – filijala Dubrovnik – Kupari’ 1921. godine ulaže molbu za gradnju kupališne zgrade u Srebrenome. Priložene nacrte potpisuju ranije spomenuti Stibral i Zima. Nastala u prvoj polovici trećeg desetljeća, zgrada prije svega utilitarne je naravi, lišena dekoracije, s naglašenom funkcionalnom organizacijom, a prilikom njena izvođenja koristilo se armirano-betonskom konstrukcijom s pomno razrađenim detaljima. Navedenu građevinu svrstava među najranija očitovanja modernističkih težnji na dubrovačkom području.
Također, s aspekta turističke arhitekture izuzetno zanimljiv je i projekt dogradnje hotela Imperijal jednog od najpoznatijeg češkog arhitekta Jan Kotěra. On, poput onog Alfreda Fenzl, Austrijanca češkog podrijetla, o gradnji mosta koji bi spajao povijesnu jezgru i otok Lokrum, poradi stalne društveno političke i ekonomske promjene u Hrvatskoj, ipak, tumači Kranjčević nije zaživio. Diplomant Fakulteta arhitekture u Beču, zanimljivo, na Lokrum je tada želio smjestiti Kongresnu palaču mira još prije nego se odvio prvi svjetski ratni sukob. Unutar njega bile bi smještene knjižnice, kongresna dvorana, sobe za sastanke i preostali pripadajući sadržaji. Mada itekako prisutni na dubrovačkom području između dva svjetska rata, nakon kobnih 40-ih, interes čeških investitora jenjava. Nastavak radova obustavljen je poradi nedostatka novca koji se nemilice trošio u ratne svrhe. Njihovim uzmicanjem na tržištu se pojavljuje neka nova klijentela pa se tako u Kuparima za njemačke okupacije zavijorila i nacistička zastava. Ljetovalištu se sve više pridava pridjev ‘vojno’. Kao odredište vojne elite i socijalističkih glavešina u potpunosti će zaživjeti za Jugoslavije. Tada kapacitet ležajeva raste na sedam tisuća, a brojni državni uglednici grade i vlastite vile. Njihov ugodni boravak doteći će do Domovinskog rata kada čitav kompleks biva nemilice opljačkan, zapaljen i porušen.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista 13. veljače 2019.