Hotel Hilton imperial Dubrovnik kroz protekla je dva mjeseca postao svojevrsno utočište za one koje je pandemija koronavirusa zatekla u našem Gradu te nisu imali mogućnost povratka u svoju zemlju. Pružili su i smještaj liječnicima koji su iz Zagreba, Splita te ostalih hrvatskih gradova došli pomoći Općoj bolnici Dubrovnik, a od početka ožujka pa sve do sada u ovom hotelu boravi i jedan poseban gost. Riječ je o Britancu Michaelu Tayloru koji je u Grad stigao 2. ožujka te se još uvijek ne može vratiti u Veliku Britaniju. Ipak, gospar Taylor ne tuguje što mu je povratak trenutno onemogućen, već itekako uživa u blagodatima Dubrovnika. A, kakav tek pogled s tarace ima! Ekipa DuLista porazgovarala je s ovim simpatičnim britanskim umirovljenikom koji nam je otkrio zbog čega se zaljubio u Dubrovnik, ali i hoće li ga situacija s pandemijom obeshrabriti u daljnjim putovanjima. — U Dubrovnik inače dolazim dvaput godišnje na početku i na kraju sezone. Ovog puta sam došao početkom ožujka i planirao sam ostati cijeli mjesec. Imao sam povratku kartu za London 1. travnja. Međutim, Zračna luka Dubrovnik zatvorila se 19. ožujka te trenutno nema međunarodnih letova. Sad sam u šestom ‘ekstra’ tjednu boravka u Dubrovniku. Najprije sam od 2. ožujka boravio u Hotelu Palace, ali kako se za nekoliko dana zatvorio, preselili su me u Excelsior. Kako su i njega zatvorili, na kraju sam završio u Hiltonu. Bio sam tu 1. travnja kada su i oni zatvorili. Tada je uz mene u cijelom ovom velikom hotelu bio još samo jedan gost. Dali su mi sobu u drugoj zgradi Hiltona pa nisam morao tražiti privatni smještaj – govori nam Taylor kojemu je ovo već deseti posjet Dubrovniku. Već je ranije, ističe, posjetio sve muzeje, ali i otoke nedaleko od Dubrovnika. Zato mu, dodaje, nije ‘krivo’ što ih u ova dva mjeseca nije uspio ponovno posjetiti. Tijekom proteklih posjeta Dubrovniku Taylor je često išao na izlete u Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, a po dolasku u ožujku imao je dogovor s lokalnim taksistom ne bi li se vratio u Mostar, ali su odlučili da je bolje ne riskirati probleme na granici.
Sigurniji je ovdje
Taksist mu je predložio da pričeka prije nego odluči otputovati i to se pokazalo dobrim savjetom s obzirom da su se taman tada granice zatvorile.
‘Imam cijeli Dubrovnik za sebe’ — Dobro je što kada posjećujem Dubrovnik mogu posjetiti i okolne zemlje bez ikakvih problema. Ali, u ovoj je situaciji za sada to bilo nemoguće – naglašava ovaj Britanac te otkriva što mu je u Gradu najdraže, a sada mu nedostaje. — Obično kad dođem u ožujku sezona tek počinje, svi se hoteli pripremaju, a ipak, susretnem mnogo domaćih ljudi, pogotovo u kafićima dok ispijaju kave. Primjetio sam da je to Hrvatima općenito draga navika. Nedostaje mi taj ugođaj, ali veliki je užitak sada hodati gradom, Gružom, Uvalom, pogotovo Sunset Beachom, imam sve to samo za sebe. Lockdown je tragedija za lokalce, ali ne toliko za mene jer mogu uživati u Dubrovniku kao malo tko. Nije mi dosadno biti sam u Dubrovniku jer sam ga već dosta puta posjetio i već sam neke ljude i upoznao. Svaki dan kad izađem susretnem mnoge ljude koje poznajem, one iz hotela Palace, Kompas, pa i one koje sam upoznao u kafićima. Svi imaju različite zanimljive priče i drukčije razmišljaju o tome kada će se vratiti na posao – priča nam Michael Taylor te dodaje da se raduje povratku svome domu čim se otvore međunarodni letovi. Prije zatvaranja granica kontaktirao je britansko veleposlanstvo kako bi saznao postoje li repatrijacijski letovi, a u njegovom slučaju, nije ih bilo. — Rekli su mi tada u veleposlanstvu da ako želim otići iz Dubrovnika u London, uzmem taksi, idem preko granice sve do Zagreba, prenoćim tamo, uzmem avion u Frankfurtu i pokušam vidjeti mogu li od tamo nekako do Londona. To je zvučalo toliko problematično da nije bilo vrijedno pokušaja. A, opet, ako uzmemo u obzir statistike, sigurniji sam u Dubrovniku nego u Ujedinjenom kraljevstvu. U Hrvatskoj je svega devedesetak umrlih od koronavirusa, a u Britaniji ih umiru stotine – govori nam ovaj gost Hiltona.
