Prvu predstavu, odnosno igrokaz napisao je još kao dječak s još dvoje prijatelja. Bio je to humoristični igrokaz ‘Igra mikrofona’ koji se odigrao u holu Osnovne škole Marina Getaldića. Od tada pa do danas, ljubav Mara Jovića prema pisanoj riječi s vremenom je samo rasla. Dok se Maro tako prihvatio pisanja, njegov brat Boris vazda je sa sobom nosio fotoaparat. Zabilježavao je objektivom momente u povijesnoj jezgri te ih trgao od zaborava. Ako premotamo film više od dva desetljeća unaprijed, stižemo do jedne od brojnih točki ujedinjenja njihovih spomenutih interesa – nedavno održane zajedničke izložbe ‘Dubrovnik u stihu i fotografiji II’ u Sponzi. Maro i Boris, između kojih je tri godine razlike, kroz stih i fotografiju, opjevali su, odnosno prikazali Grad i njegove posebnosti.
Slikopis Dubrovnika
Kako je nastala izložba? Pa, objašnjavaju nam kako je glavni ‘krivac’ Maro, kao i po pitanju većine ideja koje kasnije zajedno provedu.
—Boris je u svojoj arhivi ima brojne fotografije Grada, raznih struktura i vizura. Onda bih, znajući da Boris ima određene fotografije, napisao poeziju, ali iz vlastite inspiriranosti. Na kraju mi je bilo na umu – zašto ne bismo brat i ja napravili slikopis, kako bi to rekao gospar Luko, našeg grada Dubrovnika – priča nam Maro. Lazareti, Pomorski muzej, Žitnica Rupe, Tvrđava Imperial, Križ na Srđu, Franjevački samostan, Pile pa i Festa sv. Vlaha i Dubrovačke ljetne igre – samo su neki od motiva koje su braća iznijeli kroz crno-bijele fotografije i stihove. —Nakon što bismo pretražili arhivu i pronašli tematski vezane fotografije, došli bismo, u nekim situacijama, do odluke kako bismo mogli ponovno fotografirati neke vizure. Za te potrebe sam koristio i dron. Htjeli smo sve lijepo objediniti. Mislim da smo u tome uspjeli, ali uvijek kažemo da može bolje – dodao je Boris. Izložba je inače otvorena u okviru manifestacije ‘Kršćansko lice kulture’. Maro ističe kako odavno piše vjerske stihove i pjesme.
—Vjera nam je jedan od bitnijih čimbenika u životu. Kad je vjera u pitanju, uvijek smo bili s njome u dodiru. To ne možeš ni izbjeći. Kad živiš u povijesnoj jezgri, uvijek stremiš vjeri. Ili ti je crkva s desne strane, ili ti je crkva s lijeve strane. Malo je znano kako smo Boris i ja zajedno napravili dva dokumentarna filma o Međugorju – ‘Međugorska svjetla’ i ‘Moć molitve’ – rekao je Maro koji je u ovom projektu bio redatelj-scenarist. Boris se, s druge strane, prvi put susreo s montažom videomaterijala.
—Maro je imao viziju. Da nije bilo njega, sigurno bih krenuo s montiranjem – dodao je. Komentari ljudi na nedavnu izložbu bili su i više nego pozitivni. Boris ističe kako mu je dosad najdraže mišljenje na izložbu dao prijatelj, također fotograf.
—Rekao je da mu se posebno svidjela fotografija Pila. To je nešto što dosad nije vidio, i iznenadio se!
Djetinjstvo u Gradu
Nije ni čudo kako je upravo Grad glavni motiv njihove izložbe, ali i vječna te nepresušna inspiracija. Djetinjstvo su proveli unutar zidina, na Prijekome.
—Ja sam trenutno i dalje u Gradu, a Boris neko vrijeme živi u Mokošici. No, koliko god bio odvojen, vazda stremi ka Gradu, kojeg pišemo s velikim početnim slovom, i koji ima svoje uporište u literaturi, književnosti i u fotografiji – naglasio je Maro. Njegov brat Boris se nadovezuje i ističe kako se prisjeća dječjih igara na ulici i tog opuštenog djetinjstva.
—Nikad neću zaboraviti trenutke kad bi nas majka, nakon sati i sati igranja, zvala da dođemo doma na objed (smijeh) – govori nam Boris. Nakon toliko godina, kako kaže, jednako uživa u ljepotama Grada kroz fotografiju, a brat kroz – pjesmu.
—Koliko god mi mislili da imamo Grad u malom prstu, do kraja ga zapravo nikad nismo istražili. Svaki dan učimo i saznajemo nešto novo. Samo provirimo glavom kroz funjestru i slušamo vodiče u ulici koji su nam jedan od izvora informacija – ističe Maro.
Priprema knjiga
Nije nedavno otvorena izložba ‘Dubrovnik u stihu i fotografiji’ prva njihova zajednička suradnja. Istoimena izložba otvorena je samo četiri godine ranije, a glavna inspiracija ponovno je bio Grad. No, opet, to nije jedini vid suradnje. S obzirom na to da je Boris već dugo godina, osim s fotografijom, vješt i u grafičkom dizajnu, glavni je oslonac bratu i u dizajnu njegovih knjiga, odnosno zbirki pjesama. Naime, Maro je prvu zbirku poezije ‘Strah’ objavio 2001. godine u suradnji i pod uredništvom gospara Luka Paljetka. Zbirka je inače satkana od ljubavnih stihova. Upravo je ljubav Marova glavna inspiracija – okosnica svega. Od tada pa do danas, Maro je stvorio čak 13 književnih djela, a Boris će reći kako mu je ‘Strah’ najbolja zbirka pjesama koju je njegov brat napisao.
Što dalje?
Kao i svaka braća, dok su bili djeca, imali su nekad odnos k’o ‘mačka i pas’, ali uvijek su bili jedan drugom podrška kroz život. Kad smo ih pitali oko novih projekata, Boris je rekao: ‘Ja čekam Mara’. —Radili smo na dosta toga i naša bratska suradnja je uvijek dobra. Malo ćemo sada stati zbog financijskih razloga. Koliko god imao materijala, ako nemaš financije – džabe ti je sve. Imamo ambicije, a ideja nikad ne nedostaje – naglasili su Maro i Boris.
Objavljeno u tiskanom izdanju 30. ožujka