Prijateljsko okruženje
‘Sada je idealno posjetiti Dubrovnik’ S obitelji se redovito čuje, oni su u ‘lockdownu’ u Velikoj Britaniji gdje ga se, otkriva nam Taylor, provodi još strože nego u Hrvatskoj jer je i epidemiološka situacija drukčija. — Ovdje nisam imao nikakvih problema, mogao sam izaći kad sam htio, naravno, pazeći na razmak, ali nitko mi nije branio, dok je u Velikoj Britaniji situacija ponešto drukčija. Hrvatska vlada imala je jasan plan oko relaksacije mjera. I dok je u Hrvatskoj prvo popuštanje mjera nastupilo 27. travnja, u Velikoj Britaniji je nastupilo tek ovog ponedjeljka. Polako i oni sustižu druge zemlje i moraju dobro procijeniti situaciju. Gušća je naseljenost nego u Hrvatskoj, a imamo i puno više industrije dok se Hrvatska oslanja na turizam. Ipak, mislim da je dobro biti u zemlji koja ima jasan plan relaksacije mjera – naglašava ovaj Britanac koji s optimizmom preporučuje Dubrovnik svim turistima koji ga još nisu posjetili. Pa čak i u skoroj budućnosti unatoč situaciji. — Ako se međunarodni letovi uskoro uspostave, razdoblje pred nama bilo bi najbolje moguće za posjetiti Dubrovnik. Bit će dovoljno smještaja, sigurno će biti i povoljnije cijene. Hrvati su mi iznimno prijateljski nastrojeni. Ne govorim hrvatski, ali ovdje skoro svi govore engleski pa se ‘provučem’. Iako je život lokalcima vrlo težak s obzirom na situaciju, čini mi se da oni sve to stoički podnose. Gledam male kafiće koji su se morali zatvoriti, oni su manje ovisni o turizmu, poslužuju domaće. Vjerujem da će oni moći biti uspješni kao i prije, dok mi se ipak čini da će se restorani i kafići koji su ovisniji o turizmu nešto više mučiti da se vrate do prijašnjeg uspjeha. Ovo je tako lijepa zemlja te je do nje relativno lako doputovati, a posebno stanovnicima zapadne Europe – ističe Michael Taylor.
Ljubav prema putovanju
A, kako on doživljava pandemiju koja je neočekivano ‘zaustavila’ cijeli svijet? — Možda su neki dalekovidni ljudi u svijetu imali neke naznake da će doći do pandemije, ali opet malo tko je očekivao tolike razmjere. Sve su vlade, osim one švedske, odlučile zatvoriti svoje zemlje. Nema empirijskih dokaza da je to najbolji način borbe protiv koronavirusa. Nema dokaza da zatvaranje spašava više života za razliku od situacije u Švedskoj gdje nisu zatvorili granice. Statistički gledano, većina onih koji su umrli od koronavirusa su starije osobe s prethodnim kroničnim bolestima. Je li vrijedilo zatvoriti Dubrovnik na dva mjeseca kad je u Hrvatskoj umrlo relativno malo ljudi, to je pitanje za političare. Ali, mislim da su bili pod velikim pritiskom i da je bila logična odluka da zatvore granice. Ipak, brojke Švedske koja ima drukčiji pristup bolje su nego naše u Velikoj Britaniji, a oni i ne moraju prolaziti kroz traumu restarta industrije – tumači Taylor kojeg ni koronavirus neće odvratiti od ljubavi prema putovanju. Ne samo da će se vratiti u Dubrovnik, već će, čim bude prilike, posjetiti i one zemlje koje su mu odavno na njegovom turističkom zemljovidu. — Lani sam došao u Dubrovnik tri puta i vjerojatno ću opet doći. Nisam još posjetio Litvu, Latviju i Estoniju, a to mi je velika želja. Posjetit ću ih. Neću prestati putovati. Osim toga, jedan sam od najvjernijih gostiju Hotela Palace, ne mogu ih iznevjeriti i ne vratiti se – ističe nam. Inače, Michael Taylor živi u Milton Keynesu, relativno novom gradu, 80 kilomatara udaljenom od Londona. Nekoć je svakodnevno putovao iz svog grada u centar Londona na posao, a kako je sada u mirovini, ne brine se kada će se vratiti u Veliku Britaniju jer nema obveza prema poslodavcu. Prije umirovljenja, Taylor je bio vladin revizor. Njegova je zadaća bila provjeravati troše li ministarstva i agencije namjenski novac poreznih obveznika. Na kraju našeg razgovora ovaj zaljubljenik u Dubrovnik pozdravio nas je s ‘doviđenja’ i ‘adio’ ne skrivajući čak ni želju da mu Grad jednog dana postane i dom.
LIJEČNICI I PROFESORI JOŠ SU U HOTELU ‘Imamo poseban protokol’
Hotel Hilton Imperial otvorio je svoja vrata 1. ožujka prije ‘lockdowna’ nakon što su tijekom zime renovirali restoran. Radila je recepcija, restoran i bar, međutim, kako je pandemija pomalo išla prema vrhuncu, hotel su morali zatvoriti, otkriva nam voditelj odjela recepcije Luka Đilović. — Bili smo primorani prestati nuditi sve usluge osim smještaja u našoj dodatnoj zgradi, aneksu hotela. Još nemamo informaciju kad ćemo otvoriti, ali i dalje nudimo smještaj. Trenutno je kod nas zauzeto dvadesetak soba, a u njima borave liječnici te profesori zagrebačkih fakulteta. Što se tiče liječnika, radi se stalno o istim gostima, a boravili su redovito u 15 do 20 soba. Došli su iz Splita, Zagreba i ostalih hrvatskih gradova, a ima i Dubrovčana – govori nam Đilović. Za smještaj lječnika uspostavljen je i poseban protokol. Oni borave u drugoj zgradi, a sobarice ne posjećuju njihove sobe, osim kada oni to sami zatraže. Tada se slijede stroge preporuke te se oblače posebne uniforme, stavljaju dvosturke rukavice, naočale, viziri, maske. Sve ono što je preporučio Stožer civilne zaštite. — Osim gospara Taylora kroz ovo smo vrijeme imali i jednu gospođu iz Zagreba, a boravili su kod nas i poslovnjaci. Mi smo jedini hotel koji je bio otvoren po pitanju smještaja – govori voditelj recepcije te ističe kako je optimističan po pitanju sezone.
— Nadam se da će biti sezone, posebno za hotele s renomiranim imenom, kad se aerodrom otvori i kad se uspostave međunarodni letovi. Sigurno nećemo moći očekivati cijene poput onih lani. A, svaka je sezona bila bolja jedna od druge pa smo tako očekivali i za ovu. Sve smo radnike zadržali, čak imamo i one iz drugih dijelova Europe koji koriste i hotelski smještaj. Što se tiče radova na novom restoranu Imperial Terrace, oni su još uvijek u tijeku. Koronavirus nas je malo omeo, ali nadam se da ćemo po otvaranju hotela i restoran biti u funkciji – zaključio je Đilović.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 13. svibnja 2020